Jedna od ozbiljnijih primjedbi predsjednika države dr. Ive Josipovića na nacrt odgođenih ustavnih promjena odnosila se na ukidanje zastare za teška ubojstva. Predsjednik je kao jedan od naših vodećih kaznenopravnih stručnjaka ustvrdio kako se prijedlog o ukidanju zastare za teška ubojstva može tumačiti kao “retroaktivno propisivanje oblika teških kaznenih djela za koja nema zastare (novi opisi kaznenih djela teškog ubojstva)”. Takvo što bilo bi protivno temeljnom kaznenopravnom principu koji je sadržan u latinskoj izreci “Nullum crimen nulla poena sine lege”, te ima svoje mjesto u svim modernim ustavima pa i u našem: “Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego što je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom. Ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna”. Prema tomu, s ukidanjem zastare za teška ubojstva treba biti vrlo oprezan kako se pri tomu ne bi propisalo nešto novo što nije bilo propisano u vrijeme kad je neko ubojstvo počinjeno.
Pravni opisi iz raznih zakona
“Formulacija treba biti takva da je jasno kako se ona odnosi na različite oblike teških ubojstava i njihove pravne opise iz različitih kaznenih zakona koji su vrijedili na području Republike Hrvatske”, pisao je predsjednik Saboru.
Predsjednikove kritike i sugestije potkrepljuje i mišljenje Vlade izneseno još na početku postupka izmjene Ustava, kad je Vlada i predložila izmijenjenu formulaciju drugačiju od izvornog prijedloga zastupnika SDP-a. U tom je mišljenju napisano: “Nadalje, kako bi se omogućila provedba predložene dopune Ustava Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske smatra potrebnim donošenje posebnog zakona koji će definirati kaznena djela teškog ubojstva s obzirom na različitost u propisivanju tih kaznenih djela u ranije važećim zakonima.”.
Posebnim zakonom definirat će se teška ubojstva, rečenica je zbog koje se (kazneno)pravnim stručnjacima uključuje alarm za opasnost jer retroaktivno redefiniranje kaznenih djela ne dolazi u obzir, što je očito i iz Josipovićeva pisma. Djela se moraju prosuđivati po zakonima koji su vrijedili u vrijeme njihova počinjenja.
Prema prijedlogu nacrta ustavnih promjena, “teška ubojstva propisana posebnim zakonom” bila bi ubačena u postojeću ustavnu odredbu o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva, te pretvorbenih i privatizacijskih kaznenih djela, koja je 2010. unesena u Ustav baš na prijedlog Josipovića. Takav ustavni dodatak mogao bi inspirirati ovog ili nekog budućeg zakonodavca da različita kaznena djela uvrsti među teška ubojstva koja ne zastarijevaju, a posebice kad se ta odredba razmatra u kontekstu spomenutog mišljenja Vlade. Dakle, nije riječ o tomu da Vlada već sada nešto petlja, već da se nepreciznim dvoznačnim propisivanjem omogućuje i zloporaba predložene formulacije. I o tomu je Josipović pisao Saboru:
“Isto tako, blanketna norma (“propisana posebnim zakonom”) omogućava zakonodavcu da mijenja katalog djela koja se smatraju teškim ubojstvima u smislu ove ustavne odredbe. Bilo bi dobro, uz dodatnu konzultaciju sa stručnjacima, predvidjeti da se popiše u članku 31. (novi posljednji stavak) koja se to ubojstva smatraju teškim ubojstvima”, sugerirao je predsjednik dodavši i kako bi valjalo propisati da za kaznena djela teških ubojstava nema ni zastare izvršenja sankcije jer su znani slučajevi u kojima osuđeni za političko ubojstvo nisu izdržali izrečenu im kaznu.
I praktičar, sudac Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, slaže se da bi bilo dobro već u Ustav unijeti katalog kaznenih djela ubojstava na koja se neće odnositi zastarijevanje. S tim u vezi sudac Turudić upozorava da treba voditi računa o tomu da se svakakvo ponašanje može podvesti pod kazneno djelo teškog ubojstva. To je ilustrirao primjerom koji kao suautor navodi u knjizi o europskom uhidbenom nalogu u vezi s kojim mađarski implementacijski zakon pod kategoriju ubojstvo i teška tjelesna ozljeda vodi i kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu sa smrtnom posljedicom.
– Dakle, i taj nam primjer govori da se različito ponašanje isto tako može podvesti pod kazneno djelo “teškog ubojstva” – upozorava Turudić.
I stoga je opasno da se zakonodavcu prepusti da mijenja sadržaj ustavnog pojma “teškog ubojstva”, umjesto da to čini ustavotvorac. Ali tako nije postupljeno kad je mijenjan Ustav radi ukidanja zastare za pretvorbeni i privatizacijski kriminal i ratno profiterstvo, što je inače bio prijedlog predsjednika Josipovića koji je pri prijašnjim ustavnim promjenama prihvatio HDZ. Tada je također donesen poseban Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela u kojem je navedeno što se sve smatra kaznenim djelima ratnog profiterstva i kaznenim djelima iz procesa pretvorbe i privatizacije. Tada su pobrojena već postojeća kaznena djela, s time da je dodano da se to odnosi na vrijeme “Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države”. Za ratno profiterstvo još su Zakonom o nezastarijevanju precizirane okolnosti o kojima ovisi hoće li neko kazneno djelo biti tretirano kao ratno profiterstvo.
Ubojstva pobrojiti u Ustavu
Prof. dr. sc. Zlata Đurđević upozorila nas je kako je to vrijedilo za ograničeno razdoblje u prošlosti, dok se kod prijedloga ustavnih izmjena radi o mogućnosti da zakonodavac u budućnosti može mijenjati koja će kaznena djela podvesti pod ustavnu definiciju, a posebice je opasno što se predloženim rješenjem otvara mogućnost propisivanja i novih kaznenih djela. Profesoricu smo zatekli kad se još nije upoznala s izvornom predsjednikovom inicijativom, koju stoga nije mogla podrobnije komentirati. No, već i njezina iznesena opaska govori kako je velika pogreška ustavotvorca što u vezi s konkretnom naizgled jednostavnom izmjenom Ustava o ukidanju zastare kaznenog progona nisu konzultirani kaznenopravni stručnjaci.
Uz opasku o ustavnom određenju kao boljem rješenju, sudac Turudić obrazlaže kako u pogledu primjene zakona ne vidi da će se pojaviti neki novi problemi u odnosu na važeće rješenje iz Zakona o nezastarijevanju: – Ako će popis kaznenih djela ubojstava biti napravljen tako da se pobroje sva djela koja su bila u zakonodavstvu u vrijeme izvršenja kaznenih djela ubojstava imat ćemo potpuno istu situaciju kao kod ratnog profiterstva, te pretvorbe i privatizacije. Ne vidim nikakvu razliku, imat ćemo iste pravne probleme koji se s time u vezi javljaju – obrazlaže Turudić.
Ključna rečenica iz ustavne odredbe s predloženim izmjenama glasila bi: “Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države (Josipović bi tu ubacio “kaznena djela teških ubojstava”, a ne kako je predloženo, što smo u nastavku ‘boldali’) propisana zakonom, kaznena djela teških ubojstava propisana posebnim zakonom ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu”. U ustavnim izmjenama još se predlaže dodatni stavak prema kojem se kazneni progon može poduzeti “i nakon što je istekao rok zastare kaznenog progona”. Josipović je predložio da se uz to odmah u Ustavu propišu sva kaznena djela teških ubojstava, uz napomenu da se to učini uz konzultacije s kaznenopravnim stručnjacima.
Što na internetu, što kod praktičara pronašli smo i stare kaznene zakone koji su od 1951. vrijedili na području Hrvatske. U obzir će se morati uzeti i raniji zakoni jer teoretski postoji mogućnost i procesuiranja ubojstava koja su se dogodila prije i sedamdesetak godina ako je počinitelj još živ. Dakako, u oči odmah upada činjenica da prije 1997. godine kazneno zakonodavstvo nije kao danas imalo posebno kazneno djelo “teškog ubojstva”. Prije toga pa i u vrijeme bivše SFRJ nije ga bilo. Tada je postojalo samo kazneno djelo ubojstva, unutar kojeg se razlikovalo tzv. osnovno kazneno djelo ubojstva i tzv. kvalificirano ubojstvo za koje je bila predviđena teža kazna. S time da se i od 1997. do danas različito opisivalo “teško ubojstvo” pa će se svaka od tih “definicija” morati uzeti u obzir. Što se ranijeg razdoblja tiče, može se pretpostaviti da će “teška ubojstva iz posebnog zakona” postati svi raniji opisi tzv. kvalificiranog ubojstva, za koji je bila predviđena teža kazna (najmanje 10 godina). U Jugoslaviji je bila smrtna kazna i strogi zatvor.
– Naravno da se te sankcije neće izricati a i ustavotvorac ili zakonodavac sigurno će o tomu povesti računa. U svakom slučaju, suci kao što to i inače čine na počinitelja će primijeniti zakon koji je za njega blaži. To vrijedi i kad se u vrijeme počinjenja kaznenog djela kao kvalifikatorna okolnost navodi okolnost koja je u kasnijim izmjenama izbačena iz opisa kaznenog djela. U svim takvim slučajevima na počinitelja će se primijeniti blaži zakon – obrazložio je sudac Turudić.
To između ostaloga znači da se počiniteljima političkih ubojstava sedamdesetih i osamdesetih godina iz razdoblja komunizma neće moći izricati kazne dugotrajnog zatvora već najviše 20 godina zatvora. Inače, među kaznenopravnim stručnjacima ne samo u Hrvatskoj različita su tumačenja karaktera instituta zastare, je li to procesni ili materijalnopravni institut. Ovisno o tomu različit je i odgovor može li se zastara, kad je već jednom nastupila, naknadnom intervencijom zakonodavca, a sada i ustavotvorca, retroaktivno ukinuti. Prevladava stav da je to pravo države, a ne pojedinca. Venecijanska komisija Vijeća Europe u slučaju Mađarske osudila je ukidanje zastare kroz izmjene Ustava, te što je to učinjeno s odmakom od dvadesetak godina nakon sloma komunizma. Pitanje je hoćemo li “teškim ubojstvima” uspjeti kamuflirati činjenicu što će se ukidanje zastare u praksi svesti isključivo na komunistička “teška ubojstva”. Proći će možda i desetljeće kad ćemo na Ustavnom sudu, a onda i Europskom sudu za ljudska prava dobiti odgovore na pitanje je li to sve skupa s ukidanjem zastare vrijedilo s gledišta pravde kako za društvo tako i za Sanadera, Perkovića, Sindičića i ostale.
Meni prijatelj, pravnik po struci kaže da je meritum što nije nastupila zastara u Njemačkoj,a Perkovića je Hrvatska odbijala izručiti. Osobno sam mišljenja da nijedno kukavičko ubojstvo nemože u zastaru, bez obzira na mjesto izvršenja.