Nakon samo jedne godine kapitulirao je još ne tako davno bučno reklamiran i slavljen projekt studija plesa na Akademiji dramske umjetnosti. I to, čini se, bez ispaljenog metka. Uprava Akademije kratko je i hladno obavijestila kandidate prijavljene za prijamne ispite Odsjeka plesa kako ADU neće provoditi prijamne ispite i upise studenata u prvu godinu studija baletne pedagogije i suvremenog plesa. Problem je, kao što je to pisao Večernji list iz pera Stele Lechpammer, u prostoru tj. u nedostatku prostora za ovaj studij koji je Hrvatska čekala desetljećima. Jedno veliko, zagrebačko sveučilište nije uspjelo iznaći prostor koji bi bio adekvatan za novu generaciju studenata plesa. Prostor nije uspio naći ni svemoćni Grad Zagreb koji se upravo guši u raznoraznim gradskim prostorima koji nisu privedeni nikakvoj svrsi i u kojima se ne odvija nikakva djelatnost, osim što četvorni metri skupljaju prašinu i štakorski izmet. Prostorni problem nije riješila ni sveprisutna država, punopravna članica NATO-a i Europske unije sa svim svojim upravnim tijelima, ministarstvima (i kulture, ali i znanosti i obrazovanja) i kulturnim i parakulturnim institucijama. Doduše, dekan ADU Borna Baletić tvrdi da je problem i u vrhunskim plesnim pedagozima iz inozemstva. Svejedno. Tridesetak brucoša koji su se željeli baviti baletnom pedagogijom i suvremenim plesom ostavljeno je na cjedilu ili, točnije rečeno, u bespuću povijesne zbiljnosti. Oni, naravno, mogu otići studirati na strana sveučilišta u kojima se već desetljećima školuju hrvatski ljubitelji plesa, kako onog klasičnog tako i onog suvremenog. A to školovanje onda uglavnom plaćaju sami roditelji, baš kao što i sami roditelji u ovoj zemlji uglavnom i školuju svu nadarenu djecu za koju u Hrvatskoj nema ni specijaliziranih umjetničkih visokih škola ni adekvatnih sportskih dvorana i bazena. Pa se onda odjednom svi veliki hrvatski domoljubi čudom čude ako neko nadareno dijete, djevojka ili mladić u najboljim godinama, ode trenirati i igrati (ili plesati, svirati ili pjevati) u neku stranu zemlju.
I dok je lani kod ustanovljenja studija plesa medijski prostor bio ispunjen opravdano ponosnim izjavama nadležnih ministara, pročelnika, dekana i rektora te voditelja studija, sada, kada je novoj generaciji studij iznenada zapriječen i to u trenutku kada je već kandidacijski proces otpočeo, izjave su više nego prorijeđene, a s onih političkih adresa i gotovo potpuno izostale. I doista. Pa tko će u zemlji u kojoj državni činovnici na sigurnoj plaći ne znaju ispravno napisati ni najobičniji natječaj za radna mjesta ili u kojoj se naveliko krivotvore diplome i kradu magistarske i doktorske radnje, razmišljati o nekom tamo suvremenom plesu i o tridesetero kandidata za egzotične plesne studije?
Tko će u zemlji ispremreženoj kadrovskim partijskim križaljkama u kojoj se cijeni neukost, loš ukus i sirovost, a ne plaća stručni uspjeh i želja za napredovanjem, razmišljati o društvenom odnosu prema takvim “efemerijama” kao što su to balet i suvremeni ples? Tko će u zemlji u kojoj se bez posljedica čeprka po spomenicima nulte kategorije kao što je to šibenska katedrala, glavu razbijati zbog zaljubljenika u plesnu umjetnost koja je, kao i dobar dio suvremene umjetničke scene, osuđena na financijski prijezir moćnika koji i dalje korupcijski dijele ono malo javnog novca koji je preostao za kulturne potrebe. Studij plesa i to u Zagrebu 2014? Kako da ne. Eto nama novih fontana i trgovačkih centara, što će nam kultura.
>>Umjesto poziva na prijamni dobili obavijest da će im vratiti novac
