Prošlog je tjedna glavna svjetska znanstvena vijest bilo otkriće novih ili moguće novih stotinu morskih vrsta kod Novog Zelanda. Najprije treba reći da je u tom doista posebnom otkriću vrlo posebna već i lokacija gdje se ono dogodilo. Bounty Trough, odnosno korito Bounty velika je podmorska geološka depresija, važna značajka oceanografije jugozapadnog Tihog oceana. Nalazi se uz istočnu obalu Južnog otoka Novog Zelanda. Ime je dobila po otocima Bounty blizu istočnog kraja korita, a sami su otoci pak dobili ime po brodu HMS Bounty. Podsjetimo da je legendarni brod tema jedne od najatraktivnijih oceanskih i pomorskih priča, dio posade na njemu pobunio se i odlučio ostati na otoku Pitcairn, a brod spaliti, vjerojatno se mnogi sjećaju i filmova o tome. Međutim, ovi otoci otkriveni su nekoliko mjeseci prije pobune pa ih je kapetan broda William Bligh odlučio nazvati prema brodu čija posada s njim na čelu ih je otkrila.
Riječ je o impozantnom geološkom obilježju koje se proteže u smjeru istok-zapad duž nekih 800 kilometara do dubokog oceana između skupina otoka Chatham i Bounty. Zapadni kraj korita Bounty udaljen je manje od 50 kilometara od obale Južnog otoka. Prostire se na površini od oko 100.000 km2. Veliki dio korita Bountyja nalazi se na dubinama od 2000 do 3000 metara i označava udubljenje u "obalnoj liniji" uglavnom potopljenog kontinenta Zelandije. U srpnju 2012. istraživački brod Tangaroa mapirao je područje pronašavši strukturu od devet kanjona koji završavaju u "velikim dubokim naslagama sedimenta u koritu Bounty". Ništa čudno da se upravo za ovo mjesto smatralo kako ima najviše potencijala za otkrivanje novih morskih vrsta, poznato je kako se smatra da ih neotkrivenih u morima ima barem 100.000, ako ne i milijun ili više od toga.
Tako je nedavno i objavljeno da je na prostoru i u dubinama korita Bounty otkriveno stotinu novih ili moguće novih bioloških vrsta. Neke i na dubini od 4800 metara. Trotjedno putovanje na istraživačkom brodu Tangaroa National Institute of Water and Atmospheric Research, NIWA, odnosno Nacionalnog instituta za istraživanje voda i atmosfere s Novog Zelanda, bilo je prva velika ekspedicija u južnoj hemisferi za Ocean Census, globalni savez za ubrzavanje otkrivanja i zaštite života u oceanu koji su osnovali The Nippon Foundation i britanska zaklada za istraživanje oceana Nekton. Grupa znanstvenika s Novog Zelanda surađivala je sa stručnjacima iz Ujedinjenog Kraljevstva i Australije kako bi prikupili gotovo 1800 uzoraka s dubine od čak 4800 metara duž 800 kilometara dugog korita Bounty.
Znanstveni direktor Ocean Censusa i suvoditelj ekspedicije profesor Alex Rogers kaže da je bio impresioniran bioraznolikošću života koju su otkrili. – Čini se da imamo veliku količinu novih, neotkrivenih vrsta. Ali ono što me stvarno iznenadilo jest činjenica da se to odnosi na životinje poput riba, mislimo da imamo tri nove vrste riba – rekao je dr. Roberts. Morska biologinja i suvoditeljica ekspedicije Sadie Mills kaže da je ekspedicija pokazala da korito Bounty buja životom.
POVEZANI ČLANCI:
– Otišli smo u mnogo različitih staništa i otkrili cijeli niz novih vrsta, od riba do puževa, koralja i morskih krastavaca, stvarno zanimljive vrste koje će biti nove za znanost. Ocean Census nam je omogućio da istražimo područje dubokog morskog dna Aotearoe (maorski izraz za Novi Zeland, op. a.) o kojem smo prije malo znali u smislu životinja koje tamo žive. Ovo partnerstvo neće samo dodati nove vrste našem nedavno objavljenom popisu morske bioraznolikosti Novog Zelanda već će poboljšati naše razumijevanje staništa na morskom dnu i živih geografskih i dubinskih raspona rijetkih vrsta – kaže dr. Mills.
Dakle, potraga za novim vrstama praktički je stalna, ali nikada nije dovoljno brza jer neke vrste nećemo nikada ni upoznati. – Bioraznolikost u moru je danas istovremeno i slabo poznata i ekstremno ugrožena, a svjetski napori u njezinoj zaštiti uglavnom nedovoljni. Stoga vrijednost ovakvih vijesti nije u samom broju novih vrsta koje u udaljenim i slabo istraženim morskim područjima sa sigurnošću očekujemo, nego u naporima da se upoznaju i istraže, da bismo ih mogli zaštititi. Nažalost, uglavnom od nas samih – rekla nam je dr. sc. Olja Vidjak s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
Globalni su mediji isticali pojedine vrste, poput lignje iz dubokog mora za koju treba utvrditi je li već otprije poznata ili se radi o nekoj novoj vrsti. Do sada identificirane nove vrste uključuju desetke mekušaca, tri ribe, račiće, glavonošce i nove vrste koralja. Jedno otkriće zbunjuje stručnjake. Taksonomistica Mreže muzeja Queenslanda dr. Michela Mitchell kaže da je znanstvena grupa isprva mislila da bi to mogla biti morska zvijezda, morska žarnica ili stvorenje nalik zoantidi, ali do sada se pokazalo da nije ništa od toga.
– Sada mislimo da bi to mogla biti nova vrsta oktokorala, ali i novi rod, što bi značilo šire grupiranje vrsta. Što je još uzbudljivije, to bi mogla biti potpuno nova grupa izvan oktokorala. Ako jest, to je važno otkriće za duboko more i daje nam puno jasniju sliku jedinstvene bioraznolikosti planeta – kaže dr. Mitchell. Naše smo stručnjake pitali ima li do sada neotkrivenih vrsta u Jadranu, ali i koliko su ove do sada prepoznate vrste na Novom Zelandu doista važne.
– Iako zanimljive i važne, takve vijesti ipak nisu svjetska senzacija te ih treba staviti u kontekst, a kontekst je takav da se godišnje opiše više od 2300 novih morskih vrsta i ta brojka raste. Pretpostavka je da u moru ima još barem oko 1-2 milijuna neopisanih vrsta (a trenutačno ih je poznato oko 240.000). Uzmemo li u obzir da je gotovo 95 posto oceana i mora neistraženo, a metode istraživanja svakodnevno napreduju, ovakve nas vijesti očekuju i u budućnosti. Isto tako, slične vijesti ponavljaju se iz godine u godinu upravo zato što se s vremenom otkrivaju nova oceanska prostranstva, posebice ona u dubokim područjima koja su ranije bila nepristupačna iako se nove vrste pronalaze i u područjima koja se smatraju dobro istraženima, poput našeg Jadrana. Nažalost, problem je što iz godine u godinu brojne vrste nestaju i prije nego što budu otkrivene te je važno da osvijestimo da svojim uglavnom neracionalnim odnosom prema prirodi negativno utječemo na bioraznolikost na Zemlji te trebamo učiniti sve što je u našoj moći da taj trend zaustavimo – kazao nam je dr. sc. Branko Dragičević.
VIDEO Prošle su četiri godine od kada je Zagreb udario potres 5,5 po Richteru
