Kao dijete preživio je leukemiju, a danas, sa samo 17 godina, većinu svog slobodnog vremena provodi volontirajući u organizaciji Krijesnica, gdje pruža pomoć i podršku djeci i obiteljima suočenima s malignim bolestima. Iako Fran Markulin već šest godina živi bez leukemije, od 2015. svejedno redovito odlazi u bolnicu u posjet djeci koja proživljavaju isto što je on proživio. Njegov je trud prepoznao i Volonterski centar Zagreb pa ja tako upravo Fran jedan od troje nominiranih za ovogodišnju nagradu “Volonterski Oskar”.
Moje iskustvo im daje nadu
– Jako mi je drago da sam nominiram jer je to dokaz da je netko prepoznao trud volontera. Ipak, mi to ne radimo radi nagrada, nego zbog osjećaja na terenu. Volontirajući, vrijeme provodim s djecom koja boluju od malignih bolesti i često me nazovu njihovi roditelji da mi zahvale i objasne koliko njihovoj djeci znači upoznati nekoga tko je preživio bolest od koje i oni boluju. To im daje nadu i to mi je najveća nagrada – kaže Fran Markulin, učenik Tehničke škole Ruđer Bošković, koja ga je i predložila za nagradu. On je, naime, i ondje član školskog volonterskog kluba D.U.R., Dan uvijek radostan, a lani je sudjelovao u organizaciji humanitarnog koncerta za pomoć liječenju bivšem učeniku škole. Ukupno je tijekom ove godine školi poklonio 64 volonterska sata, a isto toliko je volontirao i u udruzi Krijesnica.
A više od 300 volonterskih sati samo u 2017. godini Domu za starije osobe Maksimir darovala je 35-godišnja Zagrepčanka Marina Mesek. Ona gotovo svakodnevno korisnicima doma pomaže u odlasku na preglede u bolnicu te k liječniku.
– Njima to jako puno znači iz praktičnih razloga jer bi im samima bilo teško snaći se, ali više od svega zahvalni su na emotivnoj potpori i razgovoru u tako teškim trenucima – objašnjava ova profesorica filozofije koja je volontirati počela 2015. godine. Bila je tada nezaposlena i htjela je kvalitetno iskoristiti slobodno vrijeme, pa je počela volontirati u nekoliko udruga, no Dom za starije osobe Maksimir osvojio je njezino srce, a sada ju je nominirao i za Volonterski Oskar.
Preporučujem svima
– Često se govori o tome kako mi volonteri pomažemo drugima, no volontiranje jako pomaže i meni i više ne bih mogla zamisliti svoj dan bez tog vremena jer me veoma ispunjava – ističe Marina Mesek, a s njom se slaže i treća nominirana volonterka Mija Rakarić.
– Radila sam s puno žrtava seksualnog i obiteljskog nasilja i neopisiv je osjećaj kada poslije primim njihov poziv u kojem mi zahvale te mi kažu da su uz moju pomoć uspjeli nešto u životu promijeniti nabolje – govori 23-godišnja studentica Pravnog fakulteta koja od prošle godine volontira u Ženskoj sobi – centru za seksualna prava. Također volontira u Centru za mirovne studije, ali i u Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela i prekršaja, gdje održavanjem web stranice “Sigurno mjesto” omogućuje da žene žrtve bilo kojeg oblika nasilja lako pronađu pomoć i podršku. Odnedavno jednom tjedno odlazi i u hotel Porin, gdje pruža pravnu pomoć migrantima.
– Iako studiram i na stručnom sam osposobljavanju, uvijek nađem vremena za volontiranje. Bolje to nego da sjedim pred televizorom ili za računalom. Ovako puno učim, dobivam neprocjenjivo iskustvo i postajem tolerantnija osoba. Zato volontiram u raznim udrugama još od 18. godine i uvijek bih preporučila volontiranje svim svojim vršnjacima – zaključuje Mija Rakarić.
O dobitniku nagrade odlučuje se do 2. prosinca glasanjem na adresi www.oskar.vcz.hr
