Subota 28. svibnja
Voze li se Plenković i društvo kraj pučkih kuhinja?
"Ima se, vozi se..." – ispod tog nadnaslova pročitali smo naslov – "Milijunski vozni park: Plenković ima najskupljeg, a Banožić voli Mercedes koji troši čak 30 litara". Ispali bismo demagozi kad bismo rekli kako za taj sjaj politička elita uzima novac iz džepa poreznih obveznika i kako ta elita živi na grbači građana među kojima ima krajnje siromašnih pa i gladnih. Ali ako je demagogija, jest i istina. Ti skupocjeni automobili dokazuju kako se ova vlast izolira od naroda i kako joj je Hrvatska sredstvo za vlastiti komoditet. Prolaze li ti automobili pokraj pučkih kuhinja, kroz naselja u kojima nema ni struje ni vode, bi li se premijer i drugi posramili kad bi ih u tim šeikovskim vozilima vidjeli roditelji koji nemaju novca da plate djeci obrok u školi...? Suvišna pitanja. Jer odgovor je vidljiv. Kad Plenković i ministri lažu ljudima hvaleći sebe i stanje u Hrvatskoj za koje su zaslužni, oni oponašaju svoj vozni park čije je blještavilo u potpunom neskladu s bijedom u zemlji. Oni uživaju u svojoj raskoši baš zato što su okruženi siromaštvom. Političari i idu u politiku da se uzdignu iznad građana, a ne da se među njih spuste.
Nedjelja 29. svibnja
Grabežljivi stranci naplaćuju i WC na autocestama
Mnoge je iznenadila vijest da je Ina počela naplaćivati korištenje WC-a na svojim postajama. Izraz je to gaženja svakog poštovanja prema ljudima kojima su u dugoj vožnji zahodi na crpkama relaksacija, utoliko ugodnija što je slobodna, besplatna, kao u prirodi. Zamislite da vam netko dok šećete šumom ili se uspinjete planinom naplaćuje pišanje! Ali ne isključite ni tu mogućnost kad strancima prodamo i šume i planine. Perverzna zamisao o naplati WC-a na benzinskim postajama nikad nikome u Ini ne bi pala na pamet da nije prodana strancima, kao što ni u bankama, da su ostale hrvatske, nikome ne bi pala na pamet naplata nekih usluga koje su, dok nisu prodane, uvijek bile besplatne. Neke navike, naoko beznačajne, postaju dio ljudske prirode, koja zaslužuje poštovanje. Ali kad izgubiš imanje, izgubiš i poštovanje. Grabežljivcima iz MOL-a to poštovanje nije nimalo važno u usporedbi s još kojim eurom koji mogu izbiti iz džepa hrvatskih građana. Kao što mađarska Ina nema obzira prema hrvatskim građanima, nema ga ni hrvatska vlada koja je te građane godinama obmanjivala da će od MOL-a otkupiti dionice Ine. No ne samo da ih nije otkupila, nego će i ministri MOL-u morati plaćati uporabu WC-a.
Ponedjeljak 30. svibnja
Zašto Grci obožavaju papriku i turiste iz Srbije
Ugled Srbije u svijetu stalno "raste". Mediji pišu kako naši "komšije" kao turisti prave Grčkoj velike probleme. Kad se zapute na more, autobus usput stane u Leskovcu, tu kupe papriku u vrećama. I onda odmor iskoriste i za pečenje paprike – ne na plaži, već u apartmanima, gdje struju za pripremu paprike troše besplatno. A čine i druge nepodopštine, na primjer, pod stolom hotelskog restorana ulijevaju u čaše sok i pivo kupljene u obližnjem supermarketu. Prije koju godinju objavljena je snimka na kojoj Srbi u jednom grčkom ljetovalištu rano ujutro, spotičući se i padajući, trče da uhvate ležaljke. Nekome se na društvenim mrežama učinilo da – bježe od požara. Podsjetilo me to na vrijeme bivše Jugoslavije, odnosno na vrijeme kad smo se s tom državom rastali. Jedan moj prijatelj reče tada kako mu je najdraža posljedica tog raskida što više na hrvatskim plažama neće biti bučnih Srba i što neće morati slušati njihovo "bre". Eto, Grčka je sada Hrvatsku rasteretila, a svijetom će zacijelo krenuti još jedna priča o ponašanju Srba, njihovoj prehrambenoj i turističkoj kulturi. Vučić često govori o jačanju ugleda Srbije u inozemstvu. Rekli bismo – koji je to veći što ih je tamo manje.
Utorak 31. svibnja
Europski zločinački miljenik Beograd
Srbijanska premijerka Ana Brnabić kaže da su Hrvati "etnički očistili državu" te da "ne postoji čišća država u EU". Možda je gospođa pobrkala etničku i tjelesnu čistoću te je muči što Srbi troše najmanje sapuna u Europi. Nikad nije bilo etnički čistijih područja od onih koje su Srbi bili okupirali u Hrvatskoj na kojima su Hrvate poubijali ili su ih s njih protjerali. Postoji obilje dokaza da su politička vodstva Srba u Beogradu i u tzv. Krajini prisilili Srbe da odu, kao što postoje dokazi da nisu ubijani iz hrvatskih zrakoplova, pa su optužnice protiv hrvatskih pilota potpuno apsurdne. Normalnoj pameti teško je zamisliti da država čiji je predsjednik sudjelovao u agresiji na Hrvatsku i održao glasoviti govor u Glini, i koji je davno zbog toga trebao biti suđen, država čije su vojske činile nezapamćene zločine u Vukovaru, Škabrnji i drugdje u Hrvatskoj – za ratni zločin nakon toliko vremena optužuje Hrvate! Beogradske laži sada su iste kao i četničke s početka rata, srbijansko vodstvo isto je kao što je bilo i agresorsko, ali to EU ne želi shvatiti niti mu to hrvatske vlasti žele dokazati. Srbija je bila i ostaje zločinački miljenik Europe, ali i takva je dobila po gubici. I opet bi.
Srijeda 1. lipnja
Tako cipelare ljevičari Hruščov i Tomašević
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević došao je na proslavu Dana državnosti u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu u – (crnim) tenisicama. No u pozornosti koju je takvom uporabom obuće privukao u javnosti nije nadmašio svoga "druga" Nikitu Hruščova koji je u Ujedinjenim narodima za stolom mahao cipelom (a neki tvrde da je njome po stolu i lupao). Tako će barem uz velikana ući u povijest cipelarenja po zdravoj pameti. Gradonačelnik je znao da u HNK u tenisicama osim njega neće doći nitko pa će i tako pokazati kako je on time više netko. I nije to prvi nego već tko zna koji put kako pokazuje svoju "nastranu" osebujnost. Tenisice, žene – "osobe koje menstruiraju" i drugi Tomaševićevi ispadi zapravo su ispadi mnoštva birača koji su ga izabrali osjetivši da je politika izgubila svaki obraz i da je vrijeme za ponižavanje Zagreba, Hrvatske i njezinih svetinja pogaženih u politici. Po velikoj vrućini, za obiteljski ručak bilo bi najugodnije sjesti gol, učini li to katkad Tomašević ili ga je ipak sram pred roditeljima, ženom, djecom...? Doći u tenisicama i trapericama na svečanost u HNK ne znači baš doći gol, ali znači i državi, i državnosti i javnosti pokazati stražnjicu.
Četvrtak 2. lipnja
Čudo se dogodilo – Sava je ipak potekla uzvodno
"Prije će Sava okrenuti natrag nego će Hrvatska biti država". Tako je govorio zločinac Tito potkraj 1971. godine, kad još Sava nije bila potekla uzvodno, ali se čudo dogodilo dvadesetak godina poslije. Diktator više nije bio živ, ali je ostavio u nasljedstvo JNA koja će uz četnike napraviti nezapamćena klanja kako bi to čudo spriječila. Što danas misliti o onima koji takvom monstrumu, koji je u Bleiburgu i na križnim putevima posmicao desetke tisuća Hrvata, a jednako ih toliko desetljećima progonio i njima punio najokrutnije zatvore u Europi, pripisuju zasluge baš za Hrvatsku i hoće njegovo ime vratiti Trgu Republike Hrvatske u Zagrebu? Predlaže to zagrebački SDP, a o tome se piše i govori normalno kao što su komunistima i partizanima bili normalni pokolji nad hrvatskim narodom. Ta normalnost je zastrašujuća, ona zločinu i zločincima daje imena suprotna od onoga što jesu, pa tako i Zagreb i Hrvatsku i hrvatski narod hoće učiniti suprotnima onome za što su se izborili u Domovinskom ratu. Predlažući povratak Titova imena, SDP i Viktor Gotovac žele dići i spomenik zločinima u Vukovaru, Škabrnji i diljem Hrvatske učinjenima pod Titovom petokrakom. Spomenik normalnosti kojom su Hrvati ubijani.
Petak 3. lipnja
Putin je zločinac, a moral i Zapad su oprečni pojmovi
Jedno kratko vrijeme zauzimao sam se za sankcije protiv Rusije, no već odavno mislim da su one suvišne i nepotrebne. U prvom redu zato što najviše (zbog nestašica, skupoće...) pogađaju građane, pogotovo siromašne, a takvih je na milijune i u Rusiji i u drugim zemljama. Imaju velike posljedice na ekonomiju, donose samo štetu, a ne koriste nikome. Rat pak zaustaviti neće, možda bi ga mogle i razbuktati. Uvode se samo kao moralna kazna za Rusiju i kao moralni trijumfalizam Zapada. No moral i Zapad su odavno dva oprečna pojma. Ako se rusko vodstvo agresijom na Ukrajinu pokazalo zločinačkim, nije nevin ni Zapad koji je huškao Ukrajince (i ne samo njih) da bi im potom uglavnom okrenuo leđa. Poznati energetski stručnjak Davor Štern kaže kako odluku EU o zabrani uvoza ruske nafte koja se doprema brodovima ne vidi kao pobjedu jer će stradati ekonomije zemalja koje su je donijele, porast će cijene derivata, povećat će se inflacija, gospodarstva će još više posustati, a ni posljedice za Hrvatsku neće biti dobre. Tako govori stručnjak, no stručnjake mediji potiskuju na marginu i zato što nisu poslušnici Bruxellesa nego slušaju sebe. Za razliku od političara koje sankcije sigurno ne pogađaju.
Kad Plenković i ministri lažu ljudima hvaleći sebe i stanje u Hrvatskoj za koje su zaslužni, oni oponašaju svoj vozni park čije je blještavilo u potpunom neskladu s bijedom u zemlji. Oni uživaju u svojoj raskoši baš zato što su okruženi siromaštvom.