I ova druga američka e-priča nametnula se sama od sebe: u nedjelju 7. veljače u Svetoj Klari (Santa Clara) u blizini San Franciska u Kaliforniji odigran je 50. jubilarni ili, kako mu Amerikanci tepaju, Zlatni Super Bowl. Nevolja je za mene, pisca ove e-priče, u tome što Super Bowl, ali i sport koji se u Europi od početka krivo naziva američkim nogometom (riječ „football“ iz izraza „American football“, zapravo označava izduženu loptu, sličnu onoj koju kod nas koriste ragbijaši, dugačku točno jednu stopu, foot, tj. 30.5 centimetara) malo ljudi u Lijepoj Našoj uopće zanima i razumije, a još je manji broj čitatelja Obzora/Večernjeg lista koji se u toj priči mogu snaći i pronaći.
Kad mi je sin Bartol predložio temu Super Bowla za ovu e-priču bio je svjestan međukulturnih razlika i nesporazuma, pa mi je kazao: „Znaj da je pokušaj da Hrvatima ispričaš poučnu ili zanimljivu priču o Super Bowlu taman toliko lagan posao kao i moj pokušaj da prosječnog Vašingtonca, nakon povratka iz Sinja, sa Sinjske alke, uvjerim kako je Sinjska alka stvarno beskrajno uzbudljiv i neizvjestan sportski i kulturni događaj. Ali kao što Sinjska alka jest zanimljiva i kulturno važna za Hrvatsku, tako je i Super Bowl za Ameriku.“
Super Bowl ili, ako vam je draže, Super-kup, je tipična američka sportska, ali i popularno-kulturna, marketinško-poslovna i, posebice, televizijska i medijska priča koja još uvijek nije globalizirana: nije prihvaćena kao „naša priča“ kod Stare Dame Europe) i u suvremenom globalnom selu u kojem su odavno prihvaćene druge američke priče, navike, običaji, obredi i spektakli. Ljubav prema „dolaru“ (novcu), ovisnost o zabavi i spektaklu, ovisnost o Coca Coli i McDonaldsu, vjerovanje u snagu pozitivnog mišljenja i psihologije bildanja ega, fascinacija dodjelom Oscara i svim crvenim tepisima itd.
Koliko je američki nogomet (u nedostatku boljega izraza koristit ću uobičajeni) doista američki sport pokazao je i neuspješan pokušaj NFL-a da početkom 1990-tih pokrene posebnu Europsku stopo-loptnu ligu (NFL Europa) koja je neslavno propala i formalno ugašena 2007. U nakani da pod svaku cijenu američki nogomet ipak izveze u Europu i svijet, NFL od 2015. jednu od utakmica regularnog dijela sezone odigrava u Londonu, dakle Europi, nadajući se da će tim putem postupno uspjeti uropeizirati i globalizirati taj veliki američki sportski i kulturni događaj i „brend“.
Super Bowl je osmišljen 1966., a prvi je put odigran 1. veljače 1967.: kao veliko, spektakularno superfinale u kojem se, često i doslovce, na život i smrt bore pobjednici dvaju konferencijskih (ligaških) natjecanja u organizaciji dvaju prije pola stoljeća ljutih neprijatelja, konkurentskih sportskih organizacija - prije svega u borbi za izdašne ugovore za televizijske prijenose: Nacionalne nogometne lige (the National Football League - NFL) i Američke nogometne konferencije (the American Football Conference - AFC). Službena povijest američkog nogometa koji je nastao kao zanimljiva kombinacija dvaju nama dobro znanih sportova – ragbija (rugby football.)[i nogometa (association football) – počinje susretom odigranim prije punih 148 godina: 6. studenog 1869. sastali su se timovi dvaju i danas prestižnih sveučilišta Rutgersa i Princetona. Od tih prvih dana do danas sveučilišta i srednje škole mrjestilišta su i rasadnici nadarenih sportaša kojih po završetku studija, a često i prije toga, sklapaju unosne profesionalne ugovore za najpopularnije američke sportske klubove i natjecanja. Još tijekom školovanja na razno-razne načine dovijaju izdašni novac koji je predmet stalnih istraga i kontroverzi. O kakvim se ugovorima radi pokazuje podatak da najbolje plaćeni igrači američkog nogometa godišnje zarađuju preko 20, a naj-najbolji među njima još i više: Cam Newton 31, a Benjamin Todd Roethlisberger, zvani Veliki Ben čak 35,2 milijuna dolara keša.
Daleko najpopularniji među „pet najpopularnijih sportova“ je američki nogomet, a tek nakon njega slijede bejzbol, košarka, hokej, nogomet, auto-trke, golf itd.
Koliko je za Amerikance i Ameriku važan i vrijedan Super Bowl možda je najbolje ilustrirati na prvu pomisao bizarnom, ali suštinski vrlo važnom usporedbom: o plaćama predsjednika SAD-a i povjerenika (commissioner) NFL-a. Predsjednik Amerike Barack Obama ima godišnju (bruto) plaću od oko 400.000 dolara, a povjerenik NFL-a Roger Goodell neto plaću od 40.000.000 dolara. Dakle 100 puta (!) više.
Kako je u Americi novac, a ne čovjek, kako je tvrdio naivni Protagora, najčešće mjerilo svih stvari i vrijednosti, ispada da je položaj povjerenika Super Bowla sto puta važniji od položaja „najmoćnijeg čovjeka u svijetu“. I sam je Obama bio šokiran podatkom o primanjima Goodella. Kad ga je novinar Bill Simmons priupitao bi li nakon predsjedničkog mandata želio biti povjerenikom u nekoj velikoj američkoj profesionalnoj udruzi, Obama mu je odgovorio: „Pa dobro, meni bi najviše pasala košarka. Ali ja i dalje ne mogu vjerovati da je povjerenik za američki nogomet godišnje plaćen 44 milijuna dolara.“
Amerika je nacija i američka popularna kultura naprosto fascinirana novcem, mladošću, snagom (fizičkom i mentalnom), junaštvom, ratovima (naroda i zvjezdanim ratovima), uživanjem u životu, hedonizmom, slavom, nažalost i nasiljem.Super Bowl je odavno prerastao granice i ograničenja, pa i šarm, klasične sportska IGRE i natjecanja suvremenog Igrača, Homo Ludensa.
Upravo zbog toga, svi medijski izvještači i izvještaju s Zlatnog Super Bowla s jednakom strašću i marom objavljuju pobjednika jubilarnog natjecanja i podatke o broju televizijskih gledatelja koji su povremeno ili stalno gledali danas već mitski, legendarni obračun u Svetoj Klari.
Osobno sam tu sportsku bitku (!), a doista je to bila prava bitka, gledao u Washingtonu u stanu Frances i Marca, prijatelja obitelji mog sina. Jeli smo, dakako, škampe, pizzu i guacamole i pili pivo i Coca Colu. Na početku utakmice bio sam sasvim ravnodušan u odnosu na poželjnog pobjednika, ali sam tijekom meča podlegao entuzijazmu domaćina čije su simpatije bile na strani Divljih konja (Broncos) iz Denvera koji su na kraju pobijedili ljute protivnike Pantere (Panthers) iz Karoline s rezultatom 24:10.Pobjeda Divljih konja imala je za moje domaćine i obitelj moga sina dodatnu, sentimentalnu važnost, jer je glavni igrač-strateg, vođa napada, organizator i razigravač (a sve se te uloge kriju iza riječi „quarterback“) pobjedničke momčadi 39-godišnji bjeloputi Peyton Manning igrao vjerojatno svoju zadnju tekmu, a po općem je sudu jedan od najboljih quarterbackova u povijesti tog sporta. Payton dolazi iz „aristokratske nogometne obitelji“: njegov otac Archie bio je legendarni quarterback, a njegov mlađi brat Eli, također quarterback, s New York Giantsima je već osvojio dva Super Bowla.
Njemu nasuprot istu je igračku rolu imao mladi, super-nadareni, karizmatični i rasno osviješteni crnoputi quarterback Cameron „Cam“ Newton (rođen je 1989.) kojem svi ovdašnji znalci predviđaju briljantnu, veličanstvenu karijeru.
O odnosu boje kože, rase i uloge ključnog igrača američkog nogometa jedna je od velikih tabu-tema svih rasprava o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ovog sporta. Naime, prema vladajućoj sportsko-političkoj filozofiji američkog nogometa, kod izbora igrača na položaj quarterbacka i glavnih trenera prednost su uvijek imali i imaju bijelci. Diskriminacija crnih i latinsko-američkih trenera u sportu u koje su Afro-Amerikanci u ogromnoj većini dovela je 2003. do usvajanja tzv. Rooneyeva pravila po kojem barem jedan iz najužeg kruga kandidata za glavnog trenera mora biti predstavnik manjina.
Lako uočljiva, Bogom dana, nadarenost i fantastične fizičke i mentalne predispozicije Cama Newtona unose „nered“ u pritajene i prikrivene rasne stereotipe i predrasude američkog nogometa i javnosti njime fascinirane i opsjednite.
Naime, američki nogomet je po svojoj sportskoj filozofiji, ali i masovnoj psihologiji koja ga je postavila na tron svih sportova sport koji najbolje izražava ono što sociolozi masovne kulture nazivaju nacionalnim karakterom ili američkim duhom.
Smisao je američkog nogometa obrana pod svaku cijenu vlastitoga (u fazi obrane) i osvajanje pod svaku cijenu protivničkog terena-prostora po logici onoga što je nekada, baš u doba kad je iniciran Super Bowl (1966.), slavni antropolog Robert Ardrey nazvao „teritorijalnim imperativom“ ili „teritorijalnim instinktom“; ovako ga je definirao: „naslijeđeni nagon da se osvoji i obrani neki prevažni prostor“.
Dio agresivnosti, gladijatorske strasti i grubog nasilja koji su organski dio američkog nogometa može se sigurno pripisati i objasniti timskim/momčadskim „teritorijalnim imperativom/instinktom“.
Nogometno igralište podijeljeno je u jarde (jedan jard je 91.44 cm.), a pravila propisuju da momčad koja napada mora osvojiti najmanje 10 jardi (9,144 metara) u četiri pokušaja. Ako momčad osvoji 10 jardi dobiva pravo na četiri nova pokušaja za novih 10 jardi itd. Ako u tome ne uspije, gubi loptu i njen protivnik iz obrane prelazi u napad. Borba za loptu i prostor u američkom nogometu najčešće izgledaju kao neke legendarne bitke u ovdašnjem Građanskom ratu.
Osvajanje i nadzor prostora, dakako, tek su SREDSTVA za ostvarenje konačnog cilja: prelaženje preko zadnje obrambene crte, tzv. end zone, protivnika. Taj se, pak, cilj može ostvariti na dva osnovna načina: (1) polaganjem ili hvatanjem dobačene lopte iza crte (touchdown) koje donosi šest poena, nakon čega se stjeće pravo i mogućnost za osvajanje jednog ili dva poena i (2) ostvarenjem tri poena iz polja (field goal) pucanjem nogom s povoljne udaljenosti ili u nuždi (kad nije osvojeno 10 jardi u tri pokuša). Postoji još jedna mogućnost za ostvarenje poena, ali je jako rijetka: ako se napadača sruši s loptom iza zadnje crte, njegova momčad osvaja dva poena i loptu.
Ipak, ono što Super Bowl čini najvećim sportskim, društvenim i kulturnim događajem u Americi nisu sama igra, sudar titana i neizvjesnost konačnog pobjednika, već i moć koju su masovni mediji, posebice televizija, udahnuli tom događaju.
Ovogodišnji Super Bowl gledalo je prosječno 111.9 milijuna gledatelja, a najveći je broj njih, čak 115.5 milijuna pratio glazbeni spektakl tijekom poluvremena. Navedene brojke postavile su ovogodišnji Super Bowl na treće mjesto gledanosti svih vremena; iza dva ranija Super Bowla prošle i pretprošle godine.
Da bi se shvatilo o kakvim se brojkama radi, možda je najbolje spomenuti televizijsku gledanost Oscara (36.6 milijuna prošle godine) i činjenicu da je Super Bowl gledaniji od svih velikih sportskih finala (bejzbola, košarke, hokeja) i Oscara uzetih zajedno. Ono što Amerikanci teško podnose i zbog čega se sa Super Bowlom svim silama nastoje probiti u Europu i Kinu jest činjenica što je prošlogodišnji finale europske Lige prvaka između Barcelone i Juventusa u Berlin gledalo čak 180 milijuna ljudi.Enormno velika gledanost razlog je što je Super Bowl postao najvećom, najkreativnijom i najskupljom i poslovno najučinkovitijom promidžebenom platformom u svijetu.
Jednokratno emitiranje 30 sekundi reklamnog spota tijekom utakmice stoji oko 4.5 milijuna dolara, dvostruko više nego 2006. O troškovima izrade spotova nitko ne želi govoriti, ali činjenica što u njima nastupaju najveće glumačke zvijezde današnjice daje naslutiti da su ogromni. Unatoč svemu, oglašivačima se uloženi novac isplati jer su spotovi predmet urbanih i ruralnih razgovora i legendi, a tržišni udjeli i rezultati svjedoče kako se radi o dobrom poslu za sve.
Primjerice, Audi je stalni oglašivač Super Bowla, a tržišni mu je udio na američkom tržištu u posljednjih deset godina oglašavanja povećan za 100%.
Bilo kako bilo, malo je vjerojatno da bogovski plaćenik povjerenik Super Bpwla Roger Goodell može izmisliti nešto spektakularno novo što bi u godinama koje dolaze mogle bitno povećati spektakularno visoku gledanost tog sportskog i kulturnog događaja, spektakla i kulturnog FENOMENA.
Ove je godine američku himnu veličanstveno otpjevala Lady Gaga, a 15-minutni glazbeni koncert tijekom poluvremena pripao je britanskom rock bendu Coldplay, Brunu Marsu i neokrunjenoj kraljici ovdašnje pop i rock scene Beyonce.
Sam Bog zna kako će izgledati 100. obljetnica Super Bowla 2066.? Njegov povjerenik pun je planova i optimizma, pa javno tvrdi da će se ukupni prihod Super Bowla u slijedećih deset godina povećati od današnjih 12.5 na 25.0 milijardi dolara.
Jedno od najvećih iskušenja pred kojim se nalazi njegov projekt jesu ne tako rijetke tragične zdravstvene posljedice koje trpe igrači nogometa.Zdravstveno osoblje NFL-a samo je objavilo podatak da će 30% igrača patiti od Alzheimerove bolesti ili od nekog srodnog oblika moždane traume i demencije izravno uvjetovanih igranjem tog doista nasilnog i po zdravlje opasnog, pa i smrtonosnog sporta. Da problem nije nimalo banalan pokazuje i novi holivudski film Potres/mozga (Concussion)
o toj kontroverznoj temi koji je na sam Božić prošle godine pušten u distribuciju. Scenarij je temeljen na tragičnom iskustvu dvojice igrača američkog nogometa (Davea Duersona i Andrea Watersa) koji su prošli pakao gubitka pamćenja, potpune demencije i prerane smrti.
Veliki broj bivših igrača koji pati od kronične traumatske encefalopatije ili CTE-a (Chronic Traumatic Encephalopathy) pokrenuo je skupnu tužbu (class action) protiv NFL-a zahtijevajući ogromne odštete, tereteći i na sudovima dokazujući da je NFL svjesno prikrivao dokaze o zastrašujućim posljedicama moždanih trauma i brojnih potresa mozga.
Uz ton, agresivnost i nasilništvo koje čine samu srž američkog nogometa, povezani s korištenjem različitih kemijskih supstanci (steroida prije svega) za posljedicu imaju i obiteljsko nasilje, pa i veću sklonost samoubojstvima i kriminalnom ponašanju umirovljenih, ali i aktivnih igrača.
Stojte mi dobro do slijedeće američke e-priče.
>>Pjevačica će na Super Bowlu izvesti američku himnu
