– Živimo uz atomsku bombu – stav je svih Jakuševčana kojima pogled iz
dnevnih i spavaćih soba godinama “puca” na brdo smeća, najveći deponij
u državi.
I premda ih smrad od završetka sanacije Jakuševca 2003. godine manje
muči, najnovija opasnost – mogućnost eksplozije zbog povećanja
koncentracije metana – od ponedjeljka im jednostavno ne da spavati.
– A što vi mislite kako je nama? Kad idem spavati, mislim na
potencijalnu opasnost. Kada ustajem, opet imam iste misli. Tu, na
Jakuševcu, živim od rođenja. I moja djeca i unuci također. I svi mi
ovih dana proživljavamo prave drame jer ne znamo hoćemo li dočekati
sutra – očajan je Josip Vrbanić, rođeni Jakuševčanin. Uvjeren je da
grad umanjuje i zataškava probleme te da opasnost i te kako postoji.
A mir, dodaje, nitko neće imati dokle god im se, samo 200-tinjak metara
od kuća, bude navozilo smeće.
Da na odlagalište Jakuševac uistinu treba staviti “ključ u bravu”, i to
što prije, smatra i Jakuševčanka Kata.
– Najlakše je sada misliti što treba napraviti. Gdje su oni u gradu
bili prije, kada su i donijeli odluku da tu kod nas, u našem dvorištu,
naprave smetište? – pita se Kata koja se, kaže, ne boji za sebe, već za
svoje najmilije.
Svima su njima uspomene iz 2002. godine, kada je planula palionica
Puto, još svježe.
Upravo zbog toga Jakuševčani zahtijevaju od grada da što prije osnuje
ekspertni tim u kojem bi bili stručnjaci koji bi procijenili što treba
poduzeti na Jakuševcu i koji bi znali odgovoriti na pitanje imaju li
okolni stanovnici razloga za strah.
– Još nam se nitko iz grada nije obratio, ali inzistirat ćemo na
određenim mjerama, jer ljudi se boje. Uostalom, oni to za nas trebaju
napraviti jer mi to smeće nismo sami tražili. Ono nam je nametnuto i
zbog toga smo godinama bili građani ne drugoga, nego četvrtoga reda, a
i dan-danas čudno nas gledaju – kaže Ratko Bedeković, predsjednik
Udruge za zaštitu okoliša Jakuševac.
JAKUŠEVČANI Žive 200 metara od deponija i ne spavaju otkad su čuli da može eksplodirati