Trulo voće i povrće, zapakirani mesni proizvodi nesigurni za konzumaciju, samo su dio zgražajuće slike koju su ovih dana snimkama i računima u javnost odaslali tajni kupci, aktivisti Građanske inicijative Kvalitetna i sigurna hrana Hrvatske u suradnji s Hrvatskom strankom umirovljenika i timom Facebook stranice Halo, inspektore koju je pokrenuo Europski centar izvrsnosti potrošača (EICIP). U sve 22 trgovine vodećih trgovačkih lanaca, ali i manjih trgovaca, nađeni su proizvodi s isteklim rokom trajanja, veliki broj njih sumnjivog izgleda, nejestiv čak i uz termičku obradu, različitih cijena na polici i blagajni..., iz čega se nameće zaključak kako je kvaliteta proizvoda koje kupujemo katastrofalna te da Hrvatska postaje "europski kontejner za trećerazrednu robu".
Tome, rekli bi mnogi, u prilog ide i gotovo svakodnevno povlačenje hrane s polica – samo u lipnju brzim sustavom uzbunjivanja za hranu koji obuhvaća čitavo područje EU (RASFF) građani su se obavještavali i o opozivu/povlačenju izvorske vode Studene određenih serija i rokova trajanja zbog promijenjenih organoleptičkih svojstava, čokoladica Veganz Bio Choc Bar Peanut Caramel zbog mogućeg prisustva krhotina drveta, šunka sendviča Z'dežele Celjskih mesnina, pečenica narezaka Dobro osječkoga Žita zbog bakterije listerija monocytogenes, mlinčića s krupnom soli koji melju i plastiku, nizozemskog čipsa s neodobrenim aditivima i neoznačenim alergenima, biokašice za dojenčad Alnature zbog povećanog sadržaja aflatoksina, suhih sjemenki iz Indije zbog pesticida klorpirifosa, kolutovi prženog luka s okusom chedar sira s neodobrenim bojilima...
I dok mjerodavni opetovano ponavljaju kako je hrana u Hrvatskoj sigurna te da veći broj informacija putem RASFF-a ne znači da jedemo lošiju hranu, nego da sustav sve bolje funkcionira, pokraj poluraspadnutih banana, tko zna koliko puta odmrzavanih i zamrzavanih proizvoda u frižiderima, sumnjivih pakiranja salama, mesa..., kojima i sami prečesto svjedočimo, teško se ne zapitati što zapravo jedemo.
Marijan Katalenić, stručnjak za sigurnost i kvalitetu hrane, koji je godinama bio voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost hrane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kaže kako nema jasne definicije što je kvaliteta hrane. - Smatra se da je kvaliteta svojstvo hrane koje zadovoljava potrebe potrošača. Uopćeno, namjerno neprecizno, ali s razlogom. Potrošač smatra kvalitetnom hranu koja cijenom i u najvećoj mjeri sadržajem zadovoljava njegove potrebe. Nutricionisti pak smatraju da je kvaliteta hrane dobar omjer prehrambeno vrijednih sastojaka i pogodnost hrane za planiranje pravilne prehrane. Industrija smatra da je kvaliteta hrane dobar izgled, okus i miris, zdravstvena ispravnost, atraktivno pakiranje i povoljna cijena koja će omogućiti kupovinu, a time i podržati proizvodnju. Jasno je da bi definicija kvalitete trebala objediniti i mišljenje industrije, potrošača i nutricionista.
POVEZANI ČLANCI:
Postoji li takva hrana na tržištu? Teško, jer je hrana roba i svatko u lancu od polja do stola mora zaraditi i biti konkurentan na tržištu. Da bi se zaradilo, koristi se sve manje prehrambeno vrijednih sirovina i mijenja manje vrijednim sirovinama ili se radi postizanja konzistencije koriste punila čija energetska vrijednost bitno narušava postulate pravilne prehrane. No to nije od jučer, a dugoročno vidimo posljedice u pandemiji pretilosti i bolesti koje se vežu za nju. Upravo zbog tih posljedica, jača percepcija potrošača da je hrana na tržištu sve lošija. Zbog toga se hrana koja ne odgovara deklariranom baca i uništava. Probuđeni potrošači javljaju očite slučajeve kroz ojačane udruge za zaštitu potrošača. No što je ono što ne vidimo? Uz uobičajene parametre zdravstvene ispravnosti koji se prate i utvrđeni su detaljno propisima, sve češće izlaze istraživanja o nekim tvarima koje se nalaze u hrani a nije još ocijenjen rizik od tih potencijalnih opasnosti.
No što je ono što ne vidimo? - Uz uobičajene parametre zdravstvene ispravnosti koji se prate i utvrđeni su detaljno propisima, sve češće izlaze istraživanja o nekim tvarima koje se nalaze u hrani, a nije još ocijenjen rizik od tih potencijalnih opasnosti. To su ostaci plastike u obliku mikro i nano čestica koji kroz hranu ulaze u sve dijelove tijela kao i PFAS (polifluoroakrilne kemikalije) koji se kumuliraju u tlu, a mogu se naći čak i u podzemnim vodama. Jasno i u prehrambenom lancu - tvrdi taj stručnjak te dodaje kako je karakteristika jednih i drugih da se ne razgrađuju u okolišu, što zapravo može biti znak za paniku. Poražavajuće je to da informiranje potrošača dolazi iz nezavisnih izvora, bez sudjelovanja nadležnih tijela koja su zadužena za provođenje zaštite i informiranja potrošača. A upravo takva doktrina "ne ljuljaj" izraz je ili nemoći nadležnih organa ili administrativne šutnje, što se u konačnici slama na svima, upozorava taj stručnjak.
- Jasno je da se potrošači ne smatraju trećom zainteresiranom stranom uz one koji pišu zakone i one koji proizvode hranu. Zato nas je i začudila akcija protiv bacanja hrane gdje se navodi (udarni naslovi) da se u Hrvatskoj po kućanstvu baca između 50 i 70 kg hrane godišnje. Po tome bi neko četveročlano domaćinstvo bacalo između 600 i 800 g hrane koja nije pojedena svaki dan. Zna li netko u svojoj blizini bahatu obitelj koja to radi? Ta akcija bacanja hrane povezana je i s dezavuiranjem roka trajanja "najbolje upotrijebiti do..." za hranu čiji je rok trajanja između tri i 18 mjeseci. Jasnije, preporuka je da se većina takve hrane koristi i duže od roka trajanja ili da se da potrebitima. Sarkastično. Ako se vratimo na tezu da je hrana roba na kojoj svi trebaju zaraditi, da su korištene isplative, a ne vrhunske sirovine za njenu proizvodnju, onda dolazimo do teze potrošača da je hrana na tržištu niš koristi - tvrdi on.
Dodaje kako u zadnje vrijeme plijene akcije Halo inspektore uz pomoć potrošača, kao i neka nezavisna istraživanja visoko vrijednih, ali većinom krivotvorenih namirnica. Možemo li se samo na to osloniti? Sigurno ne, dok se ne zatvori famozni trokut između zakonodavca, industrije i potrošača. Jedino tada uz edukaciju potrošača i stalni nadzor tržišta od tisuća kupaca može doći do koraka naprijed, poručio je.
Njegov kolega Dario Lasić, voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost hrane NZJZ-a Dr. Andrija Štampar, koje je jedno od ključnih mjesta u Hrvatskoj za analize kvalitete i sigurnosti hrane, kaže kako je hrana danas u prosjeku nešto nekvalitetnija u odnosu na prije 20 ili više godina. - To ne znači da nema dobrih izvora nutrijenata i dalje, no posljedica globalizacije, želje da se produži rok trajanja hrane, između ostaloga, danas je ta da jedemo više aditiva, što je sigurno, i da nam je hrana često previše procesirana i termički devastirana. Mlijeko koje je sterilizirano kako bi moglo dulje trajati manje je kvalitete nego svježe pasterizirano, čemu je najbolji dokaz da mačka, primjerice, trajno mlijeko neće ni kušati - objašnjava taj stručnjak.
Odbija je miris spojeva koji nastaju kod većih temperatura, odnosno njihove karamelizacije, što čovjek praktički ni ne osjeti, no u praksi je dokazano da takvo mlijeko ima i manje termolabilnih vitamina od onoga koje je samo pasterizirano. Kod jabučnog soka pak, posebice u vremenu od svibnja do rujna dok ne prispiju jabuke od nove sezone, češće se primjećuje prisustvo patulina, mikotoksina koji se nađe kao kontaminat u raznom pljesnivom voću, povrću i koncentratima voća..., a naročito u jabukama i proizvodima od jabuka. Tko nema dovoljne preradbene kapacitete i industrijske jabuke, koje su obično oštećene, skladišti čitavu zimu i pomalo ih prerađuje, taj i dosta riskira. To zahtijeva tretiranje sredstvima za zaštitu bilja, tj. pesticidima kako bi se očuvale prije pasterizacije, ili se pak kao posljedica plijesni i truleži uskladištenih jabuka može pojaviti patulin, kojega se nađe i u soku od jabuka. Uredbom EU patulin je dozvoljen u minimalnim granicama, do 50 mikrograma po litri, a kod djece koja su puno osjetljivija i pet puta manje jer ima hepatoksična svojstva i može utjecati na one koji sok od jabuke učestalo konzumiraju.
POVEZANI ČLANCI:
A to su samo neki od primjera koje potvrđuje dugogodišnje iskustvo u laboratoriju Andrije Štampara, čemu na ruku nikako ne idu ni trendovi koje je u utrci za profitom, što nižom cijenom proizvodnje, a većom konkurentnosti, donijela globalizacija. U hrani se ponekad nađe konzervansa koji nisu prijavljeni ili su pak za neke kategorije proizvoda dozvoljeni, a za neke ne. Ili su dozvoljeni, ali nisu deklarirani. Lasić kaže kako je najbitnije da je hrana zdravstveno ispravna, a pod time se podrazumijevaju i aditivi koje sadrži. Neki konzervans je primjerice dozvoljen u nadjevu od višnje za pekarske proizvode, ali se nađe i u pekmezu koji se ne smije konzervirati, s obzirom na to da se radi o višoj i cjenjenijoj kategoriji hrane.
- Sada je pitanje percepcije i uvoznika (najčešći su problemi s hranom proizvedenom izvan EU, dakle podrijetlom iz trećih zemalja), razumije li on razliku, a trebao bi jer on taj proizvod stavlja na tržište u EU. Situacija je takva da nisu samo pesticidi, teški metali i aflatoksini (mikotoksini) problem, nego je to često i krivo ili manjkavo deklariranje proizvoda, koje čini i polovicu prijava u EU sustavu brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF) - neki put namjerno, a neki put nenamjerno. Nenamjerno krivo deklariranje najčešće se događa manjim proizvođačima koji nisu svjesni opće obaveze, ali ih to ne abolira da ne navedu baš svaki alergen (propisan Uredbom) u hrani. Znamo da potrošači, a sve ih je više koji imaju alergijske reakcije na hranu, čitaju deklaracije i jako paze i na mogućnost tragova pojedinog alergena. A sve veća osjetljivost na hranu danas nisu trend ni moda, nego rastući problem. Ako znate da je pšenica prije 15 godina u svom sastavu imala 5% glutena, a danas i do 15%, to je tri puta više. Industrija danas traži semolinu ili durum pšenicu koje imaju puno glutena. I naravno da je sve više intolerantnih na gluten kojeg u tolikim dozama u starim pšenicama nije bilo - priča taj stručnjak.
Na upit kakva je zapravo hrana koju jedemo, odgovara kako nikad više nije bilo prevara s hranom, ali i da nikad se više hrane nije ispitivalo i tražila sljedivost dokumentacije nego je to danas. Na ispitivanju najviše pada hrana iz trećih zemalja koje ponekad još dopuštaju pesticide koji su zabranjeni u EU, zatim koje nisu definirale neki alergen na deklaraciji, što se može i popraviti, no ako se falsificiraju dokumenti o hrani, čega je također jako puno, takva se hrana povlači i ide na uništenje. S druge strane, s klimatskim promjenama, koje sve više utječu na prinose i dostupnost sirovina za prehrambenu industriju, sve više sastojaka u hrani na koje smo navikli mijenjaju se jeftinijima i manje poželjnima poput palmina ulja, koje u svom sastavu može imati kontaminate poput glicidil estera, monoklorpropan diola, koji je zadnjih pet godina učestali 'dodatak' te ga prema Uredbi o kontaminatima, granična sanitarna inspekcija mora ispitati.
FOTOGALERIJA Jedan hrvatski restoran dobio drugu Michelinovu zvjezdicu: Znate li koji ih sve imaju?
- Roterdam i Hamburg su najveće luke u Europi kroz koje se uvoze ogromne količine hrane, a kako se ne može iskontrolirati baš svaka pošiljka, kontrole se provode na bazi rizika. Ono što se češće nađe problematično češće se i kontrolira, primjerice, svaka pošiljka indijskog oraščića prema uredbama EU mora ići na analizu na mikotoksine jer se je u prošlosti pokazao kao veliki rizik. Isto tako i sezam iz trećih zemalja jer se često dogodi da su takve pošiljke kontaminirane zabranjenim pesticidima, etilen oksidom i drugim aktivnim tvarima, ili pak suncokretovo i druga sirova ulja iz Ukrajine koja se provjeravaju na razne radionukleide poput cezija, još od doba černobilske katastrofe. Još uvijek se čeka uredba EU o ispitivanju mikroplastike u hrani, dok smo mi (pomalo iznenađujuće) ove godine imali i pojavu otpuštanja krupnih komada plastike iz mlinaca za sol. I patvoreni med je pod povećalom - i ekstradjevičanska maslinova ulja koja često prolaze i kemijska, ali i ne i senzorska ocjenjivanja – i često se krivo prezentiraju u marketinške svrhe - ističe Lasić te dodaje kako neke industrije danas taktički potkopavaju znanost i šire dezinformacije, čak i putem financiranja nekih istraživanja, ne bi li se postojeća znanja promijenila i sugeriralo potrošačima da to što nude nije tako loše, da ultra prerađena hrana nije loša.
- Neke zemlje u Bruxellesu danas, primjerice, lobiraju čak i da se u svježe meso dodaju aditivi kako bi ono duže ostajalo svježe i kao takvo se moglo distribuirati sve do Azije, a da se ne zamrzava jer tako postižu veću cijenu - kaže Lasić. No ako hrana i jest zdravstveno ispravna u smislu da nema teških metala, pesticida i mikrobiološki je dobra, često sadrži višak skrivene soli, šećera i zasićenih masti, a manjak vitamina i prehrambenih vlakana koji su poželjni.
- Ta prerađena industrijska hrana najčešće je osiromašena do kraja. No moram reći da prehrambena industrija u Hrvatskoj, uz neke izuzetke, još uvijek ima natprosječnu kvalitetu za naše tržište jer smo se na to naprosto navikli iz prošlih vremena - i hrvatski su potrošači to čak spremni i platiti. Nažalost, primanja često uvjetuju da socijalno ugroženi najčešće jedu ultraprocesirane i loše proizvode, a s njima i puno aditiva. Primjer su svakako obarene kobasice i slične polutrajne kobasice, kao proizvodi koji imaju dodane i nitrate i polifosfate i ostale aditive koji zdravstveno zadovoljavaju kriterije. Međutim, oni koji ih konstantno uzimaju imaju često kronični manjak unosa kalcija, a višak fosfora u svojoj prehrani i onda se događa negativni trend da im fosfor izbacuje kalcij iz kostiju. Osjetljive skupine poput trudnica, žena i djece posebno bi trebale paziti da ne jedu stalno polutrajne gotove proizvode i obarene kobasice koje imaju puno polifosfata, a manjak kalcija. A kad smo kod aditiva i dodaci prehrani poput šumećih tableta s umjetnim sladilima, problem su kad ih se uzima više od preporuke, a usto dodaju i kavi ili čaju.
POVEZANI ČLANCI:
U Njemačkoj zadnjih godina imaju nevjerojatan porast bubrežnih bolesnika mlađe populacije, do 40. godine, što se ranije nije događalo, a posljedica je toga da su danas svi po teretanama i svi konzumiraju proteinske shakeove. Taj trend stiže i kod nas. Ti proteinski shakeovi bi trebali biti dodatak prehrani nakon treninga, maksimalno dva 'serviranja' na dan, no mladi ljudi ih mijenjaju za obroke, žele instant rješenja i pretjeruju s unosom proteina i s teretanom, što nije dobro. Neki imaju možda i genetsku predispoziciju za bubrežne bolesti, ali to nikad ne bi saznali da ne forsiraju velike količine proteina u jedinici vremena, i to konstantno kroz dulji period - kaže Lasić. Danas se takvi napitci bez problema mogu kupiti i u običnim, ne samo u specijaliziranim trgovinama, a najveća opasnost prijeti od online trgovine, gdje je veliki dio prodaje još uvijek u sivoj zoni, a iza toga stoje i lažni marketing i puno tvrdnji bez ikakvog dokaza, a kontrole su još uvijek nedostatne, upozorava Lasić. Napominje kako je hrana na hrvatskom tržištu uglavnom ispravna i bolji smo od prosjeka EU. EU prosjek je 4-5, a hrvatski 2-3% neispravne hrane.
- Ako 'naletite na nešto što je akutno patogeno, salmonelu, listeriju... zbog kojih ćete završiti u bolnici, to je onda veliki problem. No ako se dogodi neki zabranjeni pesticid, primjerice klor-pirifos, koji je unazad četiri godine bio dozvoljen i u Europi, tu i tamo malo teških metala oko maksimalno dozvoljene granice, ili nešto histamina u ribi ili malo više kvasaca i plijesni u soku od jabuka, držimo li se raznolike prehrane sigurno nećemo pretjerati s kontaminantima u nekom kroničnom smislu, pogotovo akutnom, što je najbitnije – ističe Lasić, prema kojemu je povlačenje hrane, o čemu smo posljednjih godina bombardirani zapravo potvrda da sustav funkcionira. Ljudi su danas brže i kvalitetnije informirani o onome što se povlači, pa i sami mogu napraviti neku procjenu rizika što da izbjegavaju u prehrani i od kojih proizvođača ili distributera.
Stručnjak za poljoprivredu Miroslav Kuskunović kaže kako potrošači u Hrvatskoj vrlo često izražavaju svoje nezadovoljstvo hranom koja nam se nudi u trgovinama, jer smatraju da trgovci u želji za profitom uglavnom uvoze hranu lošije kvalitete, koja se često na globalnom tržištu prodaje na "rasprodajama", pa i kroz niže cijene (koje to zapravo i nisu, kad dođu do naših polica), pa tako zarađuju ekstra profite na potrošačima.
- Ovih dana to se najbolje očituje na jako lošoj ponudi voća i povrća jer imamo jako slabu domaću proizvodnju. Naime, kada pogledate što se nudi hrvatskim potrošačima u većini trgovačkih lanaca (čast izuzetcima), očito je da je kvaliteta voća i povrća vrlo upitna. Ako se pogledaj deklaracije, uglavnom se radi o uvoznom voću i povrću. Ništa bolja nije niti situacija niti s mesom, a sve su češće pritužbe potrošača i na kruh i pekarske proizvode. Iako smo država koja ima višak pšenice, cijene kruha su sve veće, pakiranja i gramaža sve manja, a vrlo često se kruh koji kupite u trgovačkim lancima pokvari za nekoliko dana ili se nakon jednog dana raspada (samo lijepo izgleda dok je svjež). Ako pogledamo kvalitetu hrane na tržnicama, na kojima se očekuje da nam se nude proizvodi domaćih poljoprivrednika i tamo je ponuda vrlo raznolika, a cijene veće od cijena u trgovačkim lancima. S obzirom na to da je cijena presudna kod kupnje hrane, onda se ipak većina odlučuje za trgovine – u kojima se prema nekim procjenama odvija čak oko 80 posto prodaje hrane.
- Možemo reći da je procjena kvalitete hrane danas u Hrvatskoj postala metafizička kategorija – stvar je u tome u što vjerujete - u bolju kvalitetu domaćih proizvoda ili da trgovci bolje kontroliraju hranu (zbog velikih kazni i rizika da dobiju loš marketing ako imaju nešto što je zdravstveno neispravno). U vrijeme pandemije, a potom i ogromnog rasta cijena hrane (koje su počele padati, ali jako malo) – cijena je postala presudna kod odabira. Istraživanje od prije nekoliko godina, koje je provela Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) među državama članicama EU pokazalo je da su glavni faktori za kupovinu cijena (54%), zatim okus (51%), a skoro polovina Europljana (46%) smatra važnom i sigurnost hrane koju kupuju te odakle ona dolazi (zemljopisno podrijetlo) - priča Kuskunović. Hrvatskim potrošačima pri odabiru hrane koju kupuju na prvom mjestu je bila cijena (62%), potom sigurnost (61%), pa odakle ti proizvodi dolaze (49%), gdje je primjetan pad, i to za 9%, u odnosu na prethodno istraživanje.
POVEZANI ČLANCI:
- Najveći problem ponude hrane u Hrvatskoj je to što smo postali ovisnu o uvozu hrane i pada nam proizvodnja u gotovo svim kategorijama poljoprivredne proizvodnje. A kada ste ovisni o uvozu (kriterij kod uvoza je uvijek niska nabavna cijena i stalna ponuda, a rijetko se pozornost stavlja na kvalitetu), onda ne treba čuditi što imamo lošu ponudu na policama i tržištu. Slobodno bi se moglo reći da smo postali smetlište za jeftine tržišne viškove iz snažnih agro država EU, a za to su krivi uvoznici, trgovci jer zarađuju ogromne profite, ali i naše inspekcije koje ne polažu pretjeranu pažnju na kvalitetu i ne jačaju kontrole. Ipak, smatra on, najveći krivci su potrošači koji kroz kupnju ne kažnjavaju one koji im pod hranu podvaljuju jako lošu kvalitetu.
- Hrvatski poljoprivrednici, okupljeni u HPK, već godinama ističu kako nam na tržište dolaze hrana loše kvalitete po dampinškim cijenama, te da se ona dovoljno ne kontrolira. I traže da se formira Povjerenstvo koje će kontrolirati cijene i kvalitetu, zbog čega i ono malo domaće robe u konačnici ne može na police, nego vrlo često propada ili su otkupne cijene niske pa ljudi kontinuirano odustaju od proizvodnje. Dovoljno je sjetiti se kada je ministar poljoprivrede bio Tomislav Tolušić, koji je nakon afere za pokvarenim mesom iz Poljske zatražio da naše inspekcije provjeravaju kvalitetu u poljskim tvornicama, da je odmah dobio po prstima od EU. Za nekoliko je dana u Hrvatsku stigao EU povjerenik i objasnio kako tako nešto nije po EU pravilima i zakonima - objašnjava te dodaje kako bi potrošači trebali biti malo više educirani i više gledati oznake na hrani, ako žele domaće proizvode.
Ako u trgovinama ili na tržnici potrošači vide proizvode koji nose nacionalni znak "Dokazana kvaliteta – Hrvatska", mogu biti sigurni da se radi o proizvodu hrvatskih poljoprivrednika, farmera i proizvođača, odnosno da se sigurno radi o hrvatskom proizvodu. Hrvatski proizvodi poljoprivrede danas se teško na polici razlikuju od onih iz drugih država, a uz ogroman uvoz, trgovački lanci i dalje ne uvode posebne police, niti se posebno trude da izdvoje iz svoje ponude ono što je domaće te bolje izlože proizvode s hrvatskih polja u svojim trgovinama. Zbog toga je Ministarstvo poljoprivrede, na zahtjev proizvođača, pokrenulo ovaj nacionalni program kvalitete. On bi u budućnosti trebao postati dominantan na tržištu i biti garancija da kupujemo domaće, što je većini potrošača posljednjih godina postao jedan od ključnih kriterija kod kupovine proizvoda. Hrvatski potrošači i dalje više od 80% hrane kupuju isključivo u trgovinama, zbog čega je važno da se upravo na trgovačkim policama napravi jasna i uočljiva razlika između domaćih i uvoznih proizvoda.
Oznaku Dokazana kvaliteta danas nose domaće voće, povrće, jaja, meso i dr. a očekuje se kako će sve veći broj proizvođača ući u ovaj, sustav dobrovoljnog označavanja proizvoda, jer je to jedini način da se na polici razlikuju od uvoznih proizvoda. Koliko je važno da domaći proizvodi budu označeni, tako da su uočljivi i prepoznati, te da su potrošači sigurni da su proizvedeni na domaćim poljima i farmama, dokazao je prošle godine plasman lažnih vrgoračkih jagoda, koje nisu došle iz polja s područja Vrgorca, nego iz uvoza. Vješti uvoznici i prekupci iskoristili su marketinški trik kako bi prevarili kupce i ponudili im uvozne jagode, u pakiranju s oznakom da su iz Vrgorca. Ova prevara je brzo razotkrivena zahvaljujući medijima, ali je pitanje koje su kazne za prevarante i koje je voće ili povrće slijedeće koje će nam na isti način biti ponuđeni ili "podvaljeni" na tržištu - upozorava Kuskunović.
U Zemljanim stazama slažu se kako, na žalost, postoji značajan jaz između zdravstvene ispravnosti hrane, koja se obično definira regulatornim standardima i propisima, i njene stvarne kvalitete, koja uključuje nutritivnu vrijednost, sadržaj ostataka opasnih tvari, utjecaj na okoliš i etičke aspekte proizvodnje.
- "Jeftinija" proizvodnja često nije jeftina, naprotiv, uglavnom su to metode koje su sufinancirane novcem poreznih obveznika jer same po sebi nisu održive i troškovi proizvodnje ne mogu biti pokriveni komercijalnom vrijednošću hrane. Osim toga, tu su i eksternalije - troškovi koji su posljedica određenih aktivnosti, a ne odražavaju se u cijeni hrane - primjerice, troškovi nastali zbog onečišćenja okoliša, troškovi liječenja zbog utjecaja na zdravlje itd. - upozorava predsjednica Zemljanih staza Natalija Svrtan. Proizvođači hrane nisu uvijek otvoreni u vezi sa sastojcima i metodama proizvodnje, otežavajući potrošačima da donose informirane odluke o tome što jedu, a u prilog tome ide i inertnost regulatornih pa i obrazovnih sustava. Sustavi regulacije ne prate uvijek najnovija znanstvena saznanja o utjecaju hrane na zdravlje i okoliš, ostavljajući neke štetne tvari neregulirane. Primjerice, pesticidi se kontinuirano povlače iz upotrebe zbog dokazane štetnosti za zdravlje ljudi ili za okoliš. Činjenice o toksičnosti su često poznate i godinama prije nego se te tvari zabrane, što je očiti utjecaj industrije kojoj je profit važniji od zdravlja građana.
Istraživanja su pokazala da je hrana proizvedena bez upotrebe kemikalija bogatija nutrijentima. Da bismo smanjili ili, još bolje, uklonili jaz između zdravstvene ispravnosti i kvalitete hrane, potrebno je višestruko djelovanje, upozorava Svrtan. Vlade bi trebale ojačati regulacije prehrambene industrije kako bi se osiguralo da hrana bude sigurna, zdrava i transparentno označena te podržavati programe koji promoviraju dostupnost i pristupačnost zdrave hrane za sve. Potrebno je promicati održive poljoprivredne prakse koje štite okoliš i proizvode zdravu hranu. Potrošači se trebaju educirati o zdravoj prehrani i o izborima dostupnim na tržištu, zaključila je naša sugovornica. I dok se neprestano poteže pitanje kvalitete onoga što jedemo, kad je u pitanju sigurnost hrane, ona u EU, pa tako i Hrvatskoj nikada nije bila na višoj razini, ali uvijek ima prostora za poboljšanja, kazala je Darja Sokolić, ravnateljica Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH), na nedavnom obilježavanju Svjetskog dana sigurnosti hrane na osječkom Fakultetu agrobiotehničkih znanosti.
POVEZANI ČLANCI:
Ipak, svako malo nas iznenade i analize o patvorenom medu, ekstra djevičanskim maslinovim uljima koja u sebi nemaju ništa ekstra, vinima u kojima su se umjesto grožđa mućkali šećer i voda, manje vrijednoj ribi pod deklaracijom crnog bakalara, pacifičkog lososa ili oslića, lažne prehrambene i zdravstvene tvrdnje o proizvodu ili njegovim sastojcima... Veterinarska inspekcija Državnog inspektorata (DIRH) lani je s tržišta uklonila 10.469,48 kilograma mesa i mesnih prerađevina i 3206 kilograma ribe, a u ovoj godini, do 1. lipnja, još 1829,44 kilograma mesa i mesnatih proizvoda. Zbog neodgovarajuće kvalitete, označavanja ili sljedivosti poljoprivredna inspekcija u 2023. donijela je jedno rješenje o povlačenju maslinova ulja koje nije udovoljavalo propisanim parametrima kvalitete i četiri rješenja o povlačenju vina s tržišta zbog patvorenja.
Sanitarna inspekcija lani je u nadzorima tijekom turističke sezone te u ciljanoj akciji kontrole sljedivosti hrane životinjskog porijekla u ugostiteljskim objektima i na tržnicama zabranila stavljanje na tržište, kao i neškodljivo uklanjanje 1888,5 kilograma svježeg mesa i mesnih prerađevina, 140 komada jaja i 105 komada različitih kolača, doznajemo iz DIRH-a. U ovoj godini tijekom akcija nadzora na tržnicama i klupama/štandovima izvan prostorija naredila je uništenje 81 kg kravljeg sira, 840 komada jaja, 608 kg mesa i mesnih prerađevina, četiri mliječna proizvoda isteklih rokova trajanja u trgovini, te je uništeno 33.527 komada soljenki za koje je službenim uzorkovanjem i analizama dokazano da prilikom meljave soli se ljušte čestice plastike mlinca koje uzrokuju neprihvatljivu promjenu u sastavu hrane (soli). Zbog kontaminata, prekoračenih maksimalno dopuštenih količina pesticida, kvarenja ili pak zabranjenih, odnosno aktivnih tvari iz lijekova, povlačile su se i sjemenke lana, koštice marelice, kukuruzno brašno, paprika, feferoni, sok od jabuka, čaj od mente, dimljeni losos, naranče, kruške, mandarine, riža, mrkva, rajčice, kivi, datulje...
FOTOGALERIJA Ovo su 3 kuhinjska mirisa zbog kojih bi se trebali zabrinuti: Evo kako ih se riješiti
