Nema spremanja školske torbe, nema ranog ustajanja ni muke s odijevanjem. Da dođe do “škole”, Jakov treba tek napraviti nekoliko koraka od kreveta do dnevne sobe, u kojoj je televizor, a sestra mu Ema ne mora ni to – praktički ostaje u krevetu, s prijenosnim računalom u rukama. Jakov i Ema Mađarac, učenici trećeg i šestog razreda iz Osijeka, baš kao i gotovo svi učenici u Hrvatskoj, nastavu od ponedjeljka pohađaju na daljinu, zbog sprečavanja širenja koronavirusa.
– Samo ustanem, počešljam se i odjenem staru trenirku i majicu, koje inače ne nosim vani. Radim na krevetu u spavaćoj sobi, odgovorim na poruke koje su mi nastavnice poslale i napravim što trebam. Ako nešto ne razumijem, ostavim za kasnije, jer nam je rok nekoliko dana. I odmorim se malo uz seriju – smješka se Ema.
Sobu dijeli s mlađim bratom, a kako je njemu radni stol posljednjih dana postavljen pred TV-om u dnevnom boravku, šali se da je konačno dočekala da ostane sama. Oboje su, inače, učenici OŠ Ljudevita Gaja u Osijeku. Bar spavamo dulje Jakovu je TV nastava za treći razred u prvom tjednu počinjala u 13 sati.
– Stavim knjige i pribor na stol i čekam pred TV-om da počne nastava. Zabavnije mi je čak nego u pravoj školi, ali mana je što nam puštaju samo crtiće, malo su previše “baby”... – iskreno će Jakov.
– Ima crtića i iz 1993. godine, koji današnjim, internetskim generacijama nisu baš toliko zanimljivi – nadovezuje se mama Ivana, koja je trenutačno na bolovanju pa uči zajedno s njima. Gleda to, kaže, kao na domaću zadaću jer i inače, kad dođu iz škole, napišu zadaću i a ona im je provjeri. Uostalom, cijeli proces za mlađe joj dijete teče preko njezina mobitela. Najvažnije je, ističe ona, da shvate da, iako ne sjede u školskim klupama, nisu na praznicima.
– Spavaju malo dulje pa se bude oko 9.30 sati. Jakovljeva učiteljica već u 8 sati ujutro na moj mobitel pošalje zadatke za taj dan, u zajedničku grupu. Kako mu TV nastava počinje tek popodne, trudimo se da odmah ujutro napravi zadaću, a ja je uslikam mobitelom i proslijedim učiteljici pa nam ona javi je li točno ili nije. Zapravo, njegova učiteljica je ta koja vodi nastavu, a ne ona na televiziji. Na TV-u ih upute u lekcije na zabavan način, i čak su se poklopili s gradivom. Primjerice, iz prirode su preko TV-a učili o higijeni za zdravlje pa se Jakov samo nadovezao. No kako će izgledati ispitivanje, lekcije koje nisu možda tako jednostavne, a roditelji im ih ne mogu objasniti i hoće li biti ocjena, to još ne znamo... – kaže Ivana Mađarac.
U utorak je Jakov imao zadatak pročitati iz udžbenika priču o vitaminima, na dvije stranice, i odgovoriti u bilježnicu na sedam pitanja iza nje. Sutradan su tu istu lekciju obrađivali u radnoj bilježnici. Iz likovnog je u četvrtak crtao strip o proljetnom oblaku, kamo je išao, koga je razveselio, što mu se dogodilo... Strip je mama fotografirala mobitelom i poslala nastavnici.
A i Ema i Jakov u srijedu su se u stanu uspjeli i preznojiti, jer su na satu tjelesnog igrali tenis. – Pronašli smo u stanu dva mala drvena reketa pa su mahali njima, a na TV-u su igrali s kuhačom, jer su djeca doma – opisuje mama. Dan ranije su boksali.
No kada treba mirno pratiti nastavu, sjede oni bez problema! – Znaju da je to sad škola, nemaju izbora. Sve nas je zanimalo kako će to izgledati, bili smo znatiželjni. No kada su na TV ekranu počele iskakati lutke, Jakov je pitao: “Mama, što je ovo?” – opisuje Ivana.
Jakov nema striktnu satnicu dokad treba poslati sve riješene obveze, važno je da sve odradi do kraja dana. Što se rokova tiče, slično je i kod Eme.
– Kad nastavnica pošalje zadatak, netko će ga napraviti za pet, a netko za 45 minuta. Ja ni ne štopam, mogu ga riješiti odmah, sutra ili preksutra, ovisi, naravno, o propisanom roku. Hrvatski jezik ide mi malo teže pa ću to zadnje ostaviti – navodi Ema. Nema ni klasičnog sata od 45 minuta pa pet minuta odmora. Kada joj postane teško sjediti, Ema napusti virtualnu učionicu na svom laptopu pa se prošeće do dvorišta. Laptop je taman dobila proteklog Božića pa je za online nastavu bila spremna, a e-mail adresu, kojom također komunicira s nastavnicima, imala je i prije.
– Mislila sam da ću biti zbunjena i da će mi biti grozno jer neću vidjeti prijatelje, ali nastava na daljinu i nije loša. Ipak, nedostaju mi prijatelji i više volim fizički ići u školu jer mi je tako lakše prolaziti kroz gradivo. Ovako moram sama pročitati zadatak, a neke stvari ne razumijem. U školi bi mi nastavnica odmah objasnila sve što mi nije jasno – uspoređuje Ema.
Lekcije se nisu poklapale
Učenici viših razreda prva su dva dana nastavu pratila na TV-u, baš kao i niži razredi, a potom su se “prebacili” u virtualne učionice na računalima.
– Gradivo koje je bilo na TV-u Emi nije bilo primjenjivo jer se lekcije nisu poklapale. Iz geografije su učili nešto što će u Eminu razredu doći na red tek za mjesec dana, dok su prikazivano gradivo iz matematike oni već obradili. Gledala je reda radi. No u srijedu se spojila u virtualnu učionicu, gdje dobiva zadatke od svojih učitelja i šalje im povratnu informaciju, tako da je to nastavak onoga što su radili u školi – govori Ivana. Prvi su dan, u srijedu, Emi trebali sati da se spoji u sustav, a sutradan je uspjela isprve. Znali su da će biti teško u početku pa nije, kažu, bilo panike.
– Morat će se kontrolirati da bude ažurna, kako joj se ne bi skupilo obveza. Jer, vjerujem da će školska godina završiti u kući – dodaje mama.
Pita li se Jakova kako će izdržati još tri mjeseca nastave u kući, ako tako bude, sleći će on ramenima. Priznaje, malo ga je strah koronavirusa, redovito pere ruke, a to je ujedno i bila prva lekcija na TV-u. – Nedostaju mi prijatelji, ne mogu ništa raditi... – odgovara. I on i sestra su odlikaši i trudit će se da to i ostanu.
– Imali smo tjelesni. Pred televizorom u dnevnoj sobi. Bio je jedan tenisač, a umjesto reketa držali smo kuhače – priča veselo Vedran Oreški, učenik drugog razreda OŠ Prelog. Pita li se Vedranova oca, Ivicu Oreškog, sve ide sjajno, samo se treba prilagoditi.
Zadaća preko Vibera
– Ovo što je Vedran spomenuo, tu nastavu tjelesnog, pohvalno je što su uključeni poznati sportaši. Danas je bio jedan od braće Fantela, jučer Ana Konjuh, dan prije tenisač Borna Ćorić. Vježbaju oni, vježbaju djeca. Razgibavaju se. Razmaknemo namještaj pred televizorom, djeca vježbaju, a ja sjedim pokraj i smijem se – kaže Ivica, kojeg smo zatekli kako s Vedranom vježba matematiku. – Pišem brže od njega, pa i ja zapisujem ako nešto ne stigne. Sad radimo rastavljanje na desetice i jedinice. Dobio je i definicije dijeljenja i množenja, sam je to rješavao. Prati što mu učiteljica Sanjuška na televiziji govori pa zapisuje. Kad zapne, objasnim mu – kaže.
Učiteljica Sanjuška je Sanja Polak, učiteljica i književnica (djeca obožavaju dogodovštine njezine Pauline P.) koja na HRT-u 3 održava nastavu za druge razrede. Vedranu online nastava preko televizije počinje u 10 sati i traje do podneva. Slijedi veliki odmor tijekom puštaju dokumentarce i “Profesora Baltazara”. U 13 sati počinje nastava za Vedranovu sestru Emili, učenicu trećeg razreda, i traje do 15 sati. Hrvatski, matematika, priroda i društvo... Satovi traju od pola sata do 40 minuta, ovisi o gradivu.
– Imamo i grupu na Viberu, preko koje učiteljica daje zadaće. Nisu svi razredi iz svih predmeta na istoj razini, neki su s gradivom naprijed, neki kaskaju. Iskreno, ne znam kako će to ići, dosta je to sporo. Djeca, bojim se, neće puno toga naučiti. Odgledaju oni nastavu na televiziji, riješe zadatke i zadaće, ali koliko će toga zapamtiti, vidjet će se tek kad se vrate u školu i počnu pisati ispite. Mislim da su ovi online satovi prekratki i s previše informacija – smatra mama Kristina. Roditelji i djeca brzo su se prilagodili novonastalim okolnostima, no i Vedran i Emili jedva čekaju povratak u školu i druženje s prijateljima.
– Bolje je u pravoj školi. Ploča je tamo veća, imamo klupe, učiteljica je uživo i mogu je pitati ako nešto nije jasno. Učiteljica Ljiljana u školi bolje nam objasni gradivo nego učiteljica Sanjuška – iskreno kazuje Vedran dok nam pokazuje papire s gradivom koje su prošli tog dana.
Na testu je i kreativnost nastavnika. Neki učitelji otvaraju web-stranice, snimaju videomaterijale mobitelom koje objavljuju na YouTubeu. Internetom kruži šala o učitelju koji sa slušalicama na ušima sjedi pred računalom i objavljuje video. “A govorili su da biti youtuber nije posao”, piše ispod. Videomaterijale snima i prof. savjetnica Maja Labaš-Horvat. Predaje engleski u Srednjoj školi Prelog. Ustaje u 5 sati, kao i suprug Dario. On ide na posao u tvrtku, a ona se, dok još nema gužve, ulogira na Loomen, informatičku platformu za prosvjetne djelatnike uključene u “Školu za život”. Sin Ivan budi se između 6.45 i 7 sati, njemu kao sedmašu nastava koju prati preko tableta počinje u 7.45. Na rasporedu je sedam školskih sati, svaki traje po 15 minuta. Poslije trećeg sata pola je sata odmora.
– Radimo preko aplikacije Microsoft Teams, koja često zna zaštekati i teško se prijaviti, otvarati dokumente u Wordu ili Power pointu. Posebno slike – žali se Ivan. Materijale za rad djeca dobivaju od svojih predmetnih nastavnika. Ivanova sestra Hana, učenica drugog razreda, diže se oko 8 sati. Njezina TV škola na televiziji počinje u 10 i traje do 12. Nakon toga, oko 13 sati njezina učiteljica šalje zadaću, dobivaju plan ploče, a preko grupe na Viberu šalje im i nastavne listiće, sve što treba za školski i domaći rad. Sve se to razvuče gotovo na cijeli dan. S djecom više radi mama Maja koja, rekli smo već, snima i videosadržaje jer je jedna od mentorica “Škole za život” u skupini za engleski jezik.
– Dani su nam prilično zanimljivi i ispunjeni. Videosadržaje snimam kad njih nema doma ili kad spavaju. Jedan video tjedno jer ne stignem više. Materijali ne smiju biti iz udžbenika nakladničkih kuća, već moji. Pripremam i radne listiće i druge sadržaje, koje onda distribuiram preko stranice “Škola za život” – objašnjava. Za djecu je prednost e-nastave i to što mogu biti u pidžamama iako ima i onih koji pred televizor sjedaju odjeveni kao da idu u školu, uredno počešljani.
– Mi smo u pidžami do ručka. Jedemo dosta rano, oko 11 sati. Nakon ručka, Hana i Ivan idu van, igraju se na svježem zraku u dvorištu. Nekako su si jako dobro u posljednje vrijeme. Igrali su badminton, vozili se biciklima... – kaže Maja.
A koje su, pitamo, mane nastave kod kuće.
– Satovi su prekratki – brzo odgovara Ivan. Hana ima primjedbe na tajming i zadaće.
– Ivan ima nastavu od 8 sati, blago njemu. I ima manje zadaće nego ja. Ja imam tri zadaće. Učiteljica Sanjuška je fora, samo da nam daje malo manje zadaće. Jako je simpatična – kazuje Hana dok nam pokazuje zašto je u razredu zovu cura od gume. Zato što u trenu napravi špagu. Preporuka je nastavnicima da se izađe djeci ususret i ne bombardira ih se gomilom materijala. Iskustva roditelja, nastavnika i učenika iz hrvatskih škola na vidjelo iznose i probleme. Tableti su, žale se roditelji, spori, a kamere loše, pa često koriste svoje mobitele umjesto tableta koje su djeca preuzela u školama. Učitelji i nastavnici snalaze se kako znaju, sami se educiraju, razmjenjuju ideje i znanja. U školama su internetske veze često preslabe pa više posla obave kod kuće. Kako bilo, obitelji su danas zajedno više nego ikad prije.
