Nikola Šubić Zrinski, sigetski junak, imao je, prema povijesnim dokumentima, čak 14-ero djece. I dok su neki sinovi i kćeri poput oca stekli ime na bojištima protiv Turaka, poput Jurja IV., neki su ostali u sjeni i o njima se malo zna. Jedan od njih je Ivan Zrinski kojeg je Nikola dobio u drugom braku, onom s češkom plemkinjom Evom Rosenberg. Ivanov se grob nalazi u južnoj Češkoj, u dominikanskom samostanu Višji Brod. A malo je nedostajalo da i on postane jedan od junaka iz nekoliko generacija Zrinskih o kojem bi se također pjevale pjesme i pisali hvalospjevi.
Pozajmio 400 dukata da je isplati
Nakon što mu je preminula prva supruga Katarina Frankopan, Nikola se vjenčao s tridesetak godina mlađom groficom Eve Rosenberg (Rožemberk) koja potječe iz najslavnije češke srednjovjekovne obitelji čiji korijeni sežu u 12. stoljeće. Plemičko prezime dobila je prema imenu dvorca Rosenberg (Ružin brijeg) u južnoj Češkoj. Eva je rođena u travnju 1537. godine, a braća su joj bila visoki kraljevski dužnosnici. Istraživač amater Josip Đebi iz Čakovca, koji je obišao taj dio Češke i naišao na zapise o Ivanu, kaže da nema podataka o tome gdje su se i kad točno upoznali njegovi roditelji Nikola i Eva. Nikola je 1563. Evinoj braći poslao pismo u kojem izražava želju za ulazak u sveti brak s njihovom sestrom. Vjenčanje, skromnije od planiranog, održano je 10. rujna 1564., i to u Jindřichovu Hradecu. Najmoćnija hrvatska i češka plemićka obitelj povezale su se brakom. To je, vjerojatno, i bio motiv za Nikolin drugi brak. “Kako je dragi 10. rujna završio svoj dnevni put bučno se slavila svadba – Zrinski je ružu ubrao”, zapisao je dvorski pjesnik. Na bračno putovanje otputovali su u Austriju, posjetili Beč, a potom su doputovali u Čakovec, gdje je 1565. rođen Ivan. Nikolin i Evin brak trajao je samo dvije godine jer je Nikola poginuo u obrani Sigeta 1566.
Zanimljivo je da se u poznatoj operi Ivana pl. Zajca “Nikola Šubić Zrinjski” Eva bori uz supruga u Sigetu i nakon njegove pogibije spaljuje utvrdu, što nije točno. Nikola je nekoliko dana prije bitke dao sastaviti oporuku u kojoj je naveo da imanja, gradove i kaštele, svu zlatninu, srebrninu, svilu, dragulje, bisere, mačeve i gotovinu daruje u jednakim dijelovima sinovima Krsti, Jurju, Nikoli i Ivanu. Supruzi i kćerima ostavio je grad i dva kaštela, s prihodima i pristojbama koje će ostvarivati sve dok nosi njegovo prezime. Ako se preuda, sve će prepustiti sinovima, a ona će dobiti miraz. Godinu dana kasnije, kako piše Đebi, došlo je do svađe između Jurja i maćehe koju je optužio da loše gospodari imanjem. Juraj je čak posudio novac kako bi isplatio maćehu, “na potreboću, kada gospu Evu od Rosemberga, maćehu našu, zadovolismo onom sumom penez ča je pokojni gospodin otac naš zapisal da joj se ima dati”. Prema jednoj sačuvanoj zadužnici, od nekog Jurja Zebića pozajmio je 400 dukata kako bi isplatio Evu koja je nakon toga sa sinom Ivanom otputovala, prvo na imanje u Gradišku, a potom u rodnu Češku. Juraj joj je navodno dopustio da odvede Ivana i odgaja ga do njegove desete godine, a potom ga je trebalo poslati natrag u Čakovec Jurju na daljnju skrb i odgoj.
Osnovao tiskaru u Nedelišću
Takav sporazum odobrio je i car Maksimilijan II. No, obiteljske veze su se s vremenom prekinule, a Ivan je zauvijek ostao u Češkoj, gdje se u dokumentima spominje kao Jan Zrinsky. Pretpostavlja se da je bio dobro školovan. Stotinu kilometara dalje, njegov polubrat Juraj IV. gradio je vojničku karijeru. Iako je bio među najizglednijim kandidatima, nikad nije postao hrvatski ban, i to samo zato što se Hrvatski sabor držao stava da protestanti, a Juraj se javno deklarirao pripadnikom te vjere, ne mogu obavljati javne dužnosti. Juraj je u Nedelišću pokraj Čakovca osnovao tiskaru, tada jedinu u Hrvatskoj, u kojoj je 1574. tiskan Decretum Ivana Pergošića, prva sačuvana knjiga na kajkavštini. Ženio se dva puta, a osim po hrabrosti na bojištima, ostao je zapamćen i po tome što je stanovnicima Čakovca dao privilegije na temelju kojih je taj grad postao slobodno trgovište. Jednom je prilikom, u kolovozu 1604., navodno i posjetio Ivana u Češkoj.
Umro je 4. svibnja 1603. Ivan i majka živjeli su na imanju Bechyně nad Lužnici koji je pripadao Evinu bratu Petru. Eva se 1578. preudala za talijanskog plemića Paola Gassoldija i preselila u Mantovu, gdje je i umrla 1591. Ivan je, kako pišu češki povjesničari, postao paž, a s 20 godina i dvorjanin na dvoru cara Rudolfa II. u Pragu. Više je, navode, bio promatrač nego aktivni sudionik tadašnjih događanja. Češki sabor ga je 1593. prihvatio kao pripadnika plemićkog staleža. Zahvaljujući moćnoj poziciji ujaka Petra, Evina brata, Ivan je mogao naslijediti njegova imanja, koja bi inače, prema tadašnjim običajima, pripala kralju. Ivan se 1600. vjenčao s plemkinjom Marijom Magdalenom Novohradskom iz Kolovrata, s kojom je živio u Rosenbergu, dvorcu koji je dao urediti u renesansnom stilu. Petr Vok umro je 6. studenog 1611., pa je Ivan naslijedio posjede Rosenberg, Libejovice i Vyšší Brod. No, preminuo je već 24. veljače 1612., moguće i od kuge.
