Sudari s gledateljima koji su stajali uz zapadni dio Ilice, gdje su se nalazili start i cilj, bili su česti. U želji da stignu prvi, biciklisti su nalijetali i na stoku. Cestovne utrke odvijale su se isključivo nedjeljom, a promet se nije zaustavljao. Takva je atmosfera vladala 1940-ih kad je u pitanju tada najpopularniji zagrebački sport.
Tvornica “dvokolica”
Biciklizam je bio popularniji od nogometa, a poznate majstore na dva kotača doživljavali su kao zvijezde. Mnogi su ih željeli poznavati, nalaziti se u njihovu društvu ili ih barem počastiti. Takve su zvijezde, primjerice, bili Josip Šolman i Emil Osrečki, a obojica su odrasla u Kustošiji, centru biciklizma. Iz tog kvarta većina je najboljih hrvatskih biciklista pa je s razlogom titulu nosio godinama.
To je samo dio priče o povijesti biciklizma u glavnom gradu, koju su pomoću fotografija i dokumenata odlučili “ispripovijedati” u Državnom arhivu u Zagrebu. Ondje će se u petak u 13 sati otvoriti izložba “Zagrebački biciklistički vremeplov”, i to u sklopu Međunarodnog dana arhiva sa središnjom temom “Bicikl”. Institucija u Opatičkoj tako je jedna od onih koji ovaj tjedan obilježavaju 200. obljetnicu patentiranja bicikla, a izložbu o prijevoznom sredstvu na dva kotača priredili su i u središnjem Hrvatskom državnom arhivu na Marulićevu trgu. Otvorili su je jučer, a može se razgledati do kolovoza, dok izložba u arhivu na Gornjem gradu traje do kraja godine.
– U metropoli je sve počelo 1867., kada je sportski djelatnik Ladislav Beluš dovezao prvi bicikl u Zagreb, i to iz Pariza, nakon posjeta Svjetskoj izložbi – govori Mirjana Gulić, autorica postava. Već 20 godina kasnije osnovano je “Prvo hrvatsko družtvo biciklista u Zagrebu”, što se označava kao početak biciklističkog sporta u gradu i zemlji.
– U početku su bicikle vozili imućniji građani jer su bili prilično skupi. U jednom je razdoblju bicikl stajao kao tri plaće – govori M. Gulić. Biciklisti su se nadmetali i na trkališnim natjecanjima, a velodromi su se gradili već krajem 19. stoljeća.
– Prvo je trkalište 1891. sagradio Hrvatski klub biciklista Sokol na današnjem Rooseveltovu trgu, a šest godina kasnije preselio se u Maksimir. Prvo hrvatsko društvo biciklista sagradilo je 1895. trkalište u Koturaškoj ulici – ističe Mirjana Gulić. Koturaška je tako naziv dobila upravo od stare hrvatske riječi za bicikl. – Tada su ga zvali kotur – dodaje.
Kasnije su se sagradila trkališta na Črnomercu i u Trnju, a 1930. u Preradovićevoj je otvorena i prva zagrebačka tvornica “dvokolica”.
– Vlasnik joj je bio Ivan Dirnbacher, a do tada su se bicikli uglavnom uvozili – kaže M. Gulić.
Bicikli tako postaju dostupniji širem građanstvu, a otvara se i niz trgovina, popravljaonica... Sa sve većim brojem bicikala počinju se i krasti pa se gradskom poglavarstvu javljaju pojedinci sa zanimljivim idejama.
Čuvarina samo jedan dinar
– Zamislio sam da uredim, onako kako sam to vidio u Ljubljani, čuvališta za bicikle uglavnom pred zgradama. Kod svakog bih postavio pouzdanog čuvara koji bi preuzimajući bicikl uručio vlasniku čuvarsku cedulju uz naplatu od samo jednog dinara čuvarine. Molim da mi se podijeli ovlaštenje, a ja jamčim svojom imovinom da će se ova služba vršiti besprikorno – predložio je Petar Dimec s Knežije.
Bicikl je koštao tri plaće? Pa i sada je isto.