Na četiri i pol stranice gusto pisanog teksta koji danima analizira
policija Zeničko-dobojske županije, opisan je užasavajući put u smrt
Zeničanke Anice Anić, čija je obitelj odlučila sudski goniti Bolnički
centar u Zenici, i njegova liječnika dr. Ibrahima Ceru.
Banalna upala slijepog crijeva, ili upala žuči, kako je glasila prva
dijagnoza s kojom je nesretna Anica Anić primljena u zeničku bolnicu,
za nekoliko se dana, pogreškom i nemarom liječnika, kako u
potresnom pismu tvrdi njezina kći Ilijana, izrodila u pravu patnju,
višemjesečno umiranje uz najteže bolove, koje nije moglo
neutralizirati niti bezbroj naknadnih operacija, obavljenih od Zenice
do Tuzle.
Tko je kriv
Upirući prst krivnje u zeničkog liječnika dr. Ibrahima Ceru, kći
Ilijana i njezin otac Ilija Anić tvrde kako su za smrt njihove majke i
supruge krivi čisti liječnički nemar i neznanje.
“Nakon odrađene operacije dr. Cero je”, tvrdi Ilija
Anić, suprug preminule Anice, “otišao na putovanje
u Mađarsku, i nije ostavio niti jednog liječnika, jer smo moja kći i ja
bili očevidci da pokojnu Anicu u pet dana, osim sestara koje su joj
davale lijekove, niti jedan liječnik nije obišao”.
Umjesto da bude i dalje liječena, njezina mama, opisuje od boli shrvana
kći Ilijana Anić, puštena je na kućno liječenje, pod uvjetom
da je za tri dana dovedemo na previjanje, što smo i
napravili.
“Nakon dolaska u bolnicu moja mama požalila se liječniku
Arapu da je boli trbuh, a on je pregledom utvrdio kako je puna gnoja.
Tu smo je ostavili, a nakon što je zakašljala sve
se pretvorilo u jednu veliku ranu. Iz usta i kroz ranu na trbuhu
iscurile su dvije litre gnoja”, užasnu scenu opisuje kći
Ilijana.
Tek na povratku s putovanja iz Mađarske dr. Ibrahim Cero, na njihovo
opće razočaranje, naknadno tvrdi “kako je Anica od početka
teški pacijent, i da su njegovi kolege
pogriješili što su je pustili kući”.
Obavljena je i treća operacija za koju obitelj uopće nije znala, a
dvadeset dana život nesretne Anice održavan je aparatima. U
međuvremenu, opisuje njezina kći, “mama je dobila ranu
veličine zdjele. “Moja mama je ležala mjesec i pol dana u
bolnici, puna nečistoće u trbuhu”.
Tužna ispovijest
“Od toga su joj istrunula crijeva, povraćala je dan i
noć”, opisuje Ilijana teške muke u kojima je
polako umirala njezina majka. “Gledajući kako kopni od
bolova”, nastavlja ona u pismu, “moj otac i ja
otišli smo posavjetovati se s dr. Cerom, tražeći da je
premjeste u Tuzlu.
On je to odbio uz opravdanje kako u Tuzli može ležati kao i
ovdje”. Nakon što je kroz otvorenu ranu, tvrdi u
šokantnom pismu Ilijana, “mogla vidjeti crijeva
svoje majke”, odlučili su je prebaciti u Tuzlu. Na opći užas,
tuzlanski kolege, tvrdi ona, “nisu mogli vjerovati da je
netko u takvom stanju. Nakon osam dana oporavka i četvrte operacije,
liječnici u UKC-a Tuzla kazali su im da je Anica u teškom
stanju, jer je u Zenici jednostavno istrunula.
“Nakon pete operacije u tri mjeseca moja mama se
više nikad nije probudila”, završava
tužnu obiteljsku ispovijed Ilijana Anić, uz napomenu kako su ona i
njezin otac zbog smrti majke i supruge odlučili tužiti dr. Ibrahima
Ceru.
Što kaže prozvani dr. Cero
Iako od njega osobno, zbog odsutnosti, nismo dobili komentar o smrti pacijentice Anice Anić, prenosimo izjavu dr. Ibrahima Cere koju je dao lokalnim medijima. On je rekao da se “radilo o pacijentu koji je u KBZ stigao u stanju toksičnog šoka i mi ne možemo uvijek dobiti traženi rezultat i spasiti pacijenta. Uvjeravam vas da je sve napravljeno u skladu s principima medicinske etike, a postoje i mjerodavni organi koji vrlo lako to mogu provjeriti i utvrditi jesmo li napravili sve što smo objektivno mogli”, dodavši da je pokušao objasniti obitelji da je “njihova majka i supruga težak bolesnik u vrlo kompliciranom stanju”. (Z. J.)
