Ovaj je park bio nekadašnje gradsko groblje, a onda je ekshumirano, još 1907. godine. I trebalo je proći 30 godina prije nego se groblje pretvori u park, no danas je to jedno od omiljenih odmarališta u zelenilo, samo nekoliko stotina metara od jedne od najprometnijih ulica centra Zagreba. Rokov perovoj nalazi se, naime, samo jedan malo teži uspon od Britanskog trga, a omeđen je Ilicom i Britanskim trgom, te Dežmanovom ulicom, Ulicom Vladimira Nazora i Ulicom Ivana Gorana Kovačića. Tijekom 17. i 18. stoljeća teritorijalno je pripadao Gradecu, a kroz povijest ga se pamti kroz nekoliko imena, od kojih je najpoznatiji Penezna gorica.
Kroz srednji vijek na području Rokova perivoja nalazili su se vinogradi, voćnjaci, vrtovi i pašnjaci u vlasništvu stanovnika obližnjeg Gradeca, a prvi pisani zapis o jednom građevnom objektu datira iz 1579. godine. Riječ je o drvenoj kleti u vinogradu koju je kupio zlatar Petar Krupić, danas itekako poznat po romanu "Zlatarevo zlato" Augusta Šenoe. Do 18. stoljeća ovdje su uglavnom bili naseljeni kmetovi, a Penezna gorica, pišu povjesničari, u groblje je pretvorena nakon kuge koja je krajem 1647. i početkom 1648. godine poharala većinu tadašnjih zagrebačkih naselja. Iz straha pred kugom stanovnici Gradeca i Kaptola su se zavjetovali su se da će u čast sv. Roka, sveca zaštitnika od kuge, izgraditi zavjetne kapele, a nju su odlučili graditi zapadno od Gradeca. Pretpostavlja se da je gradnja kapele započela tijekom 1648. godine, a također se smatra da je dovršena oko 1655. godine. Povijesni anali bilježe da je već 70-ak godina kasnije bila u jako lošem stanju, pa je zato kroz stoljeća više puta obnavljana, a tako je bilo i 2015., povodom 100. obljetnice župe svetog Blaža.
Od same izgradnje kapele sv. Roka 1655. na današnjem Rokovu perivoju nalazilo se groblje. Najprije za siromahe, a potom i za imućnije građane starog Zagreba. Ondje je bilo uređeno početkom 19. stoljeća i prvo zagrebačko židovsko groblje, a na njemu je bio pokopan prvi zagrebački rabin. Zanimljivo je, ipak, spomenuti, da su na tom groblju uglavnom bili pokapani zidari tadašnjeg vremena, dok su zidarski majstori, odnosno graditelji bili na višoj društvenoj ljestvici pa su imali privilegiju biti pokopani unutar župne crkve svetog Marka. Nakon 1865. groblje je, prema izvorima, ‘prepušteno stoci s obližnjih imanja’. Zatvoreno je 1877.
Rokov perivoj danas je park šuma, i to jedna od njih 17 na prostoru Grada Zagreba. Od izgrađenih objekata na Rokovu perivoju zakonom zaštićeni spomenici kulture su: kapela sv. Roka, Vila Frangeš s ambijentalnom zbirkom Frangeš (Rokov perivoj 2), Vila Deutsch (Rokov perivoj 8) te zdenac "Elegija" kipara Roberta Frangeša Mihanovića.
