Nina Obuljen Koržinek nedavno je drugi put postala ministrica kulture u Vladi Andreja Plenkovića. U Ministarstvu kulture radila je i za prethodnih vlada HDZ-a. Ima dvije diplome, međunarodno iskustvo i znanstveni ugled, a kao ministrica trpi kritike napose s krajnjeg lijevog i krajnje desnog političkog spektra. U prvom mandatu nije lomila preko koljena niti ljude niti projekte.
U prvom mandatu ste uspjeli vratiti izdvajanja za kulturu na jedan posto proračuna. Ima li nade za povećanje postotka uz ovu korona krizu i potres?
U ovoj fazi nezahvalno je govoriti o proračunskim projekcijama za sljedeće razdoblje. Istina, u prethodne četiri godine s naslijeđenih oko 0,6 posto proračuna za kulturu došli smo do 0,99, dakle dosegnuli smo oko jedan posto. Bolje smo povlačili sredstva iz EU fondova i povećavali izvorna proračunska sredstva. Ta smo povećanja usmjeravali primarno na programske aktivnosti u području kulture i umjetnosti. Svjesni smo da su sredstva i dalje nedostatna, ali važno je zadržati pozitivni trend. Što se tiče proračuna za sljedeću godinu, nije realno očekivati povećanja u apsolutnim iznosima, ali planiranju ćemo pristupiti vodeći računa o tome da povećamo sredstva usmjerena onima koji zbog koronavirusne krize ne mogu raditi ili rade u otežanim uvjetima. U sljedećim mjesecima nastavit ćemo, kao što smo to radili u proteklom razdoblju, osmišljavati ciljane mjere i programe koji će omogućiti da se i u ovim izmijenjenim okolnostima nastavi kulturni život, ali i da umjetnici i kulturni djelatnici budu honorirani za svoj rad.
Najavljivali ste i zakonsku ofanzivu, ali to je obećanje samo djelimično ispunjeno. Nema zakona o kazalištu, umjetničkoj djelatnosti…, a zakoni o medijima kao da su postali ukleti. Hoćete li nastaviti sa zakonodavnom reformom?
Pa ne baš ofenzivu. Najavili smo da ćemo provesti zakonodavnu reformu kako bismo propise koji su donošeni u devedesetim godinama prilagodili očekivanjima današnjega vremena. Realizirali smo cjelovitu zakonodavnu reformu u području arhiva, knjižnica i muzeja, što je uključilo donošenje triju cjelovitih zakona i petnaestak pravilnika. Donijeli smo i novi cjeloviti zakon o audiovizualnim djelatnostima. Pripremili smo i prošli javnu raspravu sa Zakonom o elektroničkim medijima i Zakonom o autorskom pravu i ti će zakoni biti vrlo brzo upućeni u proceduru nakon što u rujnu obavimo još jednu rundu konzultacija s ključnim dionicima s obzirom na izmijenjene okolnosti koje je donijela korona-kriza. U visokoj fazi pripreme su izmjene Zakona o kazalištima kao i novi zakoni o financiranju i obavljanju umjetničke djelatnosti. Nisam sklona nametanju i forsiranju brzih rješenja. Zakone uvijek pripremamo kroz dulji participativni proces jer je važno da svi ključni dionici na koje će se zakoni odnositi imaju priliku iznijeti svoje stavove. Što se medija tiče, ne mislim da su ukleti kako ste naveli u Vašem pitanju. Nakon Zakona o elektroničkim medijima otvorit ćemo raspravu o izmjenama Zakona o medijima jer oko toga postoje oprečni stavovi, a sigurno je da će se morati mijenjati i Zakon o HRT-u.
VIDEO Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek otvorila je hrvatski paviljon na 58. Bijenalu vizualnih umjetnosti u Veneciji
Vi ste sada i ministrica medija. Sto to konkretno znači u zemlji u kojoj nisu na koljenima samo nakladnici, nego još vise i novinari?
Ministarstvo je od 2002. godine zaduženo za medijsku politiku. Medije smo istaknuli u nazivu Ministarstva kako bismo naglasili taj važan dio resora. S tehnološkim promjenama, način distribucije i konzumiranja medija ubrzano se mijenja pa je i na razini medijskih politika i normativnog okvira važno pratiti te promjene. U programu Vlade najavili smo osmišljavanje mjera potpore tiskanim medijima, najavili smo reviziju zakonodavnog okvira. Sa strukovnim udrugama vodimo dijalog kako bismo našli modalitete pomoći unaprjeđenju statusa novinara. Sve mjere pomoći treba pažljivo osmisliti kako bi bile neutralne i kako se ne bi dovela u pitanje neovisnost medija. Inzistirat ćemo na tome da se odluke donose neovisno o politici – dakle kroz neovisna regulatorna tijela poput Agencije za elektroničke medije ili kao što je to bio slučaj s potporama medijima zajednice gdje su o sredstvima odlučivali neovisni evaluatori.
Korona je totalno poremetila kulturne djelatnosti. Od zatvorenih muzeja, knjiznica, knjižara, kazalista, kina, galerija i klubova Hrvatska je brzo došla do liberalizacije mjera. Ali, mnogima i te mjere onemogućavaju rad a oni su na tržištu i ne primaju sigurnu plaću. Kako im dugoročno pomoći?
Brzo smo reagirali, odmah po uvođenju ograničenja započeli smo s osmišljavanjem i provedbom niza mjera za pomoć kulturnom sektoru. Osigurali smo punu isplatu svih programskih sredstava uz mogućnost prenamjena i odgoda. Omogućili smo izravne potpore samostalnim umjetnicima, a onda i freelancerima. Pokrenuli smo nove ad hoc natječaje, kao što je financiranje kulture online s 35 milijuna kuna koje smo osigurali iz Europskog socijalnog fonda. Kroz potporu poduzetništvu ove smo godine financirali prilagodbu 'novom normalnom'. Po prvi puta omogućili smo i posebnu liniju kredita za kulturni i kreativni sektor, 300 milijuna kuna za kredite za koje će Vlada osiguravati jamstva, a kamata će biti niža od 2 posto. Pred nama je razdoblje dugotrajne neizvjesnosti, ograničenja i nemogućnosti planiranja. Svojim ćemo mjerama pratiti potrebe kulturnog sektora. U mnogim državama kriza je dovela do zatvaranja kulturnih institucija i masovnih otpuštanja. To za nas nije opcija. Naći ćemo način da ciljanim potporama pomognemo realizaciju kulturnih programa i u ovim otežanim uvjetima. Sufinancirat ćemo produkcijske troškove kako bi realizacija projekata bila koliko-toliko održiva i s ograničenjima u broju publike.
Zasto se u slučaju razornog potresa u Zagrebu niste odlucili za osnivanje Zavoda za obnovu Zagreba, kao što je to bilo 1979. u Dubrovniku?
Ministarstvo kulture se od početka zalagalo za uspostavu posebne pravne osobe koja će koordinirati aktivnosti vezano uz obnovu po uzoru na Zavod za obnovu Dubrovnika. Nevažno je hoće li se takva ustanova zvati Fond ili Zavod – važno je da se precizno definiraju ovlasti i obveze toga tijela, što se planira učiniti međusobnim ugovorom između osnivača. Obnova Zagreba bit će stručno i financijski zahtjevnija od bilo kojeg projekta obnove dosad jer je riječ o iznimno gusto naseljenom središtu glavnoga grada koji je zaštićen kao kulturno-povijesna cjelina. Fond će operativno koordinirati sve vezano uz obnovu, uključujući prikupljanje sredstava, ali u samu obnovu bit će uključeni svi resori, brojni stručnjaci, ustanove i udruge, Grad Zagreb i susjedne županije. Obnovu moramo iskoristiti i za transformaciju prema protupotresno sigurnijem i energetski učinkovitijem gradu, a u okviru obnove bit će prostora i za obnovu i modernizaciju infrastrukture. Kroz posebne programe financiranja obnavljat ćemo pojedinačno zaštićena kulturna dobra.
Stari dimnjaci su ispali rak rana zaštićene jezgre Zagreba. Hoće li konzervatori dozvoliti njihovo bezbolnije uklanjanje?
Konzervatorska služba će u obnovi Zagreba promovirati pristup koji će uz očuvanje kulturno-povijesnih vrijednosti omogućiti primjenu suvremenih materijala i tehnika obnove. Što se tiče obnove dimnjaka, Ministarstvo je izdalo smjernice u travnju. Možda treba razjasniti da je jedini konzervatorski odjel u Hrvatskoj koji nije u sustavu Ministarstva kulture i medija Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode. U proteklim desetljećima kao Ministarstvo gotovo uopće nismo bili uključeni u rad toga Zavoda. Međutim, obnova Zagreba zahtijevat će uključivanje svih stručnih kapaciteta – ne samo hrvatskih nego i međunarodnih stručnjaka – i bit ćemo aktivni dionici u donošenju odluka, smjernica i preporuka.
Zasto Ministarstvo ne uspijeva ostvariti prijateljskiji kontakt sa samostalnim umjetnicima kako bi ubuduće točno znali tko to umjetnik je, a tko nije i tko ima prava, ali i obaveze iz tog statusa?
U ovoj krizi dokazala se odlična suradnja između Ministarstva i strukovnih udruga kojih je više od 30. Surađivali smo u osmišljavanju svih mjera pomoći umjetnicima. Osobno sam se više puta zahvalila predstavnicima strukovnih udruga na suradnji i angažmanu. Kriza je pokazala brojne nedorečenosti i manjkavosti sadašnjeg sustava koji datira iz doba socijalizma i u proteklim je desetljećima samo minimalno dorađivan. I na temelju nedavnog iskustva jasno je da treba dovršiti pregovore i donijeti novi Zakon o obavljanju umjetničke djelatnosti. To će biti jedan od važnijih projekata, ali moramo biti oprezni jer u razdoblju krize svaku reformu treba posebno pažljivo promisliti. Da smo imali ustrojen registar samostalnih umjetnika, ali i odgovarajuće registre u koje se upisuju stručnjaci koji nisu umjetnici, ali bez čijeg rada nije moguća realizacija kulturnih programa, mogli smo puno brže realizirati i naše mjere pomoći. Najviše otpora reformi bilo je iz vodstva udruge koja okuplja one samostalne umjetnike koji ostvaruju pravo na uplatu doprinosa iz državnog proračuna. To je međutim manji dio umjetnika. Jako mi je žao što su zbog partikularnih interesa nekolicine pojedinaca plasirane neke neistinite informacije. Jedini cilj novog zakona je da okvir bude pravičan, transparentan, da pruži potporu umjetnicima i neophodnu sigurnost. To nije zakon koji se odnosi samo na one umjetnike koji su stekli pravo na uplatu doprinosa, nego propis koji se odnosi na sve umjetnike koji djeluju u Republici Hrvatskoj. Zakon ćemo uputiti u proceduru tek onda kad postignemo konsenzus svih ključnih udruga.
Ima li smisla uopće vise pitati za Hrvatski povijesni muzej i njegove probleme s prostorom i gradjom, a onda i postavom koji zaslužuje zemlja koja je obilježila tri desetljeća samostalnosti?
Naravno da ima smisla pitati, taj problem moramo riješiti. Nažalost, u razdoblju između 2012. i 2015. godine donesene su odluke vezano uz zgradu u Jagićevoj za koju su već bile ishođene dozvole zbog kojih su pokrenute optužnice, a projekt Povijesnog muzeja na toj je lokaciji blokiran. Svjesni da se sudski sporovi mogu razvući godinama, našli smo novo rješenje i bili smo blizu donošenju odluke o gradnji muzeja na novoj lokaciji, međutim dogodio se potres i naši se planovi opet mijenjaju. U okviru programa obnove naći ćemo rješenje za Hrvatski povijesni muzej, a moja je obveza da se u ovom mandatu taj projekt započne realizirati.
Vas su proteklog mandata stalno napadali s desna kao ljevičarku, a s lijeva kao umiveniju verziju Hasanbegovića. Koliko je to utjecalo na vaše odlučivanje?
U pozadini i jednih i drugih napada interesi su pojedinaca vezani uz financiranje, a onda se ti interesi zapakiraju u ideološke omote. Količina neistina, kleveta i huškanja koje uporno plasiraju sljedbenici moga neposrednog prethodnika na mjestu ministra prilično su neugodni. Prednjače u tome ljudi koji nemaju nikakvog doticaja s kulturom, ne viđamo ih na predstavama, ni u kinima, a posebno su zainteresirani za teme financiranja hrvatskoga filma. Nije ugodno ni kad se svako nezadovoljstvo pojedinačnim odlukama od strane aktivista s lijevoga spektra interpretira kao 'političko odlučivanje' pa se lijepe ideološke etikete. Ja sam ovu dužnost prihvatila i obavljam je časno i profesionalno, vjerujući kako moje iskustvo i znanje mogu iskoristiti za opće dobro. Dulje od 25 godina bavim se kulturom, u nekoliko ranijih HDZ-ovih vlada radila sam u Ministarstvu kulture, a kao znanstvenica bavila sam se komparativnim istraživanjima kulturnih politika i imala priliku raditi diljem svijeta na gotovo svim kontinentima, upoznajući različite sustave i modele. Ta znanja i iskustva ulažem u svoj rad s ciljem razvoja hrvatske kulture.
Uostalom, i na prethodnim izborima građani su nam dali povjerenje jer su nas prepoznali kao Vladu koja je okrenuta budućnosti, koja rješava probleme i promovira uljuđenu, tolerantnu, ali samosvjesnu Hrvatsku kao modernu europsku državu. Takva treba biti i naša kulturna politika.
Da malo demistificiramo rad ministrice. Koliko vi konkretno utječete na financijske odluke uz sva ta kulturna vijeca, povjerenstva...?
Nakon što imenujem članove vijeća i povjerenstava, dajem im puno povjerenje i trudim se ne intervenirati u njihove odluke. Moramo biti svjesni da svako odlučivanje o projektima u kulturi nosi i dozu subjektivnosti onih koji o tome odlučuju. Zato se trudim da sastav kulturnih vijeća reprezentira različite estetike i generacije. U manjem broju slučajeva, u konzultacijama s mojim suradnicima u Ministarstvu, izmijenim pojedine odluke ili korigiram iznose dodijeljenih sredstava, ali to je najčešće zato jer imam uvid u cjelinu rada svih vijeća i povjerenstava i trudim se da naše odluke budu balansirane i pravične. Nije uloga ministrice ili ministra samostalno donositi odluke o financiranju, nego izgrađivati sustav u kojemu će se što bolje definirati kriterije kao osnovne preduvjete za donošenje pravičnih odluka. Često stavim potpis na odluke o financiranju projekata koje osobno ne bih odabrala, ali imam puno povjerenje u članove vijeća i njihove procjene.
Kada je Rijeka dobila projekt europske prijestolnice kulture vi ste branili boje rodnog grada Dubrovnika. Kako je moguće da je prošla riječka kandidatura kada su riječke gradske financije i u ono vrijeme bile na tankim nogama?
Da, bila sam u timu koji je pripremao kandidaturu Dubrovnika. Mislim da su svi gradovi dali svoj maksimum, a žiri sastavljen od 10 međunarodnih i dva hrvatska stručnjaka se odlučio za Rijeku. Kao ministrica nikada nisam tu odluku dovodila u pitanje, Rijeci smo dali financijsku podršku na isti način kao što bismo podržali i bilo koji drugi grad, ne miješajući se ni na koji način u programske odluke. Na žalost, globalna pandemija potpuno je poremetila planove, a program koji će se realizirati neće ispuniti veliki dio ciljeva koji su postavljeni u kandidacijskoj knjizi, ali to su okolnosti koje je bilo nemoguće predvidjeti.
Što je po vama vas najveći uspjeh, a što najveći neuspjeh iz prvog mandata?
Teško mi je to procijeniti, naš rad trebaju procjenjivati drugi. Povećali smo financiranje, pokrenuli brojne nove projekte, nakon nekoliko godina nereda vratili smo red, poštivanje rokova i sigurnost, odluke donosimo na vrijeme, što je jako važno za stabilnost planiranja. Završili smo brojne investicijske projekte, pokrenuli potpore vizualnim umjetnicima, program potpore razvoju publike, program financiranja prilagodbe kulturnih sadržaja osobama s invaliditetom. Snizili smo stopu PDV-a za isporuke samostalnih umjetnika… ma puno je toga. A neuspjeh? Činjenica da nismo riješili pitanje Hrvatskog povijesnog muzeja svakako je neuspjeh. Previše vremena na početku mandata potrošili smo na smirivanje strasti, na uvjeravanje šire javnosti kako kultura nije poligon za ideološka prepucavanja. Bez obzira na određene iskorake u području kulturne baštine, nezadovoljna sam što nismo stigli pripremiti novi Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, ali to je važan projekt za novi mandat.
Što se kulture tiče, često se spominju sredstva EU. U kojem postotku naš kulturni budžet ovisi o tim sredstvima? Ili, ima li naša kultura koristi od članstva u EU?
Naš proračun ne ovisi o tim sredstvima, ali europska sredstva u velikoj mjeri doprinose kulturnom razvoju. Europsko financiranje nikad neće nadomjestiti nacionalne proračune. Ipak, povlačimo velika sredstva iz Programa Kreativna Europa, i to za programe kulturne suradnje, književne prijevode i filmske festivale. Iz programa konkurentnost i kohezija povučena su značajna sredstva za obnovu kulturne baštine – još od Maškovića Hana ili Palače Moise, koji su financirani iz predpristupnih fondova, do Lazareta, Palače Galbiani, Zadarskog muzeja, kaštela u Svetvinčentu, Muzeja u Virovitici u obnovljenom dvorcu Pejačević – sve su to projekti financirani europskim sredstvima. Posebno važnim smatram projekte financirane iz Europskog socijalnog fonda – tu je umjetnost i kultura za mlade, umjetnost 54+, program Kultura u centru iz kojeg se financiraju društveno-kulturni centri; nedavno smo objavili rezultate natječaja za Medije zajednice, a u postupku evaluacije je natječaj Kultura on-line. Za jesen planiramo raspisivanje natječaja za provedbu Strategije poticanja čitanja.
Moje je duboko uvjerenje da nam je članstvo u Europskoj uniji otvorilo brojne nove mogućnosti za kulturni razvoj. To se podjednako odnosi na izdašne fondove koje sve bolje koristimo, ali i mobilnost i programe razmjene koji nam omogućuju promociju hrvatske kulture i umjetnosti i njezino ravnopravno pozicioniranje na europskoj kulturnoj karti.
Zasto se u Hrvatskoj i dan danas mora braniti pravo umjetnika na slobodu izražavanja koje mnogi, pa čak i neke političke stranke, žele ograničiti ili uzurpirati?
Odlučno se odupiremo i osuđujemo sve te pokušaje. Hrvatska se 1990. godine plebiscitarno odlučila za demokraciju. U demokraciji politički akteri ne propisuju tko će pisati kakve knjige i tko će snimati kakve filmove. U svom mandatu najodlučnije sam branila kulturu i umjetnost kao prostor slobode i to ću čini i dalje. Teško mi je prihvatiti da postoje politički akteri koji zagovaraju boljševičke i nazadnjačke principe, a to rade uglavnom prozivajući one s kojima se ne slažu da su 'komunisti' i 'jugoslaveni'. Takva retorika trideset godina nakon izborene samostalnosti i demokracije po mom dubokom uvjerenju nije primjerena. Ona ne predstavlja mišljenje većine hrvatskih građana i kao potpuno anakrona sigurno će iščeznuti iz javnog prostora.
HAVC si zrebala istražiti i 0. Kumovala si da film dane budisavljević uđe u kutikulum,prestrašno.