Bio je to pogreb kakav Zagreb ne pamti u posljednjih dvadeset godina. Stotine građana, kolega, suradnika, prijatelja i simpatizera okupilo se danas na zagrebačkom Mirogoju kako bi odali posljednju počast najdugovječnijem zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću.
“Umro je zagrebački Tito”
– Umro je zagrebački Tito – zavapila je kroz suze jedna starija gospođa gledajući gradonačelnikov lijes izložen pred mirogojskom mrtvačnicom, a mnogi okupljeni imali su lica natečena od suza. Na prilazima gradskom groblju gužve su se počele formirati već oko 10 sati kada je lijes iznesen. Prilaze Mirogoju osiguravali su pripadnici zagrebačkog MUP-a, a za pridržavanje mjera suzbijanja širenja koronavirusa brinulo se čak 300 COVID redara. Bez obzira na sve mjere, pred mirogojskom mrtvačnicom vladala je velika gužva i mjere su se kršile jer je prostor bio premalen da primi sve one koji su se željeli oprostiti od svoga gradonačelnika. U gužvi primjećujemo i Davora Filipovića, HDZ-ova kandidata za gradonačelnika. On je jedini od svih dosad potvrđenih pretendenata na gradonačelničko prijestolje došao na pogreb.
– Pamtit ću ga kao osobu neiscrpne životne i radne energije koja je kao najdugovječniji gradonačelnik obilježila politiku ovoga grada – kazao nam je kratko Filipović.
U počasnoj straži pokraj lijesa svakih nekoliko minuta izmjenjivali su se gradonačelnikovi najbliži suradnici i prijatelji. Posljednju prije samog početaka pogrebne ceremonije držali su vršiteljica gradonačelničke funkcije Jelena Pavičić Vukićević, njegova zamjenica Olivera Majić te pročelnici Pavle Kalinić i Ivica Lovrić te predsjednik Gradske skupštine Mislav Herman (HDZ). Nekoliko minuta prije početka same ceremonije, posljednji pozdrav gradonačelniku odao je predsjednik Vlade Andrej Plenković u pratnji predsjednika Sabora Gorana Jandrokovića te ministara Gordana Grlića Radmana i Tome Medveda.
– Pitam se što ću reći kad se budemo gledali, oči u oči, jedan čovjek i njegov Bog – zapjevala je poznatu pjesmu “Oči u oči” klapa Hrvatske ratne mornarice “Sveti Juraj”, a okupljeni oko lijesa briznuli su u plač. Prvi je nad odrom pokojnika govorio Ljubo Jurčić, koji se prisjetio nekih sretnih dana djetinjstva koje su zajednički proveli u rodnoj Hercegovini.
– Naše druženje počelo je prije 50-ak godina u Hercegovini. Život u Hercegovini bio je težak, rano se počelo raditi, tako i Milan. Trčali bismo pet kilometara do škole i od škole kako bismo uhvatili vremena za nogomet – rekao je Jurčić te otkrio kako je u djetinjstvu gradonačelnik nosio nadimak Cvrco. U dirljivu govoru istaknuo je kako se njegov prijatelj brzo uklopio u novu sredinu.
– Volio je zapjevati gangu, ali i svaku hrvatsku pjesmu. Volio je Zagreb i Hrvatsku. Nije dopuštao negativnu atmosferu, pomagao je. Bio je dobar i velik čovjek. Dao je Zagrebu više nego će mu vjerojatno ikad itko dati – zaključio je Jurčić. Nakon njega je riječ preuzela Jelena Pavičić Vukičević.
– Otišao je čovjek koji je imao toliko života, ljubavi i energije za sve, koji je toliko napravio za ovaj grad. Zagreb je postao dijelom njegova identiteta. Bio je jedinstven i neponovljiv. Živio je svoj grad i izgorio na njegovim ulicama. Nije hodao malen ispod zvijezda, dao je cijelog sebe za sve nas – istaknula je Pavičić-Vukićević referirajući se na velikog hercegovačkog pjesnika Antuna Branka Šimića.
Vjerski obred na Mirogoju vodili su kanonik Zlatko Koren i pomoćni biskup zagrebački Mijo Gorski koji je pročitao poruku zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića.
– Smrt naših pokojnika vraća nas na početke i pred nas stavlja nove obzore. Njegova je rodna Hercegovina prožeta kršćanskom ljubavlju. U njemu se osjetila trajnost duhovnosti iz koje je niknuo, kao i ljubav prema malom čovjeku, što je jedan od postulata kršćanske kulture – poručio je Bozanić nakon čega je uslijedila molitva i pjesme “Gospodin je pastir moj” te “Na omiškoj stini”.
VIDEO Brojni građani bili su na sprovodu Milana Bandića: "Bio je legenda. Živio je kao car, a umro kao kralj!"
Posebno je ganutljiv bio trenutak kada je povorka s Bandićevim lijesom krenula prema njegovu posljednjem počivalištu s vanjske strana arkada preko puta Grobnice narodnih heroja. Na posljednji počinak gradonačelnika je pratila limena glazba. Počasna postrojba vatrogasne zajednice grada Zagreba, Kravat pukovnija u V formaciji, sinjski alkari, pripadnici različitih folklornih društava u narodnim nošnjama, Lovački savez grada Zagreba, mažoretkinje s plavim zastavama i ključevima grada u rukama... Odmah iza vozila s vijencima hodali su skupa svećenici Katoličke i Pravoslavne crkve. Bandićev je lijes bio prekriven stotinama crvenih ruža, a iza njega je stupala gradonačelnikova neutješna obitelj te njegovi suradnici zavijeni u crninu. Kao u špaliru, na putu pokraj arkada stajali su djelatnici gradskih službi, Zagreb parkinga, Čistoće, komunalni i prometni redari odajući tako posljednju počast svom šefu. Kovčeg sa zemaljskim ostacima Milana Bandića položena je u zemlju uz zvuke popevke “Pod brajde”.
“Došel bum doma, sel si bum pod brajde, k sebi bum pozval stare vse pajdaše, popevali bumo Sunce dok ne zajde, za rodnu grudu i za brege naše”, pjevala je klapa “Sveti Juraj” dok su čak i oni najizdržljiviji brisali suze. Nakon posljednjeg Očenaša za dušu pokojnika, zagrmio je i “Otišao je otac moj polako” Kiće Slabinca. Najteže je u tom trenutku bilo gradonačelnikovoj kćeri Ana-Mariji Bandić koja je neutješno i u suzama stajala pokraj majke Vesne te strica Drage i tete Tonke. Pogrebna je ceremonija završila pjesmom “Gospodin je pastir moj”. Među prvima je ružine latice u grob svog supruga bacila Vesna Bandić. Premijer Plenković, predsjednik Sabora Jandroković i ministri Medved i Radman zbog obaveza nisu bili prisutni na završnom dijelu ceremonije, no zato je sve vrijeme bio prisutan Dragan Čović, predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine.
Još su dugo stajali u redu svi oni koji su poželjeli oprostiti se s gradonačelnikom, a za sve njih nije bilo dovoljno latica. Među posljednjima su pak uz grob ostali zagrebački srednjoškolci koji su gradonačelniku također zapalili svijeću. Na izlasku iz Mirogoja susreli smo i gradonačelnikova velikog prijatelja Duška Ljuštinu, dugogodišnjeg ravnatelja Satiričkog kazališta Kerempuh.
GALERIJA Pogledajte tko je sve stigao na posljednji ispraćaj Milana Bandića
– Jako sam pogođen zbog kritičara koji se zbog demokratskih standarda nisu željeli strpjeti da se čovjeka gospodski pokopa. Danas su te kritičare građani Zagreba demantirali jednim veličanstvenim oproštajem. Stariji su ljudi riskirali svoj život kako bi došli danas ovdje da se poklone Milanu Bandiću. Sve skupa je imalo ljudsko lice koje dolikuje ovom gradu i ovoj zemlji – kazao nam je vidno potresen Ljuština.
Čak ni oni gradonačelnikovi kritičari koji su bili na jučerašnjem obredu nisu mogli suspregnuti emocije.
Vijenci na putu do groba
– Otkako znam za sebe, na vlasti je u gradu Milan Bandić. Nikada mu nisam dala glas, ali obilježio je dvadeset godina mog života. Bez obzira na to što ga ne simpatiziram, došla sam danas ovdje oprostiti se od njega jer ovo nije samo kraj Milana Bandića, već kraj jedne ere. Je li ona bila dobra ili loša, pokazat će povijest – kazala nam je studentica Lucija koja je ovamo došla, kaže, kako bi svjedočila povijesnom trenutku. Pita se samo, dodala je na kraju, tko će nam sada biti dežurni krivac za sve loše što se događa u gradu.
Uistinu, u Zagrebu je završila era duga dva desetljeća. U svojih šest mandata Milan Bandić svojski se trudio da ga povijest upamti kao jednog od najvećih gradonačelnika koje je grad pod Sljemenom imao, da se njegovo ime spominje uz Amruševo, Heinzelovo, Holjevčevo... Hoćemo li ga pamtiti po fontanama, Muzeju suvremene umjetnosti i drugim uspjelim projektima ili po korupciji i aferama, pokazat će vrijeme koje dolazi. Sprovod je završio oko 14 sati kada su se i posljednji poklonici udaljili s Mirogoja. Poput kakve nadrealne izložbe, na putu do groblja uz arkade ostalo je stotinjak vijenaca kao putokaz prema grobu.
VIDEO Pred mrtvačnicom na Mirogoju izložen je lijes s Bandićevim tijelom
Odlično! Idemo sad pustiti vodu eda fekalije odu! Gdje bi svijet došao kad bi svakog kriminalca pokapali uz fanfare!?