Zamislite da kupujete novi auto, i to direktno iz salona, ali trebate platiti samo trećinu cijene, a država i Grad pokrivaju ostatak. Takav bi se scenarij u Zagrebu mogao i dogoditi, premda ne za nabavu vozila, već za ugradnju dizala u višestambenim zgradama.
Tri kata i suglasnost većine
Vlada priprema novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, a prema njegovim odredbama, država će s jednom trećinom potrebnoga iznosa sufinancirati ugradnju dizala. Pritom zgrada u koju se ugrađuje, piše u prijedlogu regulative, treba imati najmanje tri kata, a mora biti suglasna natpolovična većina suvlasnika. Potrebno je usto da već postoji projekt o ugradnji te da susjedi imaju osigurana sredstva prema udjelu zajednice suvlasnika u ukupnim troškovima.
Zakon je na saborskoj sjednici prije nešto više od mjesec dana prošao prvo čitanje, a na snagu bi trebao stupiti 1. siječnja 2025. Trećinu bi iznosa za dizalo, dakle, prema njegovim odredbama trebala pokriti država, a naknadno će se donijeti i detaljan program koji će propisivati kako i jedinice lokalne samouprave mogu sudjelovati u sufinanciranju. No na sjednici je Urša Raukar-Gamulin, saborska zastupnica iz redova Možemo, najavila da po donošenju zakona s trećinom za ugradnju dizala kani sudjelovati i gradska uprava metropole. – Imam čast objaviti da će Grad Zagreb sasvim sigurno pratiti ovaj zakon s dodatna 33 posto sufinanciranja. To znači da će Zagrepčani imati 66 posto sufinanciranja za uvođenje liftova – kazala je.
POVEZANI ČLANCI:
A planiraju li to i s kojim udjelom, upit je koji smo poslali i na Radićev trg. – U sljedećem razdoblju namjera je Grada omogućiti sufinanciranje – odgovor je koji smo dobili, pri čemu, dakle, zasad nisu potvrdili, ali ni opovrgnuli, informaciju da će sudjelovati s 33 posto. Zanimalo nas je usto hoće li državno sufinanciranje isključiti mogućnost da se koriste i gradske potpore pa smo se s tim pitanjem obratili na obje adrese. U gradskoj su nam upravi rekli da još razrađuju detalje, no prema neslužbenim informacijama, takve prepreke ne bi trebalo biti. Isto su nam kazali i u mjerodavnom Ministarstvu graditeljstva.
– U prijedlogu novog zakona ne navodi se direktno mogućnost da jedinice lokalne samouprave pridonose svojim sredstvima, ali je to moguće i poželjno te će u programu za ugradnju dizala biti detaljnije razrađen i postupak njihova sudjelovanja – poručili su. Sufinanciranje dizala iz oba izvora potez je koji valja pozdraviti, smatraju stanari, no to je samo dio vrlo kompleksnog postupka. Zdravko Vladanović, predsjednik zagrebačke Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada, kaže kako se susjedi u tom procesu suočavaju s nizom prepreka.
– Upoznat sam sa svježim primjerom loše prakse iz Dugava. Stanari su na zgradu htjeli ugraditi panoramsko dizalo, no na suglasnost iz Grada, s obzirom na to da čestica zgrade graniči s javnom površinom, čekali su čak tri godine. Riječ je o četiri kvadrata dizala, a Grad je godinama proučavao ima li kakvih problema oko ugradnje. Sličnih je primjera po Zagrebu još mnogo, a stanari su zbog takve prakse obeshrabreni – objašnjava Vladanović.
Problem je i u stanarima, nastavlja, koji su se uglavnom naviknuli da sva pitanja oko zgrade rješava predstavnik suvlasnika. Nerado se zato osobno uključuju u postupke poput ugradnje dizala. – Mnogo je tu starijih susjeda koji imaju mentalitet da će sve riješiti netko drugi. Ili imaju nekakve prigovore. Onda se događa da ljudi koji žive u suterenu, recimo, ne žele dati potpis jer njima dizalo ne treba, a oni u potkrovlju su protiv jer im smeta. Teško je doći do dogovora, a trošak ugradnje na kraju snose svi stanari. Ljudi koji žive u višestambenim zgradama moraju usvojiti kulturu stanovanja s drugima – govori Vladanović.
Ističe i da ne očekuje da će nakon usvajanja zakona liftovi početi nicati poput gljiva. Prema podacima kojima raspolaže, u Hrvatskoj je trenutačno 12.000 zgrada koje nemaju dizala, ali imaju uvjete za njihovu ugradnju. Radne snage, međutim, nema dovoljno za sve potrebe. – Za subvencije će se u 2025. i 2026. izdvojiti po pet milijuna eura. A dizala koštaju, ovisno o veličini i kompleksnosti ugradnje, između 30.000 i 60.000 eura. Operativa, međutim, ne može pokriti ugradnju velikog broja dizala, možda 50 ili 60 godišnje. Nedostaje radne snage kod nas, a i u drugim dijelovima Europe. Čak i ako se, dakle, riješe financije, posao nema tko obaviti i zato je važno podržati obrazovanje u deficitarnim zanimanjima – napominje Vladanović.
POVEZANI ČLANCI:
Unutar ili izvan objekta
A koji je postupak za ugradnju dizala? Potrebno je zadovoljiti nekoliko uvjeta, a prije svega, kazali su nam u Gradu, nužna je suglasnost svih suvlasnika da se na njihovu dijelu zajedničkih prostora ugradi dizalo. Ako se ugrađuje lift kojim se osigurava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti, dovoljna je suglasnost većine, odnosno više od 50 posto, koja se računa prema suvlasničkim udjelima.
– Izvidom na objektu nadalje se utvrđuju tehnički uvjeti i mogućnosti ugradnje dizala, što može biti unutar ili izvan zgrade. O tehničkim uvjetima objekta ovisi i tip dizala koji se može ugraditi, električni ili hidraulični, a ako se zgrada nalazi unutar područja kulturnog dobra, potrebno je zatražiti i prethodno odobrenje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Ugradnja dizala zahtijeva izradu glavnog projekta, prijavu početka radova nadležnom gradskom uredu te nakon njihova dovršetka ishođenje uporabne dozvole – objašnjavaju.
Kompliciranu proceduru stanari nekih zgrada riješili su na poprilično inovativne načine. Zagrepčane je tako oduševio primjer s Jaruna, gdje su ugradili lift tako da su dizanje kredita i otplatu troškova na sebe preuzeli samo oni stanari koji dizalo namjeravaju koristiti. Oni su jedini dobili i kartice za otvaranje lifta, a stanari koji su bili protiv ugradnje moraju i dalje koristiti stube. – Prošlo je već tri godine i sustav dosta dobro funkcionira. Ljudi su složni, nije bilo nesporazuma i nedoumica – kaže Darko Ožvald, predstavnik stanara u zgradi na Jarunu.
>> FOTOGALERIJA Ovdje živi hrvatska elita: U nestvarnom luksuzu u centru Zagreba uživaju Dalić, Kramarić, Petir...
kako većina starijih zgrada nema česticu oko zgrade, zemljište, to je većinom gradsko, ili nečije tuđe, kako mislite riješiti taj problem? je recimo ne želim dati prostor za ugradnju vanjskog dizala zgradi pored sebe. to treba na građevinsku ili ne? trebalo bi, ovo je promjena lokacijskih uvjeta, i pristupa zgradi. može država mijenjati onaj nesretni pravilnik o jednostavnim građevinama, ali lift nije jednostavna građevina, već jedan kompleksni sklop. druga stvar je još zanimljivija, većina zgrada u zagrebu recimo, 4-5 katnica, su građene još nekad na način da su kao malo ukopane, kako bi još nekad izbjegle obvezu ugradnje dizala. sad će država tim mutikarošima još pomoći u dizanju standarda. super, al dajte onda i po selima novce za obnovu štala, seoskih kuća, jer mijenjate pravila igre, sve na štetu ruralnih područja. svakog tko se bavi poljoprivredom svake godine dočeka novi skup pravila, sad moraju proširivati to malo farmi što nam je ostalo, jer eto telad mora imati veću površinu nego nekad. pa ajd onda obavežite i stanare zgrada da moraju stanove imati veće nego sad, nema samostalnog stana sa manje od 60 kvadrata, zabranite korištenje, adresu, sve ukinite. jer to radite seljacima.