Na današnji dan, 2. studenog 1973., točno u podne, izdana je uporabna dozvola za najveći prometni objekt koji se, u to vrijeme, izgradio u Zagrebu - pred tisućama okupljenih Zagrepčana u promet je svečano pušten Most mladosti. Prvu kolonu vozila, koja je tog, za Zagreb povijesnog dana, krenula preko 295 metara dugog i 36,5 metara širokog mosta, snimio je tada Večernjakov fotoreporter, P. Cajzek, koji je idućih nekoliko dana bio pravi 'lovac' na zanimljive trenutke života koji je počeo cirkulirati mostom. Objektivom je uhvatio jednu baku, koja je preko mosta prošetala sa svojom unukom, oca i kći, koji su na prvu šetnju, preko Save, poveli i Večernji list. Ovjekovječio je i užurbane mljekarice, kojima je most, kao najkraća cestovna veza između starog dijela grada i Novog Zagreba, uvelike skratio put.
No, od prvog dana svog 'rođenja', Most mladosti nije bio tek još jedna prometnica, koja povezuje dvije obale Save, nego objekt koji je, tom dijelu grada, dao i snažan, urbanistički žig. „Vedute oko mosta i s mosta, dočaravaju posve novu, nepoznatu, velegradsku perspektivu, po kojoj bi bilo doista teško prepoznati Zagreb“, napisali su, prije pola stoljeća, novinari Večernjaka, čiji se članci, baš kao i bogata galerija crno-bijelih fotografija i danas čuvaju u našoj arhivi.
VEZANI ČLANCI
Dug put od ideje do realizacije
Most mladosti bio je osmi zagrebački most preko rijeke Save, čija ukupna dužina, s vijaduktima i upornjacima, iznosi 685 metara. Ta moderna prometnica, čelične konstrukcije, s 4 vozne trake i pješačkim hodnicima, spojila je tog, 2. studenog, stari i Novi Zagreb. No, osim što je znatno skratio put iz središta metropole do novozagrebačkih naselja, Most mladosti je i uvelike rasteretio Most slobode, ali i olakšao promet prema Rijeci, kao i prema istoku te tadašnjem glavnom gradu bivše države.
Odluku o gradnji tog najmodernijeg, mostovnog prijelaza preko Save, koji se u početku zvao Most Borovje, donijela je, krajem 1969. godine, tadašnja Skupština grada, unutar programa gradnje četiri kapitalna prometna objekta, sredstvima pasivnih kamata, zagrebačkih radnih organizacija. Kamen temeljac za Most mladosti postavljen je 6. svibnja 1970. , kada je ugovoren i rok dovršenja od 17 mjeseci. Prema ugovoru, puštanje Mosta mladosti u promet očekivalo se u studenom, 1971. godine. No, nije sve išlo prema planu te su se rokovi pomicali, a cijene vrtoglavo rasle. Od ugovorenih 24 milijuna novih dinara, cijena za željeznu konstrukciju mosta, se, prema tadašnjim izjavama izvođača radova, popela na 45 milijuna, a cijena gradnje prilaznih cesta, s početnih 48, na gotovo 130 milijuna dinara. U konačnici, zbog dugotrajne gradnje mosta, poskupljenja radova te naknadnog ugovaranja nekih neplaniranih radova, cijena čitavog mosta, s prilazima, ojačanjem mosta i javnom rasvjetom, popela se na 180 milijuna dinara, što je, prema tadašnjim izračunima, značilo da je cijena gradnje jednog četvornog metra iznosila 3780 dinara.
Investitor je bio Grad Zagreb, putem Zavoda za komunalnu djelatnost grada, koji se kasnije zvao Zavod za izgradnju. Iza projekta je stajao 'Inženjerski projektni zavod', a glavni projektant Mosta mladosti bio je ing. Vojislav Draganić. Za duboko temeljenje stupova u vodi projekt je napravila tvrtka 'Geoexport', za rasvjetu je bila zadužena tvrtka Rasvjeta projekt, a za projekt semaforizacije križanja tvornica 'Nikola Tesla' - svi iz Zagreba. No, prijelazne je konstrukcije, prema vlastitom patentu, izradila tadašnja zapadnonjemačka tvrtka Maurer, a ležajeve tvrtka Hreutz. Glavni izvođač radova bila je građevinska tvrtka Hidrotehna, s kooperantima – tvrtkom 'Braća Kavurić', za čelične konstrukcije i rasvjetu mosta, tvrtkom 'Geotehnika', za specijalna fundiranja i prednaprezanje kabela, te građevinskim tvrtkama 'Viadukt' i 'Hidroelektra', koji su bili zaduženi za asfalterske radove. Nadzor nad gradnjom mosta obavljao je Zavod za komunalnu djelatnost, a tehnološku kontrolu te kontrolu kvalitete materijala i konstrukcije obavljali su stručnjaci Instituta građevinarstva Hrvatske.
VEZANI ČLANCI
Most u brojkama
Most mladosti, koji se sastoji od čelične konstrukcije i dva vijadukta od armiranog betona. Prilazne ceste i mosna konstrukcija leže na 79 stupova, a najveći raspon iznosi 66 metara. Dvije trake, za kolni promet, široke su po 10,5 metara, a svaka od dvije trake za pješački promet po 3,25 metra, dok je dio mosta, namijenjen za dvosmjerni, tramvajski promet, širok 9 metara. Prema pisanju naših novinara, čelična konstrukcija mosta teži 1700 tona, bilo je ugrađeno i 3364 tone betonskog i kabelskog čelika, dok je u nasipe i tampone ugrađeno 198 000 kubnih metara materijala, u asfalte i kolnike 54 200 kubika te 12 800 kubika u asfaltne hodnike. Da bi se most uopće mogao izgraditi te, po dovršetku, pustiti u promet bilo je potrebno i izgraditi, modernizirati i rekonstruirati oko 2600 metara prilaznih cesta te sagraditi jedan pothodnik.
