ritam grada

Zašto smo u tramvaju svi morali čuti da su njoki bili gnjecavi...

tramvaj gužva
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
1/2
10.05.2016.
u 17:50

Putnici trpe i prostačke razgovore drugih na mobitel ili naguravanje da hitro iziđu iz vozila

Kultura je svugdje oko nas. Kao i nekultura. A danas ćemo napisati nešto o najezdi nekulture u tramvajima i autobusima.

Sličica prva. U relativno punoj dvanaestici dvije putnice kao da su se natjecale koja će glasnije razgovarati na mobitel. Jedna, ona starija, nekome je detaljno opisivala tko je sve bio i što se sve jelo na nekom slavlju dan prije. Svi smo morali slušati da se neki Miro jako udebljao, da su šogoričini njoki bili gnjecavi, da je nečija mala pala i razrezala usnicu, da je deda popio koju više pa se raspjevao... Svi su ovi detalji bili popraćeni salvama glasnog smijanja, uzdisanja, “ajojkanja”... Druga, mlađa zvonka oratorica prijateljici se, uz podosta zajedljivih prostota i bijesa, jadala na očito bivšeg dečka koji je sad više ne želi ni pogledati. U žaru svoje mladenačke muke nikako nije mogla shvatiti da se naprosto – dere. Prostački dere.

I dok su ostali putnici pogledavali jedni druge kolutajući očima i tiho negodujući, ne mogavši se valjda odlučiti koja im od njih dvije više ide na živce, jedan je stariji gospodin glasnu tinejdžersku prostakušu zamolio da ili prekine razgovor ili izađe iz tramvaja. Kako je nastao uskomešani žamor odobravanja, djevojka se odlučila izaći u Draškovićevoj, pritom prijateljici na mobitel ljutito kazavši: “Zamisli, neki me tip tjera iz tramvaja jer, kao, urlam.”

Sličica druga. Prepuni bukovački autobus. Manji broj sretnika sjedi, a gomila ostalih putnika natiskana stoji, drži se za rukohvate ili, uz pokoju ispriku, u zavojima spretno održava ravnotežu naslanjajući se na one oko sebe. No, stigavši na cilj do Maksimirske, neki kao da za logiku i pristojnost nisu ni čuli. Umjesto da iz autobusa najprije izađu oni koji su stajali, hitro se dižu, guraju i u utrku prema otvorenim vratima bacaju se baš oni koji su dobrih 20 i više minuta uživali u udobnosti i komociji sjedećih mjesta. Neki to čine šuteći, a neki dobacuju da moraju “uhvatiti tramvaj”.

Obje ove sličice dio su filma koji se u Zagrebu, vozeći se javnim prijevozom, može čuti i vidjeti svaki dan. Filma o nekulturi.

Komentara 31

Avatar ankabutorac
ankabutorac
08:01 11.05.2016.

O da...poznate su mi te slicice...pogotovo babe laju u svoj smartfon koda se razgovaraju sa nekima najmanje u Africi...i te mlade cure zure u smartfon i drze se za njega ko pijan plota...niste ne vide i nista ne cuju oko sebe...

BU
bubimima
11:36 11.05.2016.

Ima toga puno više: mladi koji se guraju i žure da uhvate sjedište prije starijih, sebičnjaci koji čim uđu u tramvaj ostanu stajati kod vrata iako ne silaze brzo pa tako stvaraju čepove u polupraznim tramvajima, sebičnjaci koji se cijelim tijelom naslone na rukohvate u niskopodnim tramvajima tako da ih zauzmu u cjelosti, iako je rukohvata u tim tramvajima premalo, mladi koji sjede i noge dižu na suprotno sjedište držeći zmazane tenisice tamo gdje će ljudi sjediti, ruksakaši koji svoje ruksake ne skidaju s leđa a kojima bi trebalo naplaćivati kazne kao u Budimpešti ili Veneciji---

RO
Rollertisimo
12:10 11.05.2016.

Gdje je nestao stari zagrebacki bonton?

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije