SUBOTA, 19.10.
Projekt ministra Pavića "S faksa na posao, a s posla na groblje" nije naišao na oduševljenje sindikata, pa su organizirali prosvjed. Nejasno je zašto. Mirovine su male, ljudi kopaju po kontejnerima. Ministar želi da to prestane i da dulje budu na plaći. Neki su preduvjeti već ostvareni. Javno zdravstvo se raspada, sto će neminovno dovesti do skraćenja radnog vijeka, jer ćemo raditi do smrti, samo će ona malo ranije doci. Bandić podržava Pavića, jer se, kako kaže, delati mora.
NEDJELJA, 20.10.
Podrške mirovinskoj reformi ministra Pavića stižu iz cijelog svijeta. Prvu šalje Ivo Karlović, koji želi igrati tenis dok u njemu živo srce bije. Upravo se u kanadskom Calgaryju upisao u povijest osvajanjem turnira u 39. godini. Sportski svijet je u šoku. Panika je zavladala u brojnim savezima. Atletski je u panici da bi se za njegovim primjerom mogla povesti i Sandra Perković, a veslački već moli braću Sinković da odu u mirovinu. Oporba tvrdi da iza svega zapravo stoji Joza Manolić!
PONEDJELJAK, 21.10.
Nastavlja se kriminalizacija Domovinskog rata! Komunistički sud u Zagrebu, osudio je jednog od najvećih domoljuba, dragovoljca i pukovnika Hrvatske vojske, Ivu Sanadera Ćaću i to za ratno profiterstvo! Panika je zavladala u braniteljskim redovima. Kako i ne bi! Kada je Ćaća osuđen, što tek druge čeka! Ćaća je, inače, ratna legenda. Nije znao za poraz. Samo je osvajao. Prvo ćuku u HNK, pa u ministarstvu, pa stanovi, satovi. Nije znao za poraz. Ovo mu je hvala...
UTORAK, 22.10.
Kada se govori o turizmu u Hrvata, svi pričaju o broju postelja, hotela, noćenja i prirodnim ljepotama, ali sve to nije dovoljno! Treba napraviti nove brendove. Hrvatske željeznice su odličan primjer. U Europi se pročulo za taj fenomen. Svi se žele njima voziti. Kreneš vlakom iz Splita, on se pokvari kod Perkovića, pa te preuzme bus, koji se zapali u Karlovcu. Još kada turisti čuju za novi bukobran u ličkom selu u kojem živi četvero ljudi, bit će oduševljeni.
SRIJEDA, 23.10.
Puno stvari u Hrvatskoj ne funkcionira, ali tući znamo. Prije dvije godine smo znali pomagati, sada smo već zaboravili, sada tučemo i to sve. Tučemo tate, tučemo mame, tučemo djecu. Služba je služba. Granica se mora obraniti. Prije dvije godine Angela je rekla da ih pustimo, sada kaže da opustimo ruku koja drži pendrek i spustimo je na nečija leđa. Migranti, izbjeglice, nama je svejedno. Dobro je dok se samo tuče. Gadno je kada se puca. Polako, možda i to dođe na red.
ČETVRTAK, 24.10.
Bas su dosadni ovi ministri, pogotovo Marić. Stalno hoda okolo s digitronom i računa. Danas je izračunao da je uprava Uljanika nenamjenski potrošila 855 milijuna kuna državnih jamstava za gradnju sedam brodova. Gradnja tih brodova nije ni počela, a love nema. Gdje je? O, Bože, kako ste dosadni! Pojelo se, popilo, kupile se sopile, malo se zakantalo, gradili su se neki drugi brodovi. Bilijuni su nestali i sada je važno baš tih 855.
PETAK, 25.10.
Više od 300 000 Hrvata dalo je petama vjetra, ali ima i lijepih priča o povratku u domovinu. Umirovljenik Ivica Todorić, po zanimanju cvjećar, vraća se iz Engleske. Nije lako kad te grije sunce tuđeg neba, poručuje Ivica, dok mu Cherie Blair pakira stvari. U Hrvatskoj mu se sprema lijep doček i smještaj. Država će paziti na njega dok se ne snađe. Prijateljica njegove kćerke Ana Bučević mu poručuje da pazi na vortex i da misli pozitivno, pa će sve biti super!
Austrijski humor je među najboljima u svijetu, što se potvrđuje ovom iznimnom duhovitošću. Pogotovo kad autor ima genitalnu infekciju, uspjeh je zajamčen. :)