Rođen je 1926. u Sarajevu, BiH,umro u Zagrebu 2008. Njegova obitelj porijeklom je iz Požege i Đakova. Otac mu je bio starojugoslavenski oficir, pa se obitelj često selila.
Majka mu je iz Sarajeva. Bio je jedinac. Djetinjstvo je proveo u Đakovu gdje je živjela očeva imućna sestra.
Obitelj se potom preselila u Zagreb gdje je završio srednju školu. Upisao arhitekturu.
Kao student je planinario na Sljeme i dežurao u Tomislavovu domu. Dvije godine je proveo u Londonu gdje se usavršavao u interijerizmu. Apsolvirao je na tom fakultetu.
Nakon toga upisuje ekonomiju u Zadru. S diplomom Ekonomskog fakulteta zapošljava se u Turističkom savezu Hrvatske.[PHOTOS]
Potom je vodio turistički paviljon na Zagrebačkom velesajmu. 1968. je imenovan predstavnikom Turističkog saveza u Stockholmu gdje je proveo četiri godine. Nakon toga je prešao u „Generalturist“ u odjel za skandinavski turizam. U Švedskoj je pomno pratio razvoj kartičarskog poslovanja.
Tada je „Generalturistu“ predložio da radi u „Dinersu“ koji je već bio osnovan u Hrvatskoj. Bilo je to 1972. Shvatio je povezanost korištenja kartica i razvoja turizma.
1992. s raspadom SFRJ osniva Diners Club Adriatic kao dioničko društvo. Postaje predsjednik Uprave i njegov većinski vlasnik. Unatoč ratnim godinama i teškoj gospodarskoj situaciji, tvrtka je uspješno poslovala. Nikada nije bila izdana ni mjera obvezne suspenzije važenja Diners kartica izvan područja RH što je inače pravilo za zemlje izložene ratnim opasnostima. U teškim vremenima uspio je ne samo zadržati vrijednost tvrtke nego je i povećati.
Potom je poslovanje Diners Cluba proširio na regiju, jugoistok Europe ali i u Sloveniju. Sjedište upravljanja bilo je u Zagrebu. 2006. je svoj dio vlasničkog udjela prodao austrijskog Erste banci, i povukao se s mjesta predsjednika Uprave, ali je ostao njegov počasni predsjednik. Iako službeno to nikada nije objavljeno, mediji su nagađali da je ta kartičarska tvrtka prodana za 110 milijuna eura. Od tog iznosa Kraljeviće je dobio 38 posto koliko je iznosio njegov dionički udio. To je iznosilo 57 milijuna eura.
Pod njegovim vodstvom „Diners Club Adriatic“ je zauzeo sedmo mjesto među „Dinersovim“ franšizama u svijetu. Tri puta je dobio nagradu za najbolju franšizu regije. Tri puta mu je uručeno priznanje za najbolji kartični proizvod „Best New Initiative“. Dobio je i Zlatnu medalju za izvrsnost poslovanja. Predsjednik Stjepan Mesić odlikovao ga je Redom Danice s likom Katarine Zrinski za dugogodišnje sudjelovanje i financijsku potporu u brojnim humanitarnim projektima.
Na medijske napise da je jedan od najbogatijih Hrvata kazao je: „Nisam tajkun koji se obogatio u ratnim previranjima, u sumnjivim poslovima i pretvorbama, nisam ni među najbogatijim Hrvatima, ali vrlo sam zadovoljan svojim materijalnim statusom“.
Smatrali su ga jednim od najvećih hrvatskih playboya. Živio je visokim standardom, glamuroznim stilom.
Zimi je obično odlazio na topla mora, najčešće u Barbados. Volio je kvalitetna odijela, košulje šivane po mjeri. Preferirao je talijansku kuhinju i bijela vina niske gradacije.
Nije imao jahtu.
U braku je bio sa suprugom Lelom. Upoznali su se na Sljemenu. Vjenčali su se u Londonu dok je još bio student arhitekture. Imaju kćer Adrianu udatu Korejzl koja je bila direktorica marketinga u „Diners Club Adriaticu“. Ima i izvanbračnu kćer Vivian.
Dobio je troje unuka.
Ljeta su zajedno provodili u njegovoj kući za odmor u Malom Stonu. U Zagrebu imaju dva komforna stana.
Umro je 2008. u Zagrebu. Nakon njegove smrti pojavile su se spekulacije o nestanku čak 40 milijuna eura njegova novca. Spominjali su se tajni bankovni računi, prevara partnera iz Švicarske, offshore tvrtke s pacifičkih otoka, dugovanja, ruleti pa čak i djeca iz tajnih avantura. Poslije je sve ipak razjašnjeno.
Njegov unuk Vladimir Borna Korejzl objasnio je da je nakon čitanja Kraljevićeve oporuke novac s računa na račun putovao transparentno. Sporne su bile dvije poveće transakcije. Ispostavilo se da je bila riječ o posuđenom novcu koji je Kraljević oporukom vratio. Nadimak mu je bio „Mister Diners“.