Ruska državna banka postavila je čovjeka po svojem izboru na čelo najveće hrvatske kompanije! To sasvim sigurno nije podatak koji bi bilo koga tko mari za hrvatske nacionalne interese trebao ostaviti ravnodušnim.
No, s druge strane nisu zločesti Rusi ti koji su natjerali Ivicu Todorića na srljanje u nepovoljne financijske aranžmane na kakve bi se i kreditno mnogo povlaštenijim zapadnim konkurentima prije ključnih potpisa upalile sve crvene lampice. Ne treba pri tome biti naivan i pomisliti da netko nije uočio kako PIK kredit, pola milijarde eura koji u proljeće iduće godine odjednom stižu na naplatu, Todorića čini nevjerojatno ranjivim i kako se u takvoj situaciji zavodljivo lako može cijelu konstrukciju zaljuljati i srušiti kao kulu od karata.
Dovoljno je bilo pokrenuti stampedo dobavljača koji bi doveo do toga da sva ta akumulirana nenaplaćena potraživanja odjednom dođu na naplatu. I doista, kad je prvi ovan pokazao smjer, i cijelo stado jurnulo je prema ponoru. Mnogima je teško pri tome barem na trenutak ne biti zlurad nad pomisli da je, eto, i Todorić doznao kako je to kad ti sve banke i vjerovnici odjednom sjednu za vrat. No, on se osigurao za nekoliko života.
Čak i da Agrokor, njegovo životno djelo, propadne kao da ga nikada nije bilo, obitelj Todorić na sigurnom je u dvorcu s metropolom kao na dlanu, što se ne bi moglo reći za desetke tisuća obitelji zaposlenih u Agrokoru i njihovim dobavljačima. Jer, u Hrvatskoj je dva-tri mjeseca bez plaće dovoljno da ti pokvari cijeli život, završiš u dužničkom ropstvu bez šanse za izlazak dok dug samo raste. Banke sasvim sigurno male OPG-ove neće pitati je li im Todorić platio ili nije. A vidimo da su izloženi i oni koje smo smatrali velikima.
Ako Franck može završiti u blokadi, što mogu očekivati poljoprivrednici? HNB danas pere ruke tvrdeći da oni jesu provodili kontrolu faktoringa, pa i postupke protiv banaka koje su zapravo same trebale voditi računa o neprihvatljivoj izloženosti svojih klijenata, ali su obično radije zažmirile na oba oka kako ne bi morali uskratiti kredit. No, jasno je da je to što je radio HNB bilo premalo i prekasno. Samo u prvoj polovici 2015. faktoring je eksplodirao za 30-ak posto, a trenutačno godišnje obrće više od 20 milijardi kuna, čemu je očito u znatnoj mjeri kumovao Agrokor, sve duljim rokovima plaćanja i stvaranjem paralelnog platnog sustava. Koliko god bio loše napisan, lex Agrokor u ovom je trenutku jedini način da se održi “standstill”, odnosno moratorij na otplatu kredita.
Jer, druga je faza tog sporazuma ubrizgavanje nekoliko stotina milijuna eura u Agrokor kako bi se platile obveze po dospjelim zadužnicama i nastavilo poslovanje. Naivno bi bilo pomisliti da će netko na nečija slatka obećanja, a pogotovu ne u ime nekog općeg dobra, sad odustati i tek tako povući te zadužnice. A Todorićeve banke vjerovnice, koje su u ovom trenutku stvarne vlasnice Agrokora, taj novac sigurno neće dati ako se ne aktivira lex Agrokor, odnosno njegova klauzula da novi krediti dospijevaju u prvi red tražbina u slučaju stečaja. Dakle, za njih su bespredmetna natezanja oko eventualne (ne)ustavnosti zakona, kao i zanovijetanja oporbe oko uvjeta da bez pristanka vlasnika nema aktiviranja tog zakona.
Istina, Todorić se još uvijek stigne predomisliti te gurnuti cijelu priču prema predstečajnoj nagodbi, ali potpisivanjem standstilla on je zapravo dao pristanak i na mogućnost uvođenja lex Agrokor. Banke su to već unaprijed uračunale. To ne znači da je Todorić već izvan igre, on je do daljnjega još uvijek predsjednik uprave koja se bavi dnevnim poslovima i obvezama.
DJ Alvarez nije tu da bi preuzeo mjesto predsjednika uprave, on je chief restructuring officer (CRO), glavni direktor za restrukturiranje, postavili su ga bankari kako bi sa svojim timom udarao u bubnjeve restrukturiranja koje će neminovno uslijediti. Na predstavljanju u Ciboninu tornju nekoliko je puta ponovio da nema garancije da će uspjeti, jer je ovo do sada najteži slučaj kojim se bavio, ali da je njegov zadatak sačuvati Agrokor netaknutim, a s njim i radna mjesta.
Isto tako da referencija njegove kompanije nije samo zlokobna likvidacija Lehman Brothersa, već i niz uspješnih spašavanja kompanija, tijekom kojih su spašeni deseci tisuća radnih mjesta, bez velikih otpuštanja. Naravno, nema dvojbe da u tome neće presuđivati nikakve emocije, već maksimiziranje interesa njegovih poslodavaca. Jedino je pitanje mogu li i u kojoj mjeri koegzistirati Sberbankov i Vladin povjerenik.
No, čini se da bankari vjeruju da mogu i da je to najizgledniji scenarij događaja. Toni Alvarez i Toni Ramljak mogli bi uskoro zajednički voditi Agrokor kroz krizu.
