Volonteri Društva za zaštitu životinja Dubrovnik godinama upozoravaju da je utočište na Žarkovici u kojem se brinu za 300 napuštenih pasa mjesto opasno za život pasa i ljudi, prijete im zidovi i stijene koji se urušavaju.
Upozoravali smo na iste opasnosti i mi u našim tekstovima, prenosili riječi volontera, tražili odgovore nadležnih. Čekali smo ih nekad danima, dobivali ih i nakon zahtjeva za pristup informacijama, a u njima su bila uvijek ista obećanja - traži se novo mjesto, rade se planovi, idejna rješenja, projekti...Zamjerili su nam iz Grada i da smo pristrani u izvještavanju, ponekad čak i ‘negativno nastrojeni prema Gradu’. Na pozive volontera da pomognu nisu odgovarali. Kasno sinoć Sandra Sambrailo objavila je da su se sve njezine strepnje obistinile. Stradala je njezina Ebony, njezina najveća ljubav.
Oproštaj od moje najveće ljubavi
– Večeras mi je umrla na rukama par sekundi, minuta, možda i sati (izgubila sam pojam o vremenu) nakon što sam je izvukla ispod stijene koja se odronila i smrskala joj malu glavicu. Ta kobna stijena koja se godinama urušava i nitko nije čuo da zovem upomoć. Pišem pod Normabelom. Zadnji sam popila kad su nam ukrali kučke ljudi poput ovih koji sada vode Grad. Jednako su bešćutni! Na isti način lažu; na isti način ne čuju apele sa Žarkovice i jedini su krivci za smrt Ebony! Krivi su i za moju smrt, u meni je sve umrlo. Čujem samo brze otkucaje srca, želim da prestanu, da nestanem u ovoj noći! U posljednjem dahu moje Ebony, uz vrisak ili šapat, ni toga se ne sjećam, obećala sam joj da će biti posljednja žrtva kojekakvih Vlahušića, Dujmovića, Frankovića – napisala je S. Sambrailo i nastavila:
– Evo, ovdje, na mjestu gdje je oduzet jedan život, javno upućujem zahtjev Gradu Dubrovniku i Županiji za sanacijom Žarkovice. U protivnom, dolazim s njima u Grad. Možete me samo još jednom strpati u zatvor. Dragi moji, poručite Frankoviću i ostaloj sviti da su krivi za smrt Ebony i za sve patnje koje smo proživjeli i koje proživljavamo. Ebony će, kunem se, biti posljednja žrtva! Trebala sam ja poginuti pod tom stijenom, ali ne...Ebony, moja sjena, u korak uvijek uz mene, umrla je umjesto mene. Oprosti mi, Ebony! Oprosti i njima koji su krivi za tvoju smrt. Ja nikad neću! – stoji u pismu voditeljice utočišta.
Županija čeka troškovnik
A samo prije nekoliko dana iz Dubrovačko-neretvanske županije stigao je odgovorna naš upit o tome jesu li počeli provoditi zaključke sastanka održanog još u ožujku. Čekali smo odgovor od 19. srpnja, a zanimalo nas je što su do sada poduzeli kako bi osigurali minimalne uvjete za postojeće lokacije na kojima se zbrinjavaju napuštene životinje, jesu li definirali te minimalne radnje, je li među njima i popravak azila na Žarkovici, koliko će to koštati i tko sve sudjeluje u radovima?
Kako kažu u svom odgovoru, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji su trenutno tri skloništa, ali ih treba uskladiti s propisima. Ističu da je postignut dogovor za azil koji je na Žarkovici i čeka se troškovnik radova. A troškove će snositi Županija, Grad Dubrovnik te ostale jedinice lokalne samouprave koje gravitiraju tom skloništu. Dodaju kako je na sastanku održanom početkom ove godine, na kojem su bili gradonačelnici i načelnici s područja županije i predstavnici udruga za zaštitu životinja, analizirano postojeće stanje u skloništima za životinje i iskazana spremnost za poboljšanje uvjeta zajedničkim nastojanjem Županije i JLS-a. Zaključeno je da trenutna skloništa (otok Korčula, dolina Neretve i grad Dubrovnik) mogu zadovoljiti potrebe za sklanjanje životinja s područja svih jedinica lokalne samouprave, no treba ih poboljšati i razvrstati prema zakonskim standardima. Županija će, u koordinaciji s gradovima i općinama, osigurati potrebne preduvjete sukladno prijedlozima udruga za zaštitu životinja koje „upravljaju“ skloništima, imajući u vidu činjenicu da udruge svakodnevno izravno skrbe o životinjama, odgovaraju nam.
– Županija nema zemljište u svom vlasništvu pa je gradnja skloništa nemoguća bez suradnje s jedinicama lokalne samouprave. Grad Dubrovnik namjerava graditi sklonište za životinje na predjelu Grabovice odmah nakon sanacije odlagališta otpada. U međuvremenu će Županija, Grad i okolne općine pristupiti sanaciji postojećeg priručnog skloništa za životinje na predjelu Žarkovice, a na temelju troškovnika za nabavu potrebnih radova i opreme koje će dostaviti Društvo za zaštitu životinja Dubrovnik. Slično se planira i na području doline Neretve – stoji u odgovoru Županije.
Kad namjeravaju krenuti te tko bi trebao sastaviti troškovnik nisu objasnili. Na Žarkovici nitko od predstavnika Grada ni Županije nije bio, možda očekuju da volonteri naprave i troškovnik. Jednako kao što očekuju da se na Žarkovici i dalje zbrinjavaju napušteni psi, unatoč apelima koji stižu s brda iznad Grada. S brda na kojem je pod odlomljenom stijenom život izgubila Ebony. Smrt je dio naših života, reći će Sandra, ali tragedije kao ova u kojoj je izgubila svoju sjenu dvostruka su tuga. I krenut će Sandra dalje, zbog njih 300 koji čekaju da ih makar malo dotakne. Svi su oko nje, zbunjeni su, oni znaju i osjećaju. A tu je i zid, visok četiri i dug 20 metara. Zid koji prijeti, zid koji je ubio Ebony. Tko je sljedeći na redu?
Godinama se slušaju laži od nadležne gospode. Trebala je Sandra poginuti , onda bi im valjda srce (ili što već imaju umjesto srca) bilo na mjestu. Žarkovica je na samom vrhu najposjećenijih mjesta u Dubrovniku od strane turista. Cijeli svijet vidi ovu sramotu. Uhljebljena sebična bagra.