Mnogi vlasnici pasa kojima je uginuo kućni ljubimac ili isti dan traže utjehu u novom ili se više uopće ne žele vezati za nekog četveronošca, ali vjerojatno niste čuli da netko odluči udomiti cijelo jedno sklonište nakon što izgubi psa. A upravo je to učinila 36-godišnja Maja Sertić.
Kad se prije nekoliko godina doselila u Samobor, shvatila je da ima idealne uvjete za pse, s kojima je provela cijeli život – veliku kuću i prostrano dvorište. Tijekom 20 godina društvo su joj pravili čistokrvni kokeri, a sad se odlučila na udomljavanje pa je iz Dumovca uzela braću Maru 1 i Maru 2. Isti dan prijateljica joj je javila da će u Puli uspavati kokericu Coco te je odlučila udomiti i nju tako da su joj se pod krovom isti dan našla tri psa. Nažalost, 3. prosinca jedan je Maro uginuo od starosti, što ni Maja ni drugi Maro nisu lako prihvatili. Vlasnica je odlučila da je najbolje da u spomen na svojeg ljubimca nađe novi dom nekom drugom psu koji poput njega život provodi u malom mračnom boksu nekog skloništa.
– Odlučila sam uzeti psa iz skloništa u Puli koji ima izuzetno loše uvjete i slovi za jedan od gorih u Hrvatskoj. To sklonište nije otvoreno za građanstvo i ima jednu volonterku koja dolazi iz Italije. Ona mi je poslala sve slike pasa koji se udomljavaju, ali nisam se mogla odlučiti. Svi su me na nekog podsjećali pa sam odlučila uzeti jednog, a ostalima naći dom – kaže Maja dok je Max koji je stigao iz Pule netremice gleda i čeka da ga pomazi. U 12 dana udomila je 14 pasa, a u pulskom skloništu nikada se nije dogodilo da im se isprazne svi boksovi. Kako je uspjela? Poslala je nekoliko SMS-ova prijateljima za koje zna da vole pse, objasnila im situaciju te su ljudi počeli uplaćivati novac.
– Kad sam za nekoliko dana imala dovoljno sredstava, doznala sam da u Zagrebu ima dosta ljudi koji za novac čuvaju pse. Ti su mi ljudi dali manju cijenu jer riječ je o udomljavanju. Sjela sam u šest ujutro u auto i otišla u Pulu te u prvoj rundi odvela četiri psa, tri su stigla u Samobor, a jednom sam našla smještaj u Puli. Dumovec mi je posudio transportere, odabrala sam najpotrebitije pse – objašnjava Maja.
Psi su bili strašno zapušteni, slijepljene dlake, puni glista, buha... Maxa je morala prilagoditi svom 'čoporu' – Coco, Mari, Kobiju i Drenu, također spašenim dlakavcima. Opet je počelo prikupljanje novca za drugu turu – sve se ponovilo za pet dana kad je izvukla još četiri sretnika koja su otišla u Pazin, Rovinj i Pulu.
– Zadnji je spletom okolnosti izišao na sam Badnjak. Mene su Maro 1 i Maro 2 naučili da pas ne mora biti lijep i s rodovnikom. Imam iskustvo s čistokrvnim psima, ali ovi spašeni, koji dolaze iz teških uvjeta, kao da pružaju dublju ljubav. Možda je bolje reći da je to drukčija vrsta ljubavi, a kad je jednom osjetite, ne možete se vratiti na staro – objašnjava Maja dok joj Coco drijema u krilu.
Kako se siječanj bude bližio kraju, Maja će opet trebati pomoć u plaćanju smještaja za pse. Ako joj želite pomoći, novac možete uplatiti na račun HR3423600003223446237. A najvažnije je da baš svaki spašeni pronađe svoj dom, onaj trajni u kojem će zauvijek ostati.
– Ps smješteni u Puli su u domovima u kojima će vjerojatno i ostati. Jedan pas ima deset godina, a ljudi nerado uzimaju starije pse. Želi istaknuti da ovime nisam riješila problem napuštenih pasa, jer ovo sklonište opet će se napuniti. Svjesna sam da će opet sve biti isto – rezignirano kaže, ali dodaje kako se nada da će uz pomoć medija senzibilizirati javnost i da će se ipak nešto promijeniti.
A Maja se ne brine samo o četveronošcima. Ona je mlada žena koja pokreće humanitarne akcije za djecu, starije i nemoćne.
Ovu sam noć toj predivnoj osobi poželila obilje Božjeg blagoslova. Hvala ti.