Aleksandr Mašić (27), hrvatski državljanina srpske nacionalnosti, došao je u Otočac iz Sombora u Vojvodini kako bi u Hrvatskoj odslužio civilni vojni rok.
- Kako se primicalo vrijeme odlaska u vojsku, sve sam više razmišljao o tome kako i gdje odslužiti rok u civilu jer u Srbiji to nije moguće, odnosno sustav ne pozna služenje vojske u civilu. Hrvatski sam državljanin i, bez obzira na vjeru, nacionalnost i drugo, ne prihvaćam oružje - kazao je Mašić, koji je za služenja vojnog roka u civilu smještaj našao kod sestre nedaleko od Otočca. Naime, s nekim je morao biti u vezi jer tako zahtijeva procedura.
- Zahtjev s obrazloženjem podnio sam Uredu za obranu Otočac, a na njihovo traženje, u Društvo slijepih i slabovidnih Ličko-senjske županije rasporedilo me Povjerenstvo za civilnu službu Ministarstva rada i socijalne skrbi. Što je najvažnije, upućivanje nije dugo trajalo - kaže Mašić, koji u gospićkom uredu dežura petkom, a ostalim danima s članovima društva obilazi slijepe i slabovidne. Zatekli smo ga u bojenju pročelja te uredske prostorije. Kaže da ne osjeća zajedljive poglede ročnika, kao ni onih doraslih za vojsku. Vjeruje da u Somboru neće imati problema zato što je služio vojni rok u RH. Kaže da se o njemu dosta priča po kafićima. - Mislim da se ovdje više priča o meni nego u Somboru. Tamo me, naime, nitko ništa ne pita. Nedavno sam posjetio suprugu Marijanu i kćer Taru i svi se me pitali jedino kako sam i kad se vraćam. Nemam tamo problema, kako neki misle - priča Mašić. Kaže da u Otočcu, gdje je pohađao osnovnu školu, s vršnjacima nema problema premda odnosi nisu kao prije rata, ali to ne znači da nema prijatelja.
- Ljudi iz moje generacije rasuli su se posvuda - ima ih u Rijeci, Njemačkoj, evo i u Vojvodini. Rat nikome nije donio ništa dobro - zaključio je Mašić.Odlazak u vojsku odgađao je koliko je mogao, no da mu nije odobreno civilno služenje vojnog roka - iako mu je, kaže, puška posljednja stvar na pameti - odjenuo bi uniformu HV-a. Da se moglo, možda bi i u Srbiji služio u "civilki".
