Možda dobijem na lotu ili sportskim prognozama – izjavio je, ne bez gorčine, Stjepan Tuđman, suočen s pritiskom medija nakon otkrića da je među 325 tisuća blokiranih građana dospio i on, sin prvog hrvatskog predsjednika. Zbog poreznog duga od 192.625,25 kuna država se upisala na njegov dio vile u Nazorovoj pa mu sada otkida od mirovine čiji iznos ipak nije htio otkriti.
Tek je, u izjavi za 24 sata, priznao da je dug nastao na ime PDV-a od restorana Lady Šram, koji je u zagrebačkoj Mesničkoj ulici otvorio 1997. pa zatvorio tri godine kasnije zbog lošeg poslovanja, od kojeg je naposljetku ostao samo dug. Posljednje dvije tvrtke u vlasništvu Stjepana Tuđmana, Domovina d.o.o. i Domovina - holding d.o.o. otišle su, kako se navodi na financijskim servisima, u stečaj, a svi njegovi nekoć unosni poslovi davno su propali.
Članovi dinastije Tuđman danas, kao i nekad, žive povučeno pa ih se u javnosti najčešće može vidjeti svakog prosinca na Mirogoju na obljetnicu smrti svoga supruga, oca i djeda Franje. Klone se javnosti, bez ikakva interesa za participiranje u društvenim gibanjima posttuđmanovske Hrvatske pa, s izuzetkom Miroslava, kao da nikada nisu ni pripadali hrvatskom političkom životu. Pa ipak, proteklih 20-ak godina od smrti oca obitelji i oca nacije povremeno ih uzdrma kakav prilično zvučni skandal, kada postane bjelodano kako ni nekoć najmoćnija obitelj u Hrvatskoj nije lišena poslovnih krahova, bučnih i bolnih preljuba, vapaja nepriznate, izvanbračne djece, filmskih rastanaka, natezanja po sudovima, najčešće zbog alimentacije. No gotovo svaki od spomenutih potresa potekao je iz jednog izvora, a to je Stjepan Tuđman.
Izvanbračna afera
Osim restorana u srcu Zagreba i dvije spomenute tvrtke gubitašice, Stjepan Tuđman pokrenuo je svojedobno i tvrtku Domovina consulting, zatim Patria film, koja se trebala baviti snimanjem filmova, otvorio kafić Garfield na Prilazu Gjure Deželića te kiosk Bartolomeo na zagrebačkoj Trešnjevci, no što je taknuo, rekli bi, brzo je upropastio. No više je to no što je mogao i sanjati nekadašnji komercijalist u Agrokoki, čiji je poslovni uspon otpočeo paralelno s političkim usponom njegova oca. Ranih 90-ih, dok je u Hrvatskoj bjesnio Domovinski rat, utemeljeno je stranačko poduzeće Domovina koje je najprije dobilo upravo Stjepana Tuđmana za direktora, ali je ubrzo Domovina d. d. pretvorena u njegovo vlasništvo. U prvim godinama rada tvrtka je sklopila aranžman s Hrvatskom vojskom, odnosno MORH-om, i državnim tvrtkama o nabavi robe, a voćem i povrćem opskrbljivala je Studentski centar sedam godina zaredom. Tih godina počinje poslovno surađivati i s budućim predsjedničkim kandidatom Borisom Mikšićem pa je sredinom 90-ih prijateljstvo dvojice poslovnih partnera potvrđeno i kumstvom. U obiteljskoj kući Tuđmanovih u Nazorovoj ulici, gdje je Mikšić postao stalni gost, postao je krsni kum Ani Mariji, mlađoj kćeri Stjepana Tuđmana, no ovo je prijateljstvo naprasno prekinuto smrću Stjepanova oca Franje, kada Mikšić, pa tako i Tuđman mlađi, počinju tražiti nove poslovne prilike. Jedan uspješno, a drugi, pokazat će se, prilično bezuspješno.
Upravo u to vrijeme – o čemu će javnost ubrzo i doznati – počela je afera oženjenog oca dviju kćeri Stjepana Tuđmana s mladom modnom dizajnericom Antonijom Vlatković. Kad je zatrudnjela 1999., obećao joj je priznati malenog Franju i plaćati za njegovo uzdržavanje. No obećanje nije održao, već je nakon višegodišnjeg sudskog spora i povlačenja po medijima priznao dijete tek 2005. po naredbi suda, navodno i na nagovor majke Ankice. Alimentaciju od 2000 kuna plaćao je neredovito, zbog čega je deset godina kasnije umalo završio i u zatvoru. No i dalje je uporno tražio smanjenje iznosa potpore djetetu tvrdeći da je gotovo na rubu siromaštva. Iz današnje perspektive ispada da nije lagao.
Proljetos se ponovno njegovo ime spominjalo u medijima, zahvaljujući njegovoj kćeri. Studentica zagrebačkog Pravnog fakulteta Nera Kristina Tuđman u ožujku ove godine vratila je člansku iskaznicu HDZ-a zbog neslaganja s politikom vodstva stranke, a okidač njezina odlaska iz HDZ-a nakon šest godina bila je odluka Andreja Plenkovića, a potom i Predsjedništva HDZ-a, o ratifikaciji Istanbulske konvencije. U intervjuu za Hrvatski tjednik tada je rekla da ne može govoriti u ime cijele obitelji, no da su njezini roditelji Snježana i Stjepan razočarani sadašnjim HDZ-om.
Istina, ponešto medijske prašine podigao je i Tuđmanov unuk Dejan Košutić burnim razvodom od arhitektice Ane Martine Bakić, unuke poznatog kipara Vojina Bakića, s kojom je u braku dobio dvojicu sinova Frana i Damjana. Kada su kola krenula nizbrdo, nisu se birala sredstva jer je Dejan svim silama želio skrbništvo nad djecom, u čemu je imao snažnu potporu majke Nevenke i bake Ankice. Sudska bitka, koju je na koncu izgubio, imala je i vrlo prljave epizode. Dejan je, poput svojeg ujaka Stjepana, tražio manji iznos alimentacije (također 2000 kuna) te poništenje darovnog ugovora kojim je na tada već bivšu suprugu upisao vlasništvo nad stanom od 170 kvadrata u Nazorovoj.
Nekoć najmlađi vlasnik banke na ovim prostorima, Dejan Košutić bio je osobiti ponos baki Ankici koja je uvijek isticala njegove poduzetničke sposobnosti. Do 23. godine imao je već tvrtku za uvoz sokova Happy Day te voća i povrća, a otvorio je i streljanu “Domagojevi strijelci”. Tijekom 1993. utemeljio je i Štedionicu Kaptol s kapitalom od 1000 DEM, koji je za godinu dana narastao na vrtoglavih milijun maraka. Tri godine kasnije osnovao je i Kaptol banku koja je, međutim, uskoro počela poslovati s ogromnim gubicima te je HNB na Košutićev zahtjev u svibnju 2001. odobrio likvidaciju banke. Iste godine Košutić je otišao u Beograd, u svoj rodni grad, gdje mu živi otac Stevan, gdje je utemeljio kurirsku tvrtku Global Express, no nakon nekoliko godina prodao ju je i vratio se u Zagreb. Ovdje je otvorio tvrtku Kvadra za poslovno savjetovanje, registriranu upravo u Nazorovoj 64, no i ta je tvrtka odnedavno u likvidaciji.
Nevenka se brine o kući
O njegovu bratu Siniši se, otkako se prestao baviti automobilizmom, puno manje zna. Nakon završetka studija ekonomije zaposlio se u tvrtki majke Nevenke, da bi kasnije dobio posao u Sektoru za međunarodne odnose u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Nije poznato čime se bivši karting-prvak danas bavi, baš kao ni njegova majka Nevenka Tuđman, osim što, prema svjedočenju Ankice Tuđman, Nevenka održava vilu u Nazorovoj, kuha i vozi nju kamo god treba. Nagađa se da je zbog bolesti otišla u prijevremenu mirovinu, a zdravlja su je koštala natezanja po sudovima gdje je provela deset godina dokazujući je li pogodovala na natječajima svojim poslovnim partnerima i dobivala milijunske provizije, pa ju je u konačnici spasila zastara. Seka, kako je nazivaju bližnji, imala je, kako su pričali upućeni, najizraženiji “poduzetnički gen”, ali i snažan “poguranac” zahvaljujući prezimenu.
I nekadašnja djelatnica Leksikografskog zavoda poduzetničkim vodama zaplivala je paralelno s očevim političkim usponom pa već 1992. osniva tvrtku Netel čije je sjedište u atraktivnim MORH-ovim prostorima u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici u Zagrebu, navodno po nalogu Gojka Šuška. Druga firma bavila se izradom korneta za sladoled, no nakon očeve smrti prihodi su u padu pa je tvrtku za nepoznat iznos otkupio Ledo. Nevenka, kao i Stjepan s obitelji, još uvijek stanuje u obiteljskom gnijezdu koje na okupu drži 92-godišnja Ankica. Udovica prvog hrvatskog predsjednika ima pravo na obiteljsku mirovinu koja iznosi 80 posto suprugove predsjedničke plaće, što iznosi 20-ak tisuća kuna, a njezina riječ i dalje se sluša. Upravo na njezin nagovor, priča se, unuci su pokrenuli internetsku stranicu tudjman.hr čiji sadržaj potpisuje uredništvo u sastavu Dejan Košutić, Siniša Košutić, Nina Tuđman Vuković, Ivana Tuđman, Ana-Marija Tuđman i Nera Tuđman, čuvajući uspomenu na djeda kakvim ga upravo oni vide. Politika ih, barem zasad, ne zanima pa preostaje vidjeti hoće li najmlađa generacija uspješnije zaplivati poslovnim vodama, kada već njihovi roditelji u tome nisu uspjeli.
Tako mu je i ćaća vodio zemlju.... sve propalo...