Na ovo pismo potaknulo me reagiranje vašeg čitatelja o Interliberu. I sama sam, sa svojom obitelji, bila na svim sajmovima koji su se nedavno održali. I nakon svega što sam vidjela nije mi čudno što se naši izdavači žale da im posao ne ide. Kada dođete na Info, gdje se zaista okreće pravi novac, preplavit će vas ljubazne hostese, koje djeci dijele balone, a vas će ponuditi kapama, kemijskim olovkama, privjescima za ključeve i sličnim propagandnim materijalom. Čak i kada im otvoreno kažete: "Hvala, samo gledam". S druge strane, kad dođete na Interliber, imate dojam da ometate ljude iza štanda u njihovu ugodnom ćaskanju. Samo na nekoliko štandova obraćaju nam se ljubazno, dok na većini drugih prodavači imaju neke svoje interne i sasvim privatne razgovore. I uopće ne obraćaju pažnju ni na one zainteresirane za njihov proizvod.
Vrhunac je bio štand "National Geographica", na kojemu su dvije gospođice bile toliko zaokupljene privatnim razgovorom da nas nisu ni zamijetile. Strpljivo smo čekali pet minuta, a onda smo se okrenuli i otišli. Baš kao i dolazak, gospođice su i naš odlazak ignorirale. Tako je čak i vrhunski američki izdavač, koji preživljava zahvaljujući svojoj profesionalnosti, kod nas suočen s balkanskim neposlovnim stavom djelatnika. Što vam vrijedi prekrasan proizvod kada imate ljude koji još nisu uspjeli naučiti da trgovac na svome radnom mjestu mora biti prije svega radi kupaca, da smije privatno razgovarati isključivo kad kupaca nema i da mu osmijeh ne smije silaziti s lica.
Misle li naši prodavači da je austrijskim, njemačkim ili američkim trgovcima život tako lijep da se spontano smješkaju?
Istina, naši su nakladnici organizirali susrete s piscima i slično, no prije i poslije predstave njihove su pozornice bile tužne i neprivlačne, a prodavači apatični i nezainteresirani. Zato, nije ni čudno što se neke djelatnosti žale na nestašicu i loše poslovanje, dok se kod drugih okreće velik novac. Ti koji imaju novca, imaju i poslovnost, a svakog, pa i samo potencijalnog, kupca cijene i vrednuju. A ovi koji se žale da nemaju novca nisu ga ni zaslužili. Nakladnici su pravi primjer.
Zlata Krstulović
