NADA ABRUS BAKA, MODRIĆ BEZ “DESETKE”
Sherlock, Bros, Rosso, Saloon (lipanj, 2022.)
Na terasi Sherlocka njuškam okolo poput Holmesa, čuvenog detektiva Conana Doylea u želji da pronađem priču koja mi fali.
Prvo lice Ice Banovića, bivšeg vatrenog, koji od rane mladosti šuta loptu po Njemačkoj. Od Werdera do Freiburga gdje i danas živi s familijom.
- Čim ti dođeš u Zagreb, mama Dragica peče čuvenu krumpirušu.
- Nakratko sam tu. Polažem ispite na višoj trenerskoj. U kolovozu ću dobiti A-licencu.
- I kako ide?
- Nižem četvorke i petice - uzvraća Ico čiji sinovi Tristan i Dorijan u mlađim kategorijama s Freiburgom osvajaju trofeje.
Ponosni deda Mato pokazuje nam video s golovima i driblinzima svojih unuka. Ima Mato još jednog unuka, Antonija Bilandžića, koji razvaljuje u pionirima Lokomotive.
Udarac je naslijedio od tate Žaca, prve šljuce trešnjevačkog placa, a tehniku od Banovića i Šoljića.
No, idem ja dalje tražeći priču. U pizzeriji Bros ugledam Roberta Prosinečkog. Mislio sam da je na Cetinju pa zovem mamu Igora Jovićevića.
- Sanja, zar Robi nije bio kod vas na Cetinju?
- Bio je na proslavi 25. godišnjice Igorova vjenčanja i vratio se u Zagreb - reče Sanja i napomenu mi kako Igor ozbiljno pregovara sa Šahtarom.
Eto kumčeta Jože Kužea u Ligi prvaka! Desetak metara dalje u caféu Rosso sjedi Jožin sin Marko Kuže.
- Đe si, kume - trzne me moje krsno i firmano kumče.
- Pa zar ti nisi s Dinamom na pripremama u Sloveniji? - začudi me.
- Dovezao sam Franjića, koji za sedam milijuna eura odlazi u Wolfsburg, i odmah se vraćam.
- Pozdravi Čačića - rekoh tražeći i dalje zanimljivu priču. Nailazi moj najbolji partner u belotu Matej Amidžić s lijepom zaručnicom.
- Bili smo u Baltazaru: Silvije Degen slavi 80. rođendan. Saznajem da su Stipe Mesić i ostali uzvanici papali domaće pohane piceke i zagorske štrukle.
I dalje nemam priču. Ususret mi ide Stripe Brnas, bivši Dinamov igrač u šetnji s kućnim ljubimcem.
- I ja sam ti malo pomogao Luki Modriću na njegovu putu do Zlatne lopte.
- Otkud to? - začudimo se Verhas i ja.
- Kad je iz Zrinjskog došao u Zaprešić primijetio sam da mu štekaju mišići. Nakon 70 minuta nije imao sape. Kao iskusan igrač, odveo sam ga kod punice znajući da je to povezano s pokvarenim zubima. U ordinaciji su mu otkrili četiri granuloma. Nakon intervencije, Luka se preporodio - priča nam Brnas i otkriva kako tadašnji trener Inkera Srećko Bogdan nije želio Luki dati dres s brojem 10.
Zovem odmah Ćećija u Mursko Središće.
- Srećko, je l’ istina da jedino ti nisi dao Modriću dres s brojem 10?
- Istina, taj dres se mora zaslužiti. Pa nosili su ga Pele, Maradona, Mlinka... - uzvraća Ćeći i dodaje da je postao deda.
- Stariji sin je dobil kćerkicu. Čim dojdem u Zagorje zovem Rotima i tebe na pijaču da proslavimo.
Ljuljam se dalje prema Domu Sportova jer priče još nema.
S vrećicama iz dućana eto Ivana Cvjetkovića-Tarzana.
- Imaš li novih bisera u ekipi? - povuče me znatiželja.
- Dominik i Patrik Braun, Čarlijevi unuci i Davorovi sinovi, uskoro će igrački eksplodirati. Jedan od njih ostvarit će transfer od 30 milijuna eura. Moram Tarzanu vjerovati jer mi je prije puno godina u Gavelli pokazivao snimke jednog klinca kako zabija čudesne golove.
- Gdje taj igra? - pitali smo ga tada Pavo i ja.
- U trećoj talijanskoj ligi, ali zapamtite, uskoro će biti prvi špic reprezentacije. Klinac se zvao Bruno Petković. Zato Tarzanu moram vjerovati. Ima nos za pronalaženje talenata.
- Čuj, tvoj prezimenjak Matej Mitrović oporavio se, igra i sigurno će u Katar. Opet Tarzanu moram vjerovati. Jurcam dalje za pričom koje nema pa nema.
Na terasi Saloona Branko Borgudan, Džemo Mustedanagić, Vlaho roštilja...
- Nada je dobila unuka. Lukina supruga Marta rodila je malog Tomu - veslo nam reče budući deda Branko. Zovemo Nadu Abrus, najljepšu hrvatsku baku koja treperi od sreće.
- Čestitamo, nonice - vičemo zborno, ali priče nigdje.
- Igrao sam sa Zvonom Bobanom šah u njegovoj slastičarnici - ubaci se u spiku Džemo.
- Rezultat? - Neodlučeno!
Opet nema priče. Mislim si kako je Sherlock Holmes s lakoćom rješavao sve one komplicirane slučajeve. A ja ne mogu pronaći običnu priču. Odustajem i vraćam se u Sherlock na deci crnog.
ISPRCANA KRALJICA, USPJEH DIRIGENTA KURCA, PICA KARDELJ...
DeLuxe bar (lipanj, 2022.)
S Antonom Samovojskom prijatelj sam dugi iz godina. Skupa smo na Kegliću i Kutiji šibica nabijali loptu igrajući za “Joku”. Novinarčili smo! Zato me na jutarnjem piću u kafiću iznenadi.
- Pišući za sarajevski As stvarao si mi velike probleme.
- Ma daj?
- Bilo je tamo bombastičnih naslova i škakljivih tekstova. Svi redom su potpisani AS. Naravno, ljudi su mislili da su to inicijali mog imena i prezimena. Dugo sam objašnjavao da to pišeš ti...
I dok spikamo eto ti Nenada Šoštarića, izbornika naših sjajnih rukometašica i Antonova starog prijatelja.
Čestitamo na tituli koju je osvojio s Lokomotivom, a trener nas pomalo šokira.
- Cure šest mjeseci nisu dobile ni kunu. Bore se, igraju, ginu na terenu, osvajaju titule... Usput, Podravka nam redovito ćopi nekoliko najboljih prvotimki, ali ne damo se. I da znate, sve naše igračice ili su završile faks ili studiraju. Toga u drugim sportovima nema.
Ode Šoštarić, a Vojska i ja nastavimo s pričama o novinarima i novinarskim kiksevima.
Sjetim se kako je moj dragi prijatelj Mićo Dušanović, koji baš i nije stručnjak za nogomet, komentirajući Europsku ligu izvalio: - Pogledajte, ovaj fantastični gol poznatog francuskog internacionalca Mislena. Gol je zabio bivši zvezdaš Muslin pa smo ga Pavo i ja dugo zvali Mislen.
I Drago Ćosić se polako ufuravao u nogometne prijenose. Jednom zgodom nakon centaršuta iz kornera Realov bočni Panuchi zabija gol glavom. Sudac ga poništava, a naš prijatelj Drago kaže - “zbog zaleđa”.
Nasmijali smo se u Karaki gledajući prijenos jer nakon kornera zaleđa nema. No, to su sitni novinarski kiksevi zbog kojih se ne leti s posla.
U našem sportskom tisku izišao jednom naslov “Prvenstvo ustaša”. Umjesto spustaša.
Moj pokojni prijatelj Ivo Tomljanović, novinar “Borbe”, bio je na koncertu u Zagrebu kojim je dirigirao čuveni Efrem Kurtz. U prvom izdanju izišao naslov “Uspjelo veče dirigenta Kurca”. Pisalo se po Vuku. Ujutro panika.
U toj istoj “Borbi” jedan poznati hrvatski književnik radeći kao lektor dobiva otkaz na intervenciju Aleksandra Rankovića. Izišlo je da su Srbi “najborbenija nacija”, a Aco rekao “najbrojnija”. I ode glava.
Kad je prije 50 godina kraljica Elizabeta II posjetila Dubrovnik i Brijune, u jednim tadašnjim novinama izišla je rečenica “Kraljica Elizabeta II isprcala se na pristaništu”... Umjesto “iskrcala se’”. I opet zamalo otkazi.
I slagari su nekad bili fakini. Nekoliko puta su ime supruge Edvarda Kardelja odvajali tako da bi u drugom radu pisalo - pica Kardelj.
Intervenirao je sam drug Bevc galameći da njegova supruga nije Pepica nego Pepca! Slagari su bili razočarani.
Moj prijatelj Zdravko Soldo radeći u Sportu izmislio je intervju s Milanom Orlowskim, tada prvim reketom Europe jer mu se nije išlo na Pleso. Kad je razgovor bio u tisku, doznao je da pingpongaš Orlowski zbog gripe nije sletio u Zagreb. Očito ne valja nikad ništa unaprijed.
Ne vjerujem ni u priču da je novinarka na televiziji pitala urednika. - Piše li se ispravno Irak ili Iran? Ma to bi bilo previše!
Pričamo Vojska i ja i prelazimo na druge teme.
- Vidimo se na Opatovini.
TULUM GODINE S PAGANINI BANDOM
Klet Stipićevih u Krašiću (lipanj, 2022.)
Kad je u pitanju fešta, u životu sam prošao sve i svašta. Tulumarenja iz čista mira bila su moja svakodnevica. Dio posla za koji je moj prijatelj Tarik Filipović javno izjavio da je, uz čuvara državnog pečata, najlakši na svijetu. S takvim iskustvom mogu veselicu u brdima iznad Doline kardinala svrstati među deset najturbulentnijih svih vremena.
- Hoćemo u Tvrtkovu klet na tulum? - nije bilo pitanje već naredba mojih prijatelja Vlade, Darka i Mimice iz Paganini banda.
Kad su utrpavali glazbala u gepek, bi mi jasno da će biti rusvaja. U kleti iznad Krašića počelo je laganini i pomalo tužno jer se naš domaćin prisjetio brata i nama dragog prijatelja, čuvenog kardiologa Hrvoja Stipića koji je prerano otišao put Stepinca i Kuharića.
Pale su i suze. Ali i kupice. Uz Tvrtkovo već čuveno vino i pršut prvi osmijesi uz dva kratka vica.
Prvi: - Kako se zove Rus koji šmrče koku? - Bjelorus!
Drugi: - Kako se zovu najveći hrvatski švaleri? - Bajadere!
Netko je uz fileke primijetio da Zagreb nakon 1. srpnja neće biti isti.
- Naš gitarist Darko Ratkovski - Rale ide u mirovinu. A Rale je kao vatrogasni zapovjednik bio pravi terminator požara u gradu pod Sljemenom.
- Znaš da mi je Ćiro Blažević dao veliki kompliment rekavši da takav zvuk gitare nikad nije čuo - pohvali se novopečeni penzić.
- Gdje to bi?
- Kad smo u Novom Vinodolskom svirali na rođendanu Bobe Živojinovića. Vlado doda kako je tom prilikom s njim pjevala i Lepa Brena. A kralj klarineta Josip Mimica, brat onog čuvenog tenora Marka koji rastura u berlinskoj operi, sruši mit o navodnoj škrtosti Davora Šukera.
- Meni je na tom rođendanu za jednu slavonsku pjesmu Šuker dao 500 eura. O onome što je bilo prije i poslije odojka u Krašiću neću. Malo svirke. Malo pjesme. Malo kolektivnog ludila. Pozitivnog.
Našem domaćinu, poznatom tenoru Tvrtku Stipiću, desna i lijeva ruka je bio Mihovil Horvat.
Poznati sportski komentator HRT-a delal je non stop. Uslijedio je nezaboravni duet Tvrtka Stipića i Mladena Veselića. Parlami d’amore Mariu.
Za Tvrtka smo znali, ali da bivši direktor u Iločkim podrumima ima takvu glaščinu, e to je zaista bio šok.
Išlo se dalje. Sve brže. Sve luđe.
Osjetismo u neko doba noći da treba popiti putno i pobjeći. Slike neću objavljivati. Ne želim da supruge vide svoje muževe kako se vesele i luduju kad njih nema. Sorry...
