Trebala bi nam i jedna malo neobičnija fotka, bi li ti bio problem da, recimo, legneš u travu – upitao je kolega fotoreporter Jadrana Kapovića, pročelnika komisije za informiranje i analitiku Hrvatske gorske službe spašavanja, dok smo se šetali po savskom nasipu. Oko nas, dakle, nije bilo ničega osim ledine i drveća pa su opcije bile ograničene, a on se odmah zatrčao prema ovećem stablu. Skočio je i rukama se uhvatio za prvu granu, otprilike 2,5 metra iznad tla, pa se u nekoliko spretnih poteza okrenuo naglavačke, nogama zakačio za nju i pitao: “Je l’ može ovako?” Iako nam se to učinilo tek kao dobra fora, ubrzo smo doznali i zašto mu je to palo na pamet.
Sad mi zovemo vas
Povod zbog kojeg smo se našli, naime, izložba je “Trending #HGSS70” na kojoj predstavljaju svoje najkreativnije objave s Twittera, koje su ih učinile jednom od prepoznatljivijih i najomiljenijih službi u zemlji, ali i regiji, te im priskrbile nagradu Hrvatske udruge za odnose s javnošću za najboljeg komunikatora u 2016. godini. Neke od objava koje su se prenosile kao lude, poput one “Dragi turisti, mi smo jako pristupačni ljudi, no zaista ne želite naše društvo dok ste na odmoru”, možete vidjeti do 25. rujna u Uraniji na Kvaternikovu trgu 3/3, i to svakoga dana od 11 do 20 sati. Ulaz je, kako kažu u HGSS-u, baš kao i sve njihove akcije spašavanja, potpuno besplatan.
– Na izložbi je 20 tvitova postavljeno u određenom redoslijedu te tako pripovijedaju jednu priču. Pojedini su prostori omeđeni letvicama kako bi vas usmjeravali, no tvitovi nisu samo na zidu, nego vise i sa stropa, što je ujedno i aluzija na HGSS. Jer i mi često u akcijama visimo sa stijena ili helikoptera. Zato mi je tako na brzinu i došla ideja da se naglavačke objesim o drvo – objašnjava Kapović. Ondje je i “selfie printer” pa se posjetitelji mogu fotografirati uz najdraži tvit i zatim to isprintati. Sve će fotografije kasnije zalijepiti na zid i potom ih objaviti na društvenim mrežama. A tijekom vikenda u Uraniji možete i upoznati veselu i druželjubivu ekipu koja stoji iza objava.
– To je doista jedinstvena prilika u kojoj mi ljudima dajemo našu lokaciju i zovemo ih da oni dođu k nama, a ne obrnuto. Iskreno, nama su takve situacije i najdraže pa, eto, dođite nam – poziva i Marija Polimac koja je u komisiji zadužena za vođenje društvenih mreža. Prepričava i kako se taj svojevrsni PR odjel HGSS-a u praktički nekoliko godina transformirao u ekipu koja je zapravo slabo poznatu službu pretvorila u brend.
– Danas kostur našeg tima čini osam ljudi, a 2012., kad je sve počelo, bilo ih je dvoje-troje. Glavni i odgovorni pokretač bio je Christian Nikolić, koji je uveo nov način razmišljanja i potaknuo promjene koje su nas dovele do toga gdje smo sad. On je primijetio da su ostale službe dosta zatvorene u pristupu javnosti pa je odlučio razbiti taj zid i približiti ljudima ono što mi radimo. Javnost do tada nije znala da smo volonteri, kako smo organizirani, čak ni na koji nas broj pozvati. Chris je smatrao da sve to, baš kao i mnogi preventivni savjeti koje smo nešto kasnije počeli objavljivati, a činimo to i danas, moraju doprijeti do što većeg broja ljudi – govori Marija Polimac.
Dragi turisti...
U svemu tome tadašnji je pročelnik komisije Branimir Vučković dao njemu i Kapoviću, koji su bili jedini operativci, odriješene ruke. Njihovi profili na društvenim mrežama u nekoliko su mjeseci eksplodirali zahvaljujući direktnom komuniciranju u kojem su koristili crni humor, ali i radili na prevenciji, a takav je stil za jednu službu do tada bio nezamisliv ne samo u nas, nego i u svijetu. U praksi je to izgledalo tako da bi primjerice napisali: “Dragi turisti, otoci su dalje nego što se čine. Idite brodom”, ili: “Dragi turisti, ovo je panoramski let koji želite izbjeći” uz objavu fotografije spasitelja koji visi s helikoptera. Kada su ih pitali da im pojasne kako smišljaju PR kampanje, kažu, tada praktički nisu ni znali što to znači. No danas je priča nešto drukčija, dobila je “glavu i rep“, čak su se i malo smirili s humorom, ali su ostali direktni i iskreni u objavama, sve s ciljem da vam neke stvari, poput one da na planinu nikada ne idete bez nekoliko litara vode, zauvijek ostanu urezane u pamćenje
