Ono što nije objavljeno na televiziji, nije se ni dogodilo zamijenila je rečenica „ono što nije na Fejsu/Instagramu/Snapchatu, nije vrijedno spomena”. I mislite da dobro upravljate svojim profilima, da „slobodno“ objavljujete sve dok vam se na feedu ne počinju pojavljivati isključivo reklame upravo za one proizvode koje ste tražili dva-tri puta? Nove tehnologije koje su u neprestanom razvoju postavljaju nove etičke izazove, proširuju, ali i krše prostor slobode. Imaju li osobe koje na društvenim mrežama objavljuju svoje intimne trenutke pravo na privatnost, tj. koliko vlasnici društvenih mreža imaju pravo koristiti njihove podatke za neke svoje ciljeve; uzimati ih da bi im reklamirali određene proizvode za koje misle da bi ih korisnici mogli kupiti ili nešto drugo?
– Problem je daleko širi od društvenih mreža zato što u digitalnom svijetu raznorazni servisi prate doslovce svaki naš digitalni korak. U analognom svijetu bilo bi iznimno nepraktično i jako skupo bilježiti gdje je sve netko bio, koliko se tamo zadržao ili što je negdje radio, no u informatičkom svijetu digitalne tragove koje ostavljamo nije teško zabilježiti, trošak njihova trajnog arhiviranja zanemariv je i, što je najgore, ti tragovi ostaju negdje pohranjeni zauvijek. Smatram da je zato potrebno redefinirati što je to privatnost u potpuno digitaliziranom svijetu, jednako kao što moramo stvoriti i novu etiku za ovo doba nove tehnologije – komentira komunikacijski stručnjak Marko Rakar.
Puno oštrije o toj temi govori profesorica prof. dr. sc. Gordana Vilović.
– Za mene su društvene mreže zapravo društveni mediji i osobno imam jako malo razumijevanja za privatnost ljudi koji objavljuju različite osobne stvari u tim medijima. Licemjerno je danas govoriti da je nešto objavljeno samo na društvenom mediju i da se to ne smije koristiti u klasičnim medijima. Niz primjera do sada je pokazalo da su ljudi postavili različite gluposti o sebi, uključujući neprimjerene fotografije, a onda tuže profesionalne novinare zato što su to objavili u klasičnom mediju. Tada su se jako loše osjećali, pretpostavljam. Naravno da mi sami, ako smo pri zdravoj pameti, određujemo što ćemo s našim životima i da smo unaprijed svjesni da to nikako nije naša osobna stvar. Medije, bilo društvene, bilo klasične, trebali bismo koristiti sa zrnom soli, zar ne? – ističe Vilović.
Koja je uloga Palantira?
– Društvene mreže s jedne strane odlična su platforma za iskazivanje slobodnog mišljenja, a s druge strane, imamo pregršt problema: mikrotargetiranje je omogućilo oglašivačima da dođu do usko segmentiranih publika, ali je s druge strane dovelo u pitanje etičnost takvog pristupa; problem lažnih vijesti i njegovo isticanje proteklih godina dovelo je do sve veće potrebe regulacije novih medija. Slučaj Cambridge Analytice pokazao je do koje mjere može ići segmentacija korisnika na novim medijima te koliko poruke poslane u tom diskursu mogu utjecati na ponašanja i stavove korisnika. No, isto tako važno je osvijestiti da podatke i informacije, a posebno regulaciju privatnosti u prvoj fazi postavljamo mi, kao korisnici. S jedne strane volimo biti javni i lajkani, a s druge zaziremo od iskorištavanja podataka, informacija i sadržaja koje objavljujemo. Zato je od ključne važnosti da i same mreže, kao što navode, budu transparentne i etične s podacima koje korisnici objavljuju te da zaštita korisnika bude prioritet u slaganju algoritama. Isto tako, odgovornost je na svima nama da pazimo na informacije koje objavljujemo jer smo svi sukreatori i sudionici digitalne javne sfere pa je odgovornost i na nama – dodaje doc. dr. sc. Domagoj Bebić.
Bebić podsjeća na najveći Facebookov skandal i Zuckerbergovo prošlogodišnje dvodnevno svjedočenje pred američkim Senatom zbog aplikacije s kvizom osobnosti preko koje su Britanci iz Cambridge Analytica uzeli podatke oko 87 milijuna korisnika Zuckerbergove mreže koji su završili u kampanji Donalda Trumpa, ali i kampanji zagovornika Brexita. Članovi Senata i nisu se baš najbolje snašli s pitanjima pa je bilo i onih koje je zanimalo “zašto je Facebook besplatan”, a svijet je gledao zabavnu predstavu na kojoj su mogli vidjeti kako Zuckerberg s pogledom tužnog šteneta govori da mu je žao te na desetke različitih načina ponavlja kako “korisnici imaju potpunu kontrolu nad korištenjem svojih podataka”. To je najvažniji princip Facebooka: “Imate kontrolu nad svime što podijelite i možete to ukloniti u bilo kojem trenutku”. Zanimljivo je da je i on “oštećena stranka koja je riješila test te su i njegovi podaci procurili”. Kako onda to potkrepljuje njegovu izjavu o zaštiti? S ispitivanja je otišao tri milijarde dolara bogatiji; toliko je, naime, narastao njegov udio u Facebooku zahvaljujući rastu dionica na Wall Streetu. A nama je ostalo da zaključimo – nismo nikako zaštićeni na mreži.
– Društvene mreže samo su jedan od alata i komunikacijskih kanala koji danas stoje na raspolaganju političarima – tumači Marko Rakar i dodaje da, osim povezivanja s tetom iz Australije, služe i kao odlično špijunsko sredstvo.
– Društvene mreže bilježe svaku našu interakciju bilo koje vrste. Prije nekoliko godina istraživači s Oxforda i Cambridgea analizirali su ponašanje ljudi na društvenim mrežama i na temelju njihove interakcije i lajkova došli do zaključka da proučavanjem svega deset lajkova mogu opisati neku osobu bolje od njezinih poznanika, analizom 150 lajkova bolje od obitelji, a s 300 lajkova o toj su osobi znali više nego njegov ili njezin supružnik. Nije, dakle, sporno da su društvene mreže prepune osobnih podataka i naravno da ih zainteresirane strane mogu koristiti u najčudnije moguće svrhe. Najčešće je to ipak marketing i pokušaj da vam se proda neki proizvod za koji se misli da biste ga mogli kupiti, no proučavajući priču o Cambridge Analytici ili puno opasnijem Palantiru, sasvim je jasno da je Facebook i neizostavni špijunski alat – zaključuje Rakar. Najbolje objašnjenje koja je svrha Palantira dat će vam film “Minority Report” u kojem Tom Cruise glumi policajca koji djeluje u jedinici za predviđanje i sprečavanje zločina u Los Angelesu, a to radi uz pomoć svjesnih mutanata koji znaju kada netko samo i pomisli na zločin. Na sličnom principu funkcionira Palantir, tvrtka koju financira američka obavještajna agencija CIA. Nema ured, nego SCIF (osjetljivu segmentiranu informacijsku ustanovu). Otporna je na radijski, telefonski i internetski signal, upotrebljava naprednu biometriju, a za ulazak su potrebne digitalne lozinke koje čuvaju pojedinci čiji su identiteti dobro čuvani. Ime je dobila po svevidećem kamenu iz “Gospodara prstenova”.
– Ne postoji više uspješna politička kampanja koja se nije vodila i na internetu, dapače, središnje mjesto svake političke kampanje mora biti internet na kojem se birači informiraju kad njima odgovara i u mjeri u kojoj to njima odgovara. Palantir technologies je tvrtka koju je osnovao Peter Thiel, koji je prije toga bio jedan od osnivača PayPala skupa s npr. Elonom Muskom iz Tesle – obojica se ubrajaju u tzv. PayPal mafiju (vjerojatno asocijacija na Las Vegas i Rat Pack).
Palantir se godinama bavi big-data analitikom i iza sebe ima veći broj ugovora s američkom državom i njezinim obavještajnim aparatom. Prema nekim navodima, ljudi iz Palantira pomagali su Cambridge Analytici da razvije svoje psihometrijske modele na temelju Facebookovih podataka, a također se pretpostavlja da je i Palantir koristio podatke koje je Cambridge Analytica prikupljala, ili čak da je Palantir prikupljao te podatke za potrebe Cambridge Analytice. Facebook je više puta pokušao otkloniti svoje veze s Palantirom, no činjenica je da su Mark Zuckerberg i Peter Thiel povezani od samih početaka Facebooka kada je Thiel financirao Facebook s pola milijuna dolara (dionice koje je kasnije prodao za milijardu dolara), tako da je točna povezanost kao i razmjeri veze Facebook – Palantir za sada nepoznata i nejasna. Važno je naglasiti da je Cambridge Analytica “kikiriki” u odnosu na Palantir i to treba biti jasno – objašnjava Rakar kako je hit Toma Cruisea iz 2002. godine postao stvarnost.
Opasan cyberbullyng
Društvene mreže, naime, omogućavaju da se udaljite od svega onoga što inače zdrav odnos podrazumijeva i iz sigurne daljine budete dio nečijeg života. Profesorica Vilović o tome kaže: – Za mene je to glupost i bijeg od pravog života. Nije neobično kad vidite da je mladima lakše biti u kontaktu „na Fejsu“, dok u stvarnom životu ne mogu razgovarati pola sata usredotočeni jedno na drugo. Pametni telefoni uvijek su u ruci kao produženi prsti. Najbolja slika je kad vidite dvoje ljudi koji kao razgovaraju, a zapravo svaki je sa svojim pametnim uređajem. To za mene znači udaljavanje od zdravog odnosa.
Rakar, pak, stvari vidi iz druge perspektive: – Naravno da preveliko oslanjanje na digitalno može dovesti do otuđenja, no jednako tako, ako ste svjesni opasnosti i zamki koje taj svijet pruža, možete ga iskoristiti da biste zadržali kontakt s ljudima do kojih vam je stalo. Da nema društvenih mreža, niz prijatelja, osobito onih iz ranijeg djetinjstva koji su se odavno odselili, vrlo često u daleke zemlje, bili bi zauvijek izgubljeni i dijelom zaboravljeni. Ovako, uz pomoć društvenih mreža imamo jedni druge „na oku“, možemo lakše vidjeti koji su nam zajednički interesi, a u konačnici se vidimo češće uživo jer nam ta sveopća povezanost pomaže da se lakše koordiniramo.
Facebook/Instagram/Twitter/Snapchat ljude spaja, u žustrim raspravama razdvaja, ali je i sredstvo cyberbullyinga. Talijanski tužitelji pokrenuli su istragu protiv Facebooka još 2013. godine, zbog smrti 14-godišnjakinje koja se nakon uvreda na toj društvenoj mreži ubila. I nije bila jedina. Talijanska udruga roditelja već je ranije prijavila Facebook zbog uloge u samoubojstvu 14-godišnjakinje nakon što je skupina od osam mladića na toj društvenoj mreži objavila snimku s tuluma na kojoj ona, vidno alkoholizirana, leži na podu kupaonice. Snimka je bila dostupna za gledanje nekoliko dana. Taj problem spomenuo je tadašnji talijanski tužitelj Antonio Affinita koji je rekao da je smrt tinejdžerice bila kap koja je prelila čašu, nakon što se godinu dana ranije u Rimu ubio 15-godišnjak kojeg su putem društvene mreže maltretirali jer je bio homoseksualac. I taj put zaposlenici Facebooka našli su se pod istragom koja se pozabavila time kako je snimka danima ostala na webu, čak i nakon što su Carolinini prijatelji zatražili da je se ukloni. Djevojku su maltretirali mladići u dobi od 15 do 17 godina, navodno prijatelji njezina bivšeg dečka, koji ju je, nakon što ga je nekoliko dana ranije ostavila, i sam vrijeđao na Facebooku, a neki su to nastavili i nakon smrti. Prije šest godina ubila se i petnaestogodišnja učenica iz Lobora koju su maltretirali putem stranice Ask.fm, a na memorijalnoj stranici Facebooka bilo je i komentara u stilu “bolje da se ubila” koji nisu uklonjeni.
– To nisu jedini primjeri, na žalost. Facebook je omogućio mladim ljudima da povjeruju u bolji virtualni svijet, a potom su se suočili s gorkim iskustvima ponižavanja koja su gora od onoga što im njihovi vršnjaci kažu u stvarnom životu. Nemoguće je reagirati na sve užasne fotografije trenutačno, ali neprihvatljivo je da takvo što ne bude izbrisano u najkraćem roku unatoč molbi roditelja. Ne mogu shvatiti da i nakon smrti postoje profili ljudi kojima se ostavljaju komentari. Moram priznati da ne mogu razumjeti zašto je važno da nekome tko nije više živ ostavljate komentare. Niz recentnih istraživanja pokazuju da društveni medij Facebook nije više atraktivan među mladima (kao danas Instagram, primjerice!) pa će i ta činjenica pridonijeti da se smanje anomalije u njegovu korištenju – komentira profesorica Vilović.
Bebić smatra da problem školskog nasilja na novim medijima dobiva sve veći doseg i ima sve više žrtava.
– Jedan od primjera je UNICEF-ovo istraživanje provedeno 2010. godine u kojem se pokazalo da 34 posto djece koja imaju od 10 do 15 godina doživi neki oblik cyberbullyinga. Zato je podizanje svijesti o ponašanju i djelovanju na društvenim mrežama ključno. Svi trebamo snositi odgovornost za svoje postupke kako u privatnom tako i u virtualnom svijetu. Najgora stvar je šutnja. Odgovornost regulatora sadržaja je prepoznati i sankcionirati osobe i sadržaje kojima su cilj klevete, uvrede i širenje neprimjerenog ili lažnog sadržaja. Odgojno-obrazovne institucije trebaju educirati mlade o posljedicama takvog ponašanja te sankcijama za širenje takvih poruka. Roditelji trebaju razgovarati sa svojom djecom o sadržajima koje prate, o sadržajima koje objavljuju i koje dijele, a društvo ne treba zatvarati oči i zgražati se nad tim primjerima, nego aktivno djelovati i osvještavati o tom problemu – zaključuje Bebić.
Debata nije zaključena
No, tko odlučuje gdje je granica na društvenim mrežama, tj. zašto se neki ljudi “baniraju”, a neki ne? Znamo da to rade administratori, ali po kojem pravilu – je li veći „grijeh“ pokazati golišavu fotografiju ili napisati neki ekstreman politički stav? Pravilnik, naravno, postoji, ali u moru postova mnogo toga promakne.
– Ni debata ni rješenja koja se trenutačno nude nisu ni približno zaključena. Odgovornost je nadležnih institucija za bolju regulaciju i uspostavljanje pravila, ali i na svakome od nas da svaki sadržaj koji smatramo neprimjerenim prijavimo. Društvene mreže nude tu opciju. Kad govorimo o neprimjerenim fotografijama, takve sadržaje lakše je regulirati i time ukloniti s mreže, nego kad je riječ o iznošenju stavova i mišljenja. Cijela Europa i dalje se bori s regulacijom poruka i sadržaja koji se objavljuju u online prostoru – s jedne strane odgovornost je i potreba regulirati lažne vijesti, ekstremne poruke i stavove, a s druge strane velik je problem ulaženje u ljudska prava i pravo javnog izražavanja i izricanja mišljenja. Zato je važno da se ovakva pitanja i apeli stalno nameću regulatorima, da regulatori ne budu politički i interesno vezani, ali i da smo svi mi, kao korisnici, svjesni svoje odgovornosti i u prijavljivanju neprimjerenih sadržaja – ističe Bebić.
Zuckerbergova poslovna priča počinje Facemashom na kojem su kolege s Harvarda “ocjenjivali” izgled drugih studenata čije je slike mladi Mark uzeo s administratorskog servera što je postalo pravi hit – u prva je četiri sata aktivnosti bilo više od 22.000 pregleda 450 posjetitelja. Nakon nekoliko dana Zuckerberg je stranicu morao ugasiti zbog “sigurnosnih i autorskih prekršaja”. A problem, eto, nije riješen ni cijelih 14 godina kasnije u Zuckerbergovu poslovanju. Ako ga je uopće i moguće riješiti...