Jedan od najboljih europskih napadača Mario Mandžukić (27) u srednjoj je školi imao trojku iz tjelesnog, donosi novi Max! Do iznenađujućeg otkrića došli smo uvidom u imenik brodske Obrtničke škole, u kojoj se školovao za zanimanje keramičara i u kojoj je maturirao 2004.
Ni u drugim predmetima nije blistao, svi koji malo bolje poznaju Marija znaju da se u školi nije mogao pohvaliti dobrim ocjenama.
- Mario je uvijek bio poseban. S jedne strane prgav i eksplozivan, a s druge impulzivan. Naravno, ja u to doba nisam mogao znati što će on postati. On je za mene bio običan đak. Međutim, već tada je bio drugačiji od ostalih – kaže Marijev srednjoškolski razrednik Ivan Žeravica.
Prema profesorovim riječima, Mario je bio “živac” i znao je planuti, ali nakon toga brzo bi se ohladio i vratio u normalu. Kao građevinski inženjer, Žeravica je Mariju tijekom sve tri godine obrazovanja predavao stručne predmete – keramičarske radove, konstrukcije i poznavanje nacrta. Ni u jednom se nije posebno isticao. Ono po čemu ga se razrednik dobro sjeća jest činjenica da je svaki dan išao na treninge, često i prije i poslije podne. Razrednik je čak mislio da Mario malo “mulja”, ali ispostavilo se da su česti izostanci s nastave zaista povezani sa sportom u koji je zaljubljen.
Svakog dana u 10 sati, čak i po zimi i kiši, Mario je odlazio na stadion. On mu je te sate pravdao koliko se moglo, a u školu su s ispričnicama često dolazili i ljudi iz Marsonije. Međutim, 33 od ukupno 115 izostanaka koliko ih je nakupio samo u trećem razredu na kraju se ipak vodilo kao neopravdani sati. Zbog toga je kažnjen ukorom pred isključenje i lošim vladanjem.
Zbog Mandže pljuska drugom
- Mario je bio prznica i sklon nepodopštinama. Jednom je prigodom bio dežurni učenik i ja sam na izlasku iz škole nešto zastao i razgovarao s njim. On mi je kriomice uzeo ključ od učionice i gurnuo ga drugom učeniku u džep. Kad sam vidio da je tom drugom u džepu nešto nabreklo, odmah sam shvatio da su ključevi. Ne znajući kako je to Marijevo maslo, ja sam tog učenika malo klepnuo po glavi, pa je u školu došla njegova majka buniti se – prisjeća se Žeravica nesporazuma.
Mandžina je mama, pak, često dolazila u školu na informacije. Kad joj se profesor požalio na njegove ocjene, ona mu je, kaže, otvoreno rekla: “Nama je samo važno da on završi školu. Mi za njega imamo sasvim druge planove!”. On im je poželio sreću. Na kraju se, kaže, pokazalo da su roditelji bili u pravu, jer Mario je postao vrhunski sportaš.
Prema profesorovim riječima, Mandžukić je bio društven i dosta omiljen među učenicima, ali među nastavnicima baš i ne. Upravo u vrijeme dok je polagao maturu, pričalo se da je bio u skupini navijača koja je na putovanju u Zagreb na jednu Dinamovu utakmicu demolirala vlak. Unatoč svemu, Žeravica svog bivšeg učenika cijeni zbog jakog karaktera.
- Mario je uvijek gurao svoje viđenje stvari, nije se dao pokolebati. Bio je jako čvrst u stavovima i uvjerenjima. Cijenim ljude koji stoje iza svog mišljenja, danas su takvi prilično rijetki. Da je kojim slučajem ostao raditi u svom zanimanju, uvjeren sam da bi bio uspješan keramičar, jer iz iskustva znam da ljudi koji su uspješni u jednom poslu obično dobre rezultate postižu i u drugom – ističe Žeravica.
Kada danas na televiziji gleda Mandžine nastupe u Bayernu i reprezentaciji, “profo” svojoj djeci ponosno govori da je on bio njegov razrednik. Premda, naravno, on nije zaslužan za njegov sportski uspjeh, tim se podatkom često zna pohvaliti i u društvu. Sada ga već dugo nije vidio, ali dok je igrao za Dinamo, znao bi ga sresti u Brodu kad bi se vratio kući. Mario bi mu se uvijek rado javio i iz toga je zaključio da mu je ostao u ugodnom sjećanju, a jednom mu je prilikom poklonio i Dinamov dres.
Mario je, pak, u najljepšem sjećanju ostao jednom od svojih trenera iz djetinjstva Zlatku Stepiću, koji ga je dvije godine vodio u pionirima Marsonije i županijskim selekcijama. Prema njegovim riječima, Mandžo je na terenu uvijek davao maksimum i nije slučajno što je uspio.
- Mario je rođen u takvom duhu. Bio je predodređen za sport i nogomet i uvijek jako koristan ekipi. On bi na jednoj utakmici toliko puta probio po desnoj strani, pucao, nabacio i asistirao da je to nevjerojatno. Nebrojeno puta odlazio je u napad i odmah se munjevito vraćao. Ta njegova moć ponavljanja je fascinantna – kaže Stepić.
Plakao jer je igrao na liberu
On dodaje da je Mario bez sumnje bio najbolji u generaciji. Brodsko-posavska selekcija u to je vrijeme bila najbolja u Slavoniji najviše zahvaljujući njemu, jer je najčešće upravo on odlučivao utakmice. Toliko je volio igrati da je ponekad znao i duplirati utakmice, pa bi nakon redovite tekme u pionirima Marsonije istog dana znao “skočiti” u dvadesetak kilometara udaljeno Bicko Selo kako bi igrao za tamošnju Mladost, gdje je u to vrijeme njegov tata Mato bio trener mlađih uzrasta. I kada bi napravio nešto pozitivno i negativno, Mario je, kaže, uvijek bio nasmijan, čime bi obeshrabrio svakoga tko bi mu nešto želio prigovoriti.
Samo ga je jednom prilikom Stepić vidio da plače. Igrali su u Belišću i trener ga je stavio na libera.
- Iako smo pobijedili, Mario me na kraju utakmice sa suzama u očima zamolio da ga više ne stavljam u obranu i da ga vratim na njegovo mjesto desnog bočnog. Ja sam mu rekao “hej, pa ti si danas bio najbolji!”. Jer, stvarno je bio najbolji – prisjeća se Stepić.
>>Mandžukić: Naslov prvaka je konačno tu!
