Predsjednica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, doc. dr. sc. Irena Petrijevčanin Vuksanović (HDZ) objašnjava da je grupa stručnjaka šest godina radila na pripremi Zakona o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti. Bili su vođeni interesom da Hrvatska dugoročno bude uz bok državama koje su renomirane po nacionalnim vojnim sveučilištima.
Zadnja “vatrena” rasprava u Saboru prije raspuštanja održana je zbog osnivanja novog Sveučilišta obrane i sigurnosti. Vi ste branili njegovo osnivanje, no mnogi su se pitali čemu njegovo utemeljenje?
Branila sam jer postoje brojni argumenti za to, a posebice u današnje vrijeme i u geopolitičkom smislu. Za državu koja želi biti čimbenik u sigurnosnom području nije više dostatno obrazovati kadrove samo za potrebe oružanih snaga već se mora omogućiti obrazovanje za sve komponente domovinske sigurnosti, a tada govorimo o multidisciplinarnom pristupu za što treba širi institucionalni okvir. Kao najbolja forma u svijetu se pokazalo integrirano sveučilište koje je efikasno i fleksibilno te obrazuje u svim područjima jer polazi od shvaćanja da ugroze više ne dolaze samo kroz konvencionalno ratovanje nego i kroz biološko ili kibernetičko. Model “National Defence University” usvojilo je više europskih zemalja, posebice onih koje žele ići ukorak sa suvremenim sigurnosnim prijetnjama, rizicima i izazovima. Kada govorimo o međunarodnoj sceni, onda samo sveučilišta i instituti mogu biti nositelji međunarodnih projekata, primjerice, postojeće Hrvatsko vojno učilište (HVU) ne može, što je šteta jer i sada na njemu djeluju kompetentni ljudi koji odlično poznaju materiju, istaknula bih generala Matu Pađena. Takva integrirana sveučilišta su u interesu zemlje i svojom renomiranošću ujedno brendiraju svoju državu i Hrvatskoj otvaraju velike mogućnosti. Često u sklopu takvih sveučilišta djeluju instituti i centri, njemačka vojska i hamburško Vojno sveučilište Helmut Schmidt utemeljili su Institut za obrambena i strateška istraživanja koji savjetuje političare i vojne čelnike. Da ne spominjem SAD čija su sveučilišta poput National Defense University svjetski renomirana i prestižna. Oni koji smatraju da Hrvatskoj ne treba takvo sveučilište trebali bi pogledati kakve studijske programe nudi primjerice Universität der Bundeswehr München ili vojno sveučilište u Češkoj u sklopu kojega djeluje i fakultet vojnih medicinskih znanosti koji pokriva epidemiologiju, molekularnu patologiju i drugo, kao i fakultet za vojnu tehnologiju s 13 odjela poput vojne robotike, električnog inženjeringa, informatičkih i kibernetičkih operacija. Premijer Plenković prepoznaje benefite koje državi može donijeti takvo sveučilište, a i ministar Krstičević se zalagao da HVU bude sveučilište.
Oporba kaže da će se time stvoriti dodatna konkurencija postojećim studijima, da je nejasna njegova autonomija u odnosu na Ministarstvo obrane. Je li strah što će Sveučilište biti pod “vojnom kapom”, a ne civilnom, opravdan?
Zar je konkurencija i kompeticija loša za akademsku zajednicu ili za društvo?! Držim da nije, ali može biti loša za dosadašnje monopoliste. U javnoj raspravi najviše je primjedbi upućeno s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Citiram: “Ostavlja se mogućnost za razvoj novih programa koji bi izravno konkurirali postojećima koji se izvode na sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu i drugim sveučilištima”. Ovo se sveučilište osniva po svim važećim propisima. Zašto bi se netko kompromitirao i donosio nešto što nije usklađeno s važećim propisima?! Ministarstvo obrane je prijedlog zakona potpuno uskladilo s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, a nadzor nad kvalitetom je prema zakonu, i obavljaju ga, kao i kod drugih, AZVO i resorno ministarstvo. Osnivač je država, a MORH ima upravljačka prava. MZO i ministrica Blaženka Divjak podupiru osnivanje tog sveučilišta.
Stručnjaci za sigurnost već 20 godina tvrde da Hrvatskoj nedostaje obavještajna akademija. Je li taj fakultet na tragu rješavanja problema školovanja i regrutiranja takvih kadrova u RH? Je li to razlog što neće imati potpuno otvoren i civilni karakter?
Obavještajna akademija bila je osnovana 1998. i bila je planirana za civilne i vojne službe. Ukinuta je 2000. godine i otad u našoj zemlji nema takve vrste obrazovanja za zaposlene u obavještajnim službama i šire. O tome je često govorio kolega Miroslav Tuđman koji je taj sustav vidio kao širu sliku i razumio ga je. Nisu strani modeli čija sveučilišta pokrivaju i ovaj segment. Civili koji žele upisati neki studijski program, to mogu, dok se kadeti i sada školuju odvojeno budući da imaju poligonski praktični dio jer djeluju unutar sustava oružanih snaga.
U javnoj raspravi i u istupima zastupnika Vesne Pusić i Joška Klisovića pokazalo se da osnivanje sveučilišta najteže pada Fakultetu političkih znanosti. Ondje tvrde da im se kradu programi i predmeti. Klisović kaže da je to zabijanje noža u leđa i privatnim i javnim sveučilištima?
Možda je riječ o bojazni ili nesigurnosti što će biti s postojećim studijskim programima ili vanjskim suradnicima, općenito je to svojevrsni strah od konkurencije na akademskom tržištu. Onda se tako moglo braniti i nekim drugim sveučilištima ili fakultetima da se osnivaju jer već imamo slične ili iste studijske programe. Činjenica je da profesori s FPZ-a u Zagrebu sada na HVU izvode dio predmeta, kao i profesori s nekih drugih fakulteta, i to je regulirano preko Sveučilišta u Zagrebu i Splitu. Rektori tih sveučilišta potpisali su sporazum o statusnoj promjeni studijskih programa i usuglasili da će daljnji proces regulirati tzv. dinamičkim planom koji će opet svi zajedno usuglasiti. Riječ “kradu” mi je neprihvatljiva.
Sveučilište obrane i sigurnosti (!?) ... Ništa nas ne smije iznenaditi iliti gospoja misli da smo britanski imperij pa nam trebaju James Bondovi?