Neki su prihvaćeni, neki premještani, neki se smatraju promašenima, no baš svima zajedničko je jedno – s vremenom postaju neprimjetni, sastavni dio ulica, trgova, života grada.
Čini se kao da su oduvijek tu. Stopljeni s prostorom radi veličanja ili sjećanja na ljude i događaje.
Povijest pretočena u broncu ili neki drugi materijal. Baš onako kako je to red u Zagrebu, koji ne prihvaća olako svaku novotariju, neki od spomenika obilježeni su lavinama kritika i neslaganja, ali i nakon toga ostaju upečatljiv dio grada. A samo u 23 godine postavljeno je desetak novih spomenika.
Primjećujete li ih ili doista mislite da su tamo oduvijek, baš kao što je oduvijek na istome mjestu spomenik banu Josipu Jelačiću?
>>I ilegalni preprodavači odraz su stvarnosti
