Kultura je svugdje oko nas. Kao i nekultura. A danas ćemo napisati nešto o najezdi nekulture u tramvajima i autobusima.
Sličica prva. U relativno punoj dvanaestici dvije putnice kao da su se natjecale koja će glasnije razgovarati na mobitel. Jedna, ona starija, nekome je detaljno opisivala tko je sve bio i što se sve jelo na nekom slavlju dan prije. Svi smo morali slušati da se neki Miro jako udebljao, da su šogoričini njoki bili gnjecavi, da je nečija mala pala i razrezala usnicu, da je deda popio koju više pa se raspjevao... Svi su ovi detalji bili popraćeni salvama glasnog smijanja, uzdisanja, “ajojkanja”... Druga, mlađa zvonka oratorica prijateljici se, uz podosta zajedljivih prostota i bijesa, jadala na očito bivšeg dečka koji je sad više ne želi ni pogledati. U žaru svoje mladenačke muke nikako nije mogla shvatiti da se naprosto – dere. Prostački dere.
I dok su ostali putnici pogledavali jedni druge kolutajući očima i tiho negodujući, ne mogavši se valjda odlučiti koja im od njih dvije više ide na živce, jedan je stariji gospodin glasnu tinejdžersku prostakušu zamolio da ili prekine razgovor ili izađe iz tramvaja. Kako je nastao uskomešani žamor odobravanja, djevojka se odlučila izaći u Draškovićevoj, pritom prijateljici na mobitel ljutito kazavši: “Zamisli, neki me tip tjera iz tramvaja jer, kao, urlam.”
Sličica druga. Prepuni bukovački autobus. Manji broj sretnika sjedi, a gomila ostalih putnika natiskana stoji, drži se za rukohvate ili, uz pokoju ispriku, u zavojima spretno održava ravnotežu naslanjajući se na one oko sebe. No, stigavši na cilj do Maksimirske, neki kao da za logiku i pristojnost nisu ni čuli. Umjesto da iz autobusa najprije izađu oni koji su stajali, hitro se dižu, guraju i u utrku prema otvorenim vratima bacaju se baš oni koji su dobrih 20 i više minuta uživali u udobnosti i komociji sjedećih mjesta. Neki to čine šuteći, a neki dobacuju da moraju “uhvatiti tramvaj”.
Obje ove sličice dio su filma koji se u Zagrebu, vozeći se javnim prijevozom, može čuti i vidjeti svaki dan. Filma o nekulturi.
O da...poznate su mi te slicice...pogotovo babe laju u svoj smartfon koda se razgovaraju sa nekima najmanje u Africi...i te mlade cure zure u smartfon i drze se za njega ko pijan plota...niste ne vide i nista ne cuju oko sebe...