Damir Sabol osmislio je aplikaciju PhotoMath, predstavio je u Londonu i pustio je u život. Odmah je postala popularna, a mi smo cijelu priču iskoristili kao povod za razgovor.
Mogli bismo reći da ste osvojili svijet aplikacijom PhotoMath. Popularniji ste od Facebook messengera, a AppStore bilježi sve veći broj downloada i gledanja. Niste pobijedili na TechCrunchu, no pomogao je lansirati vas u orbitu ili se varam?
– Da, iako nismo pobijedili, osjećamo se kao da jesmo. Definitivno nas je TechCrunch lansirao prema drugim svjetskim medijima i stvar je jednostavno eksplodirala. U prvih sedam dana imali smo pet milijuna preuzimanja aplikacije. A očekujemo da će to rasti i dalje.
PhotoMath svojevrstan je nastavak PhotoPaya, odnosno radi na istom principu..... fotkaj – plati račun, fotkaj – riješi jednadžbu?
– Da, PhotoPay ili “slikaj i plati” proizvod je koji koristi našu tehnologiju u jezgri aplikacije – za vrlo brzo prepoznavanje podataka s uplatnica za jednostavno plaćanje računa u mobilnom bankarstvu. PhotoMath koristi istu tehnologiju za prepoznavanje matematičkih izraza. Naravno, matematika ima i svoj “inteligentni” sustav za rješavanje zadataka i prikaz postupka. Ima tu specifičnosti, ali tehnologija u jezgri ista je u svim našim aplikacijama.
PhotoMath je besplatna aplikacija, na čemu se zasniva poslovni model?
– Zasnivamo ga prije svega na širenju aplikacije i to se stvarno događa. Plan je još usavršiti aplikaciju i omogućiti kupovanje novih naprednih funkcionalnosti kao što je podrška za “težu” matematiku. Drugi je izvor prihoda licenciranje naše tehnologije drugim proizvođačima aplikacija koji će je zatim uključivati u svoje proizvode.
Kako je uopće došlo do tih ideja, zvuči iznimno jednostavno sad kada postoje, no...
– Da, to izgleda vrlo jednostavno, ali je u pozadini vrlo komplicirano. Mi na toj tehnologiji intenzivno radimo tri godine i mislimo da još ima posla u usavršavanju proizvoda. Zapravo je mali paradoks da za mogućnost rješavanja jednostavnih matematičkih zadataka treba imati ogromno znanje matematike, algoritama i programiranja, a imaju ga naši mladi talentirani inženjeri.
Koliko je bilo potrebno vremena da razvijete PhotoPay, a slijedom toga PhotoMath, točnije koliko je developera sudjelovalo u razvoju aplikacija?
– Trenutačno na tome radi tim od sedam vrlo talentiranih inženjera. Krenuli smo s jednim prije tri godine i sad ćemo ih vrlo vjerojatno trebati još nekoliko.
PhotoMath je osvojio najprije London, odnosno TechCrunch Disrupt Europe, PhotoPay je pak bio među 10 najboljih na FinTech industryju 2012. Koliko je važno pojavljivati se na takvim događanjima, natjecanjima startupova?
– Važno je dobiti vidljivost izvan Hrvatske, a najjeftiniji način za to jest sudjelovanje na takvim natjecanjima. To je ujedno i prilika da dosta toga naučite i stvorite kontakte koji vam kasnije pomažu. Ne treba pretjerivati s natjecanjima i konferencijama, ali ići na neke važne i tako dobiti vidljivost i referenciju svakako je važno i dobar način promocije u početku.
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
U cijeloj priči spominju se tvrtke MicroBlink, pa SilkoPlat i Photopay... Objasnite nam tu “‘zavrzlamu” s tvrtkama. Koje su zapravo domaće, a koje u Londonu te koliko ste zapravo startup tvrtki pokrenuli i osnovali?
– Sve je to jedna tvrtka, ali prilagođavamo brendiranje kako se područje na kojem radimo mijenja i kako smo bili primorani zbog zakonskih ograničenja. SlikoPlat je hrvatski naziv za PhotoPay. To smo morali imati prije nego što smo smjeli dati tvrtki ime na engleskom. MicroBlink je pak novo ime s kojim idemo na svjetsko tržište s našom jezgrenom tehnologijom, a šire je od financijske industrije u kojoj PhotoPay djeluje. Uglavnom, zakomplicirali smo, ali otkomplicirat ćemo to s vremenom.
Suosnivač ste ZIP-a, kroz koji je prošlo već šest generacija startupa. Što im nudite i čemu ih učite?
– U ZIP inkubatoru htjeli smo startup tvrtkama ili timovima koji žele pokrenuti startupe omogućiti okolinu u kojoj je veća vjerojatnost da uspiju i dati im pomoć kako ne bi lutali poslovnim vodama bez prave podrške. ZIP je jedan veliki volonterski projekt. Organizirali smo prostor, sponzore, edukacijski program te mrežu domaćih i međunarodnih mentora koji pomažu startup timovima. Financijsku podršku operativnim aktivnostima ove je godine dalo i Ministarstvo poduzetništva prepoznavši vrijednost projekta. Sad je počela nova generacija timova, i to dosta brojna, a novost je da ćemo najboljima osigurati i mogućnost prve investicije. Uglavnom, to sve skupa sve bolje izgleda i nadamo se još boljim rezultatima.
Usto ste i poslovni anđeo, kako taj proces funkcionira? Ulažete li u neke strane projekte?
– Ulaganjem se zapravo više ne bavim aktivno. Ne stignem to kvalitetno raditi. Ipak sam ja najbolji u pokretanju novih tehnoloških projekata, a ne nužno kao investitor. Najviše ulažem u vlastiti posao i tu sam našao mogućnost da radim sa sjajnim mladim ljudima koji imaju nevjerojatnu energiju i znanje, što u kombinaciji s iskustvom nas nekolicine dovodi do vrlo dobrih rezultata. I tu se definitivno bolje snalazim nego investitor.
S obzirom na to da ste dugo u ICT sektoru, i to vrlo aktivni, kako gledate na hrvatsko poslovno okruženje u smislu razvoja novih tehnobiznisa?
– Mislim da na fakultetima imamo izvrstan kadar koji može puno toga napraviti. Problem je što nema one poslovne komponente koja će iz tog talenta i znanja izvući pravu vrijednost i staviti je na tržište u obliku globalno inovativnih proizvoda. Problem je i što velik broj najtalentiranijih inženjera odlazi u inozemstvo i tako odnosi i našu jedinu pravu konkurentsku prednost. No i dalje se nađe talentiranih i upornih ljudi i mogu se pokrenuti novi tehnološki projekti. Vjerujemo da ćemo i kroz ZIP u tom procesu pomoći.
Što bi prije svega vladajući mogli učiniti da dodatno potaknu razvoj?
– Sama država čak i dosta potiče inovacije i tu se može dobiti dobra i kvalitetna pomoć za inovativne projekte. Recimo od HAMAG BICRO-a ili Ministarstva poduzetništva, koju smo i mi imali priliku koristiti. Ali čitav je sustav još uvijek previše skup zbog prevelikih davanja na plaće stručnjaka i potpuno nepotrebno krut i vrlo zahtjevan na birokratskoj strani. To mi je potpuno neshvatljivo – zašto s jedne strane poticati, a s druge strane kočiti?
Davanja na plaće stručnjaka treba sniziti kako bismo ih uopće mogli zadržati, a usto treba potpuno odbaciti pola propisa koji usporavaju ili kompliciraju poslovanje. Neke su se stvari i počele raditi, ali to je vrlo sporo.
Vjerujem da pratite trendove, u kojem smjeru, sektoru, području biste savjetovali mlade developere da pokušaju razmišljati i biti kreativni? Je li to zdrav život, edukacija, šoping...?
– Mislim da gotovo svako područje života daje priliku za kvalitativnu promjenu novim tehnologijama. I to posebno u današnje vrijeme nove mobilne revolucije. Ja osobno posebno vidim prilike u području medicine i zdravlja, ali i u području tzv. ekonomije dijeljenja gdje se dostupni resursi vrlo efikasno mogu koristiti na temelju sveprisutnog mobilnog interneta (npr. Airbnb, Uber). Taj dio kod nas ili u regiji još nije razvijen kako bi trebao biti. I to sigurno pruža mnoge prilike.
Važno je da se mladi developeri bave nekom nišom u kojoj imaju specifična znanja i da što prije razumiju koji “bolni” problem rješavaju za svoje kupce. To često dovodi do uspjeha.
Intervju s Damirom Sabolom objavljen je u novom broju iQ magazina koji možete pronaći na kioscima
zgodan štos... ali samo štos. koji će nestati isto tak obrzo kako se i pojavio. jer to u stvari nikome ne treba. poanta kod matematike nije riješiti zadatak, nego znati riješiti zadatak.