Na suđenju bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu u slučaju Ina – MOL svjedoči predsjednik Nadzornog odbora Ine Davor Štern.
Na dosadašnjim raspravama svjedočili su Krešić, Mayer i Vanđelić, hrvatski predstavnici u upravi i Nadzornom odboru Ine, koji su kazali da nakon izmjena međudioničkog ugovora, koji je Sanaderova vlada potpisala s MOL-om, Hrvatska nema utjecaja u Ini, odnosno da strateški partner MOL donosi sve ključne odluke vezane za poslovanje Ine.
Sanadera se, podsjetimo, tereti da je od šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija primio 10 milijuna eura kako bi toj kompaniji prepustio upravljačka prava u Ini.
Suđenje se danas iznimno preselilo na Općinski kazneni sud u Zagrebu.
U dosadašnjem dijelu svjedočenja Štern je potvrdio da uprava ne upravlja niti Nadzorni odbor nadzire. Upravljanje je predano odboru izvršnih direktora, a hrvatskim članovima uprave rečeno je da "ne moraju dolaziti na posao". Štern je potvrdio i kako ni uprava ni NO nisu dobili uvid u organizacijske podatke o kupnji nafte, za koju se godišnje utroši i do 2,5 milijarde dolara. Tvrdi da je kupnja nafte jedan od ključnih poslova kompanije kao što je Ina i da se bez nadzora i rigorozne kontrole NO-a i uprave ne bi smjela nabavljati nafta. Ustrajat će u tome da NO dobije informacije o postupku nabave nafte.
Naglasio je da se Ina ne razvija kao samostalna naftna kompanija nego njome vlada MOL koji ju je pametnim manevrom, odnosno ugovorom iz 2009. godine, uspio konsolidirati. Strateški partner, nastavlja, nije ispunio ni obveze koje se tiču modernizacije rafinerija i benzinskih postaja, a ugovorom nisu predviđene sankcije za to.
Iako Štern nije bio u NO Ine za vrijeme dogovora o izdvajanju plinskog biznisa, kako se smatra "djetetom Ine", proučavao je što se događa.
– To je jedan spin koji za Inu stvara kratkoročni interes, no za RH kao kupca stvara velik trošak i dugoročnu obavezu – smatra Štern. Protivio se izdvajanju plinskog poslovanja iz Ine.
– Ne bih to nazvao izdvajanjem plinskog biznisa nego samo trgovine. Izdvaja se dakle trgovina, a u Ini ostaje proizvodnja, separacija i transport. To je potpuno pogrešan potez. RH bi gubila godišnje milijardu-dvije kuna na razlici u cijeni između kupljenog plina od Ine i prodaji na tržištu po subvencioniranim cijenama, objasnio je.
U unakrsnom ispitivanju Štern je posvjedočio da on sam nikad nije zagovarao zatvaranje rafinerije Sisak i dodao da je MOL namjeravao zatvoriti rafineriju, odnosno sisačku pretvoriti u skladište. Uspjeli su odgoditi primjenu takvog strateškog plana i dogovoriti modernizaciju rafinerije u Rijeci.
Šternovu iskazu Sanader je, sasvim očekivano, prigovorio. Kazao je da je iskaz intoniran sa željom da se javnost i sud dovode u zabludu da je ugovorom hrvatska strana dovedena u poziciju da ne odlučuje niti o čemu u Ini.
No, prije toga iscrpno je ispitao svjedoka. U jednom trenutku zato mu je sudac Turudić kazao da ne cijedi svjedoka i da mu prestane pet puta postavljati isto pitanje kako bi čuo što želi čuti. Lijepe riječi nije sudac uputio ni samom Šternu kojem je prigovorio istupe u medijima prije suđenja. Kazao mu je kako je katastrofalno pogriješio što je prije svjedočenja govorio o čemu će svjedočiti.
Detaljan tijek suđenja pratite ovdje:
9.30 sati Počinje današnje suđenje
Davor Štern: Prije negoli me 17. siječnja 2011. imenovala Vlade RH u NO Ine, stekao sam dugogodišnje iskustvo u poslovanju na raznim pozicijama unutar Ine. Diplomirani sam inženjer naftnog rudarstva, a radio sam i u inozemstvu. Bavio sam se i politikom.
9.40 sati Predstavnica tužiteljstva Vanja Marušić: Na koji način NO donosi odluke?
Štern: Većinom glasova.
Vanja Marušić: Je li uvijek takav način glasovanja?
Štern: Glasovanje je utanačeno ugovorom.
Vanja Marušić: Jeste li imali kontakte s Vladom zbog izmjena ugovora iz 2009.?
Štern: Kad smo došli u NO nismo imali specifične spoznaje o načinu rada NO-a i uprave. Bili smo u stalnom kontaktu s Vladom i predsjednicom Jadrankom Kosor te s Đurom Popijačem i državnom tajnicom.
Od početka smo bili za izmjene ugovora s obzirom na to da hrvatski članovi nemaju mogućnost utjecati na NO i upravu kompanije. Proučavajući dokumentaciju, pronašli smo mogućnost za izmjene nakon proteka dvije godine. U ljeto prošle godine donesena je odluka o početku pregovora i MOL se s tim složilo. Određena je komisija u sastavu Popijač, Dalić, tadašnji ministar pravosuđa i ja. Bili smo određeni da započnemo s pregovorima, no do danas nisu počeli.
9.45 sati Tužiteljica Marušić: Može li uprava upravljati, a NO nadzirati rad kompanije?
Štern: Ne.
Štern: Od odvjetničke tvrtke Hanžeković i partneri zatražili smo da se utvrdi je li sustav upravljanja usklađen sa zakonom o trgovačkim društvima. Odvjetnički je ured utvrdio da nije. Utvrdili su da je ugovor utemeljen na monoističkom načinu upravljanja, a ne dualističkom kako bi trebalo biti. No analizu je napravila još jedna kuća i to na traženje Ine, koja je donijela mišljenje drugačije od Hanžekovićeva. Ipak, oni nisu dobili na analizu LODO pa je zato rješenje bilo drugačije.
9.52 sati Štern: Ja kao predsjednik i mi kao hrvatski članovi ne možemo nadzirati rad kompanije jer smo uvijek preglasani sa 5 naprema 4, u korist Mađara, objasnio je dodatno što znači da NO ne može nadzirati rad kompanije.
Vanja Marušić: Tko upravlja Inom?
Štern: Članovi uprave, no oni su svoja prava predali izvršnim direktorima. Formiran je odbor izvršnih direktora koji zapravo upravlja uz predsjednika uprave. Od uprave se nije ni tražilo da upravlja.
Vanja Marušić: Imaju li hrvatski članovi uprave svoje resore, jesu li to stručnjaci?
Štern: Kako smo mi mišljenja da uprava treba upravljati, tražili smo da članovi uprave budu oni koji mogu upravljati određenim resorima koji su bitni za jednu takvu kompaniju i zato smo imenovali Mayera, Krešića i Dalića jer su stručnjaci u svom području. No, rečeno nam je da uprava ne treba upravljati i da zato ne treba imati sastav ljudi koji su resorno podijeljeni.
Štern: Rečeno je da oni nemaju konkretnog posla osim da dolaze na sjednice uprave. To je još jedan dokaz da uprava ne upravlja, a karikirano gledano mađarska strana poručila je hrvatskim članovima uprave da ne moraju ni dolaziti na posao.
10.00 sati Štern: Odbor izvršnih direktora uveden je ugovorom 2009. godine, a zbog rješenja Hanfe kojim je proglašen nelegalnim tijelom izmijenjen pa se to nazvalo sjednicom, a ne odborom izvršnih direktora kojima još uvijek predsjedava predsjednik uprave. Unatoč traženjima da i članovi uprave sudjeluju na tim sjednicama, izričito nam je rečeno da oni nemaju što tamo raditi.
Štern: Članovi uprave s mađarske strane imaju ugovor o djelu s Inom, no zaposleni su u Mađarskoj i često uopće i ne dolaze na sjednice.
10.04 sati Na pitanje tužiteljice mogu li hrvatski članovi Ine imenovati ili sudjelovati u imenovanju izvršnih direktora, Štern odgovara niječno. Iako su predložili gospodina Krnića koji je niz godina radio u Ini, pogotovo u području tržišta i marketinga, bili su preglasani, objašnjava Štern.
Vanja Marušić: Koje su posljedice primjene LODO-a?
Štern: Taj akt regulira upravljanje kompanijom i kroz njega se definiraju niže razine upravljanja koje onemogućavaju članovima uprave da na bilo koji način upravljaju kompanijom. On je izvedenica međudioničarskog ugovora i nije postojao prije.
10.10 sati Štern: Što se tiče nabave nafte, nemamo utjecaja, nemamo ni uvid.
– Tražili smo procesne podatke u što je utrošeno 2,5 milijarde dolara. U dva navrata predočili su nam ugovor između MOL Tradea i Ine te LODO. Bez nadzora NO-a i uprave te rigorozne kontrole, nema ili ne bi smjelo biti kupovanja nafte. Tražili smo uvid u organizaciju nabave nafte, način isporuke, kako se kupuje..., objašnjava Štern.
Štern: Podatke nismo dobili.
10.15 sati Vanja Marušić: Jeste li tražili još neke podatke, vezane za poslovanje i slično?
Štern: Htjeli smo dobiti uvid u poslovanje Ine, što je naša obveza prema zakonu. No, izvor informacija nije klasificiran na najbolji način. Tražili smo podatke o poslovanju Crosca, Inine tvrtke kćeri i podatke smo čekali šest mjeseci. Isto se dogodilo s informacijama o organizaciji odjela knjigovodstva... Ima više primjera, no oni su ili dolazili kasno ili su dolazili nepotpuni. Postoji još stvari koje tražimo.
Štern tvrdi da MOL nije ispunio svoje obveze koje se tiču modernizacije rafinerija pa navodi da ugovor iz 2009. i ne predviđa sankcije što je jedan od dijelova ugovora koji žele izmijeniti.
10.20 sati Štern: Što se tiče benzinskih crpki, ulaganja su se ograničila na promjenu vizualnog identiteta. Sad se opet stavlja novi koji je sličan MOL-ovu, samo su stavljene Inine boje. Kod rafinerija je situacija sljedeća: da bi rafinerije bile potrebne i da bi opstale, treba povećati udio u tržištu. Čini mi se da je MOL iskazao prikrivenu namjeru da se rafinerija u Sisku zatvori, no uspjeli smo dogovoriti da će kapacitet Siska biti dva milijuna tona godišnje i da će se nastaviti druga faza modernizacije rafinerije u Rijeci.
Štern: Kad govorimo o obvezi širenja tržišta, MOL je nedavno bez konzultacija s Inom kupio benzinske postaje Tifona u RH i Tuša u Sloveniji što nije bio korektan potez strateškog partnera. To je bio pritisak na Vladu da se dokaže da, ako se ne bude išlo s izmjenom, mi imamo rezervnu opciju s Tifonom. Kupnja Tifonovih crpki dogodila se neposredno prije i u vrijeme izmjene ugovora.
10.26 sati Vanja Marušić: Postoji li u Ini odjel strategije?
Štern: Nažalost, ne. NO je tražio ponovno osnivanje odjela strategije, a kad je to odbijeno, zatražili smo i osnivanje komisije. Ni taj prijedlog nije prošao iako je odjel strategije vrlo važan za kompaniju poput Ine.
10.30 sati Štern: Mađari su tvrdili, to je osnovni problem, oni smatraju da je Ina dio MOL-a i da njihov odjel strategije pokriva Inu. Mi se s tim ne slažemo, smatramo da je Ina samostalna kompanija u kojoj je MOL strateški partner i da mora imati svoju strategiju. Ovakav ugovor ne omogućava Ini da se razvija u samostalnu kompaniju.
Štern: Inom vlada MOL. Ugovor iz 2009. pametan je manevar MOL-a jer, iako nije imao većinski udio u dionicama, ostvario je upravljačka prava pa je dobio pravo na konsolidaciju Inine bilance u okviru svoje, što prema njihovu stavu znači da je Ina postala dio MOL-a.
10.35 sati Štern: Što se tiče strategije, NO je primio na znanje trogodišnji strateški plan kao i poslovni plan, no oni više nisu zadržana pitanja pa NO ne glasa. Inzistirali smo da se ne prihvati koncept MOL-a o jednoj rafineriji na dvije lokacije jer bi u konačnici došlo do toga da Sisak postane samo skladište.
Vanja Marušić: Koji je značaj poslovnog plana?
Štern: Bez njega kompanija nema elemente kojima može pratiti svoj razvoj, a realizacija poslovnog plana dokaz je uspješnosti kompanije. Ako ne zacrtate cilj na početku godine, ne možete ni pratiti rezultate. Što se tiče fantastičnog rezultata Ine tijekom 2011., žao i je što ne mogu reći da su rezultati rada NO-a nego iskorištavanja polja u Siriji.
Štern: Došlo je vrijeme berbe, da se slikovito izrazim, a nadam se da će se iskorištavanje u Siriji nastaviti nakon što se stanje normalizira.
10.40 sati Štern nije bio u NO-u Ine za vrijeme dogovora o izdvajanju plinskog biznisa, no kako se smatra "djetetom Ine", proučavao je što se događa.
– To je jedan spin koji za Inu stvara kratkoročni interes, no za RH kao kupca stvara velik trošak i dugoročnu obavezu – smatra Štern.
Štern: Protivio sam se izdvajanju plinskog poslovanja iz Ine.
10.50 sati Štern: Ne bih to nazvao izdvajanjem plinskog biznisa nego samo trgovine. Izdvaja se, dakle, trgovina, a u Ini ostaje proizvodnja, separacija i transport. To je potpuno pogrešan potez. RH bi gubila godišnje milijardu-dvije kuna na razlici između kupljenog plina od Ine i prodaji na tržištu po subvencioniranim cijenama.
Štern: Već prije našeg dolaska u NO ugovor o plinskom biznisu ministar Popijač "stavio je na led". Koliko znam, ugovorom je dogovoreno da će se plin kupovati od Ine po formuli kojom se dolazi do tržišne cijene, a slijedila je i liberalizacija tržišta i očekivao se ulazak konkurencije. S obzirom na stanje rezervi plina u sjevernom Jadranu i zastarjelost Ine, bilo je za očekivati da će konkurencija biti jeftinija. Ugovor je bio predviđen na 15 godina.
10.54 sati Sudac Turudić: Određujem stanku do 12 sati.
12.07 sati U nastavku suđenja ispitivanje je krenulo prema drugim predloženim okolnostima.
Marušić: Jeste li čuli za Rusnjeft?
Štern: To je relativno nova kompanija. Ja sam iz Rusije otišao 2004. godine, a kompanija je formirana nekako poslije toga. Koliko znam, većinski pripada Gucerijevu. Djelatnost je proizvodnja i istraživanje nafte.
Marušić: Je li to društvo prisutno u RH ili u regiji?
Štern: Ne.
Marušić: Znate li u kavom su odnosu Jozo Petrović i Ivo Sanader?
Štern: Poznajem Jozu Petrovića. Slučajno smo se sreli jednom na ulici i kratko razgovarali. Petrović je rekao da uskoro ulazi u Inu umjesto Dragičevića. To me iznenadilo jer sam znao da nije naftaš. Ne znam u kakvom je odnosu Petrović sa Sanaderom.
12.10 sati Dalje Štern objašnjava razlike u lobističkim i konzultantskim poslovima.
Štern: Lobistički ugovor uključuje zagovaranje, odnosno pomoć pri zaključenju nekog posla. Za razliku od konzultanta, lobist ne mora biti stručnjak. Konzultant mora imati određena znanja. Za oba ugovora svojstveno je da se u njima navodi cilj zaključenja, rokovi, a najčešće se određuje plaćanje u paušalnom mjesečnom iznosu.
Taj iznos uključuje troškove i određen dio zarade, a služi kao osiguranje u slučaju da se naručitelj predomisli i odustane. Nakon obavljenog posla ugovara se dodatno nagrađivanje u odnosu na uspjeh posla. Nije uobičajeno da se unaprijed plaća i to, primjerice, polovica neke predviđene naknade. Nagrada nakon obavljenog posla određuje se u postotku ukupne vrijednosti.
12.13 sati Prelazi se na unakrsno ispitivanje.
Jadranka Sloković: Jeste li na bilo koji način bili uključeni u pregovore o izmjenama ugovora?
Štern: Ne.
Sloković: Ima li prostora da se u pregovorima izmjeni ugovor i odnosi uprave i NO-a definiraju na druge načine?
Štern: Rečenica glasi da se tijekom dvije godine može ponovno pristupiti redefiniranju ugovora, ali to ne znači da će druga strana pristati.
Sloković: Znate li da je Hanfa kontrolirala LODO i da je utvrdila da ne postoje nezakonitosti?
Štern: Nisam vidio Hanfino rješenje. Znam da je izričito naglasila da treba promijeniti termin odbor. U dijelu konzultacija izvršnih direktora Ine i MOL-a, to ne znam.
12.19 sati Sloković: Ostajete pri tvrdnji da je ishod glasovanja uvijek 5 prema 4? O koliko točaka ste raspravljali?
Štern: Puno smo raspravljali, manje glasovali jer NO nije ovlašten da glasa o puno stvari. U nekoliko navrata došlo je do preglasavanja. U nekim smo slučajevima odustali od glasovanja jer smo vidjeli da ćemo biti preglasani. A mislim da je bilo ukupno 15 sjednica, na svakoj od 20 do 30 točaka dnevnog reda
Sloković: A o koliko točaka ste glasali?
Štern: O nekima smo se složili, a kad nismo, glasali bismo, ne sjećam se točno.
Sloković: Koliko puta znate da ste bili preglasani, je li to bilo redovito?
Štern: Ne mogu se konkretno sjetiti što, bilo je nekoliko puta. Sjećam se da smo bili preglasani kod rafinerija, u slučaju donošenja strateškog plana koji se kasnije ipak revidirao i sigurno je bilo još slučajeva... u zahtjevu da članovi uprave budu na sjednicama odbora direktora.
Sloković: Je li to bilo više od pet puta?
Štern: Teško mi je to reći, u bitnim stvarima možda 10-ak puta
Sloković: Nabavlja li Ina naftu samo preko MOL Tradea?
Štern: Da.
Sloković: Znate li od koga Tifon kupuje derivate?
Štern: Ne.
Sloković: Je li to možda Ina?
Štern: Moguće je, to bi bilo odlično.
12.22 sati Sloković: U pismu ministru Popijaču, koje je USKOK uložio u spis, rekli ste da ste suglasni s oduzimanjem Ininih koncesija na nekim poljima premda se Ina spori vezano za te koncesije. Koji je tu vaš interes, kako se postavljate?
Štern: To je dvojna situacija. Istovremeno moramo štititi rad kompanije, no u nju nas je uputio jedan od dioničara koji nam daje naputke za ponašanje. Došli smo temeljem natječaja u Inu, tada su bili ministri u NO-u, a Vlada je zahtijevala da štitimo interese nje kao dioničara.
Povećanje rudarske rente na neku ruku oštećuje Inu, ali državi, koja nas je uputila, daje veću dobit, to se odnosi i na koncesije. Mi smo o tome doznali iz novina, a smatrao sam i sada smatram da Ina, ako se nije držala ugovora, mora izgubiti koncesiju.
Sloković: Što mislite o odluci Vlade iz 2011. o zamrznutoj cijeni plina?
Štern: Odražava se na poslovanje Ine.
Sloković: Znate li da li Vlada ispunjava svoju obvezu u odnosu na preuzimanje prirodnog plina?
Štern: Vlada je zamrznula ugovor, nije ispunila svoje obaveze i to zato što MOL nije ispunio obaveze vezane uz rafinerije?
Sloković: Ali rekli ste da je dogovor o modernizaciji postignut i da je Rijeka prošla prvi stupanj.
Štern: To je sve prekasno. Prva faza modernizacije nije bez problema.
12.28 sati Sloković: Za vrijeme kad ste bili na čelu Ine, je li bio kakav plan da se zatvara rafinerija Sisak?
Štern: Ne, to nikad nije bilo u planu iako je iz jednog dijela Ine izašla informacija da sam baš ja zagovornik te ideje.
12.37 sati Sloković: Nabava nafte preko MOL Tradea, imate li bilo kakve parametre cijene nabave sada i preko Interine?
Štern: Ne znam koja je razlika. MOL Trade ne uzima veliku proviziju, no nas je zanimalo po kojim se cijenama ona kupuje i kupuje li se u vrijeme kada Ini treba. Ne tražimo sudjelovanje u kupnji nafte nego izvještaj "post festum" da bismo mogli napraviti reviziju i vidjeti je li to bilo optimalno za Inu.
12.40 sati Sloković: Imate li saznanja hoće li se ove godine isplaćivati dividenda?
Štern: Neće.
Sloković: Je li to povoljna odluka za Inu?
Štern: Ovisi, prošle je godine bila dobra odluka da se isplati dividenda. U principu, u tvrtki kao što je Ina trebalo bi nastaviti ulaganja.
Sloković: Znate li koliko je novca u proračun isplaćeno temeljem te odluke za isplatu dividende za 2010.?
Štern: Oko milijardu kuna
Sloković: Čija je to bila odluka da se isplaćuje dividenda?
Štern: Na prijedlog Vlade RH.
Sloković: Je li u interesu RH da Ina što bolje posluje?
Štern: Da.
Sloković: Kako je Ina poslovala u prvom kvartalu 2012.?
Štern: Rezultat isto nije loš, ali daleko je ispod onog iz 2011. jer nedostaju prihodi iz Sirije.
Sloković: Ima li mađarska uprava utjecaj na dobre rezultate?
Štern: Zapravo ne. Ovakav način upravljanja imao je negativne rezultate u pogledu gubitka udjela na tržištu.
Na pitanje je li prije ulaska u NO imao drugačiji stav o mađarskoj upravi, Štern je kazao da jest.
Štern: O MOL-u imam vrlo pozitivno mišljenje kao o naftnoj kompaniji. No odnos se promijenio kad sam vidio kako se upravlja Inom, kako ne dopuštaju inicijativu stručnjaka koji bi pridonijeli poboljšanju poslovanja. Tvrdi da MOL ne dopušta raspravu
12. 42 sati Sudac Turudić: Javnim istupima niste doprinijeli efikasnom vođenju ovog postupka. Demokratski uzusi nalažu svjedoku da prije svjedočenja ne daje izjave za medije. Mislim da ste tu katastrofalno pogriješili. To naprosto nije dobro.
Štern: Ispričavam se.
Turudićevoj opasci prethodio je pokušaj odvjetnice Sloković da upita Šterna za komentar članka iz jednih dnevnih novina od 2. svibnja prošle godine.
12.45 sati Na sud je stigla dojava o postavljenoj bombi. Sudac Turudić izdiktirao je u zapisnik ono što mu je ostalo i odredio kratak prekid radi konzultacija o novonastaloj situaciji.
13.00 sati Nakon deset minuta svi su se vratili u sudnicu. Djelatnici suda smatraju da je dojava o bombi lažna jer svakog jutra prije početka suđenja detaljno pregledaju prostorije suda.
Sudac Turudić: Prije rasprave obavljena je temeljita protueksplozijska pretraga i smatram da je ova dojava neutemeljena.
13.06 sati Štern: Što se tiče konzultacija s Hanžekovićem, ja sam zamolio Vladu RH da analizira međudioničarski ugovor, no odgovorili su mi da nemaju potrebne stručnjake i sredstava pa sam privatno zamolio ured Hanžeković. Nije se radilo o analizi rezultata poslovanja nego dokumentacije. Rezultate poslovanja NO mora službeno tražiti, to smo često činili, ali ne bismo dobili traženo.
Sudac: Ima li uopće stvari koje NO ne bi trebao znati o poslovanju Ine?
Štern: Ne bi trebalo biti. Podaci koje sam tražio iz 2003. javni su podaci i nisam ih tražio službeno.
Čedo Prodanović: Postoje li odluke koje se donose kvalificiranim glasovanjem?
Štern: To su zadržana pitanja.
Prodanović: Koliko glasova treba biti da bi se donijela odluka?
Štern: Sedam. No nije bilo ni jedne točke dnevnog reda koja bi bila u zadržanim pitanjima.
13.15 sati Prodanović: Je li bio problem da uopće niste dobili uvid u dokumentaciju ili to što dokumente niste dobili fizički?
Štern: Članovi uprave nisu smjeli iznijeti dokumente.
Prodanović: Mijenja li to da niste imali uvid?
Štern: Mi smo tražili potpune podatke, a u kratkom vremenu nije ih se moglo dobiti.
Prodanović: Kako biste ocijenili rad uprave prije 2009.?
Štern: Bio je loš, doveo je do krize 2008. godine, no i tada je MOL imao velik utjecaj na rad uprave.
Prodanović: Rezultati za Siriju dolaze sada, no tko je investirao milijardu u taj posao, stara ili nova uprava?
Štern: Stara uprava.
Prodanović: Je li to bio rizičan posao?
Štern: Jest.
Prodanović: Nije bilo ljudi koji su sumnjali u uspješnost tog posla?
Štern: Jest.
Prodanović: Kakvo je bilo vaše stajalište?
Štern: Mislio sam da je to dobar posao, ali da je uloženo previše novca.
13.18 sati Prodanović: Kompenzira li Vlada subvencioniranjem cijene plina zapravo neke druge troškove socijalne naravi?
Štern: Apsolutno.
Prodanović: Kako to možemo onda definirati kao gubitak?
Štern: To je gubitak za firmu. No u izdvajanju plinskog biznisa nije bilo nikakve dobiti za državu.
Prodanović: Čitavo vrijeme provlači se da je to gubitak za državu zbog subvencionirane cijene, no to je politička odluka Vlade.
13.23 sati Jadranka Sloković ima još pitanja: Kako je poslovala Ina dok ste bili generalni direktor?
Štern: Poslovala je s gubitkom, otprilike 1,6 milijardi kuna.
Sloković: Tko je kriv za te gubitke?
Štern: Rat, neulaganje i cijena nafte.
Sloković: Vaša uprava nije doprinijela gubitku?
Štern: Ne.
Sloković: Vezano za pad tržišnog udjela Ine, je li MOL od 2009. povećao tržišni udio u RH?
Štern: Jest, kroz Tifon.
Sloković: Tifon je kupljen 2007.
Štern: Nisam pratio.
Sloković: Mi smo pratili, znači nije?
Štern: Nije.
Sloković: Ima li MOL standardizirane procedure za nabavu nafte?
Štern: Ne.
Sloković: Jeste li tražili uvide u te podatke?
Štern: Ne.
13.30 sati Štern dalje kaže kako do smanjenja tržišnih udjela dolazi i zbog dolaska konkurencije te zbog recesije, a ne samo zbog neulaganja.
Sanader: Znate li da pad u tržištu počinje i prije ulaska MOL-a?
Štern: Da.
Sanader: Je li bilo jednoglasnih odluka?
Sudac: Odgovoreno je na to pitanje.
Sanader: Koliko je bilo jednoglasnih odluka?
Štern: Trebalo bi pregledati zapisnike. Ne mogu se sjetiti ni po osjećaju.
Sanader traži da barem otprilike odgovori.
Sudac: Nećete sad iz svjedoka iscijediti. Ne možete svjedoka pet puta pitati isto da bi vam odgovorio što želite čuti.
13.34 sati Sanader: Je li modernizacija rafinerija išla sporije i kad je RH imala veća upravljačka prava?
Štern: Iako nisam bio u Ini tada, znam da je išla sporije.
Sanader: Oko kupnji u Sloveniji i RH, Tuš i Tifon, je li ta akvizicija vezana za međudioničarski ugovor?
Štern: Po prvom ugovoru to MOL nije mogao napraviti, ali mogao je po drugom.
Sanader: Kako je to mogao kad je ugovor potpisan 2009., a Tifon je kupljen 2007.?
Štern: Onda to vrijedi samo za Tuš.
Sanader: Je li onda Tifon mogao biti kupljen bez izmjene ugovora?
Štern: Ja tada nisam bio u Ini. Ali da, kupljen je.
13.38 sati Sanader: Je li LODO dio međudioničarskog ugovora?
Štern: On je izvedenica.
Sanader: Znači, LODO nije dio ugovora?
Štern: Nije.
13.48 sati Sanader: Rješenje agencije za zaštitu tržišnog natjecanja iz lipnja 2009. kaže da MOL ima znatniji utjecaj nad kontrolom Ine te da preuzima kontrolu nad Inom?
Štern: Da.
Sanader: Agencija kaže da MOL i Vlada imaju pravo imenovati jednak broj članova uprave s tim da će prevladavajući utjecaj imati MOL preko predsjednika uprave?
Štern: Da, to sam čitao.
Sudac: To su notorne stvari koje je svjedok već odgovorio.
Sanader: Vi, naravno, možete sve što hoćete.
Turudić: Nema potrebe da vi započinjete rečenicu riječima da ja mogu sve što hoću. To nije način.
13.50 sati Sanader: Jeste li sklopili ugovor o kupnji polja Bijele noći u Rusiji?
Štern: Ja sam supotpisao kao generalni direktor.
Sanader: Znate li za četiri tajna aneksa?
Štern: To nisu bili tajni aneksi.
Sanader: O čemu se radilo?
Štern: Aneksi su pomogli u realizaciji tog odličnog posla. Bili su pohranjeni u Interini u Londonu, a kopije u sjedištu Ine u Zagrebu. Netočna je tvrdnja uprave nakon mog odlaska da se radilo o tajnim aneksima, ja sam ih odnio revizorici Šimi Krasić.
Sanader: Jesu li bili korisni ili štetni za Inu?
Štern: Cijeli je posao bio koristan za Inu, a aneksi su poništeni bez štete.
Tužiteljica: Možete li usporediti ugovor iz 2009. s idejom o spajanju s kraja 90-ih?
Štern: Međudioničarski ugovor iz 2009. nije spajanje Ine i MOL-a nego preuzimanje, čak prepuštanje Ine MOL-u.
14.00 sati Sanader: Imam prigovor na iskaz, odnosno na to kako je intoniran. Time se javnost i sud dovode u zabludu da je ugovorom hrvatska strana dovedena u poziciju da ne odlučuje ni o čemu u Ini. Prigovaram i na izjavu da je LODO izvedenica, što je suprotno i Šternovoj izjavi u intervjuu otprije dva dana, a to je suprotno i od dokumenta.
Sudac: Za danas smo gotovi. Sutra svjedoče Ratko Maček i Vesna Špoljarić.
Trebamo ko Argentinci nacionalizirati svoju naftnu kompaniju, a Mađarima dati vritnjak. Sanadera poslati na Goli otok neka prenosi kamenje sa jednog kraja na drugi kraj otoka.