”Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama” projekt je koji već petu godinu zaredom zajednički organiziraju Večernji list i časopis Zaposlena. A u njemu će ove godine ponovno kao mentorica sudjelovati i savjetnica za trgovinu u kanadskom veleposlanstvu - Synthia Dodig. Bit će joj to treći put da je mnoga svoja znanja, vrijedna iskustva i nadasve dobronamjerne i korisne savjete spremna i voljna podijeliti drugim ženama kako bi im time omogućila i pomogla da i njihove poslovne karijere budu uspješne, što će im donijeti i profesionalno i osobno zadovoljstvo.
U ovom projektu, koji potiče i njeguje međusobnu solidarnost i podršku među ženama, sudjelujete treći put. Pa možete li onda reći kakva iskustva imate iz prethodnih dviju godina kada ste dvjema ženama pomagali da budu što uspješnije u svojim poslovnim karijerama?
Ovo me iskustvo višestruko obogatilo. Čestitam Ani Gruden iz časopisa Zaposlena što je započela taj projekt jer je pozitivno utjecao na mnoge žene. I sama sam naučila mnogo od mentijki i mislim da sam barem malo doprinijela razvoju njihovih karijera. Imala sam sreću da sam bila mentor dvjema nadahnjujućim ženama koje su istovremeno bile i divni ljudi. Mnogo je lakše raditi s nekim s kim “kliknete”. Jako je važno da se mentorica i mentij osjećaju ugodno jedno s drugim jer to olakšava komunikaciju i čini cijelo iskustvo dragocjenim. Vjerujem da mentorica u tom smislu treba učiniti dvije ključne stvari - objasniti moć umrežavanja i pomoći im da vjeruju u sebe i svoje zamisli. Nitko nema odgovore na sva pitanja, ali netko u vašoj mreži kontakata ima. Ponekad tek izvan obiteljskog i prijateljskog kruga možete dobiti objektivan “feed-back”. Često su žene toliko usredotočene na svoj posao i obitelj da ne uviđaju kako postoji mreža podrške drugih žena koje su prošle kroz isto i koje su im spremne pomoći. Usprkos činjenici da su sposobnije u gotovo svim segmentima upravljanja od svojih muških kolega, studije pokazuju da žene mlađe od 25 imaju znatno manje samopouzdanja i povjerenja u svoje sposobnosti od muškaraca. Razina njihove samosvijesti neće dostići razinu samosvijesti muških kolega do njihovih 40-ih. Mislim da je uloga mentorica biti njihov najveći obožavatelj i pomoći im osvijestiti njihove vrijednosti te ih ohrabriti da idu naprijed!
Rođeni ste i školovani u Kanadi, no porijeklom ste iz Hrvatske u kojoj živite i radite od 1997. Koja sve i kakva kanadska iskustva možete primijeniti i prenijeti u svom mentorskom radu u sklopu ovog projekta?
Iskustvo odrastanja u Kanadi i rada s kanadskim poduzetnicima pokazalo mi je da je neuspjeh samo odskočna daska za uspjeh. Naučiti kako se nositi s neuspjehom važna je životna vještina i nitko vas ne može naučiti kako to dobro podnijeti. To morate naučiti na svojoj koži. Na neuspjeh se ne gleda kao na prepreku, nego radije kao na priliku za napredak. Iako se to odnosi i na žene i na muškarce, mislim da su žene strože prema sebi kada ne uspiju, zbog čega se neće rado izlagati riziku. Veleposlanstvo Kanade je nedavno u Zagrebu i u Splitu organiziralo konferenciju “Žene koje mijenjaju znanost”. Konferencija je organizirana u suradnji s dr. Igorom Štagljarom sa Sveučilišta Toronto koji je vatreni zagovornik osnaživanja žena. Tijekom okruglog stola, vrhunske kanadske i hrvatske znanstvenice, profesorice i mlade žene iz publike zaključile su da imaju mnogo zajedničkih izazova.
No, kada je riječ o poslovnom statusu i uspjehu žena - postoji li još nešto što vas i dalje smeta pa to u svom mentorskom radu nastojite posebno osvijestiti te ohrabriti i druge žene da se i same potrude takve loše prakse mijenjati?
Od mnogih mladih žena u Hrvatskoj čula sam da su ih tijekom razgovora za posao pitali kako planiraju uskladiti obiteljski život i posao. Mislim da muškarcima nikada ne postavljaju takva pitanja. Žene su diskriminirane zbog činjenice da bi mogle uzeti porodiljni dopust u nekom trenutku svog života. Također sam razgovarala sa ženama koje su upravo diplomirale na sveučilištima u Hrvatskoj. Žena na početku svoje karijere često osjeća pritisak da mora odlučiti između karijere i obitelji. Osjeća da je osuđuju zbog uspješne karijere jer se smatra da ne može istovremeno biti vrlo uspješna profesionalno i “dobra” supruga i/ili majka.
Uz sve ovo što ste već rekli, kako vi doživljavate činjenicu da su za isti posao žene još uvijek plaćene manje od muškaraca, što to govori o vremenu u kojem živimo?
Prema izvješću Svjetskog ekonomskog foruma Global Gender Gap Report 2020., u sjevernoj Americi neće biti jednakosti spolova još 151 godinu! Ravnopravnost spolova može imati ogroman utjecaj na napredak gospodarstva ili društva. Smanjivanje nejednakosti među spolovima može dodati trilijune dolara globalnom gospodarstvu. Jedan od najvećih uzroka nejednakosti spolova jest činjenica da su žene plaćene slabije za isti posao od muškaraca. Tvrtke trebaju uvesti plaću na osnovu rezultata.
No za ponešto su ponekad krive i same žene. Naime, nerijetko se događa da žene u trenutku kada uspiju i dođu na neku visoku poziciju počnu oponašati muškarce preuzimajući i usvajajući njihove obrasce ponašanja i komunikacije, pritom potpuno zanemarujući i zaboravljajući druge žene. Koliko je takvo nesolidarno i sebično žensko ponašanje pogubno?
Nemam takvo iskustvo. Žene na rukovodećim mjestima s kojima sam imala sreću raditi sve su željele doprinijeti uspjehu drugih žena unutar i izvan svojih organizacija. Rukovoditeljski timovi bi trebali imati jednaku zastupljenost žena i muškaraca. “You have to see it, to be it” - u tom je kontekstu važna ova poruka koja kaže da žene moraju vidjeti primjer drugih uspješnih žena kako bi i same mogle povjerovati da mogu postići isti uspjeh. Smatram da je dužnost uspješnih žena pomoći drugim ženama jer je još dug put pred nama prije nego dostignemo jednakost spolova. Rosemary Brown, prva crnačka članica parlamenta u povijesti Kanade, jednom je rekla: “Nijedna od nas nije uspjela, dok sve nismo uspjele.” Nastavno na to, muškarci moraju biti dio rješenja i svjesni svojih predrasuda jer su najčešće na vodećim pozicijama i mogu snažno utjecati na promjenu.
Često u raznim prilikama, i poslovnim i privatnim, možemo čuti kako se govori o “ženskom pristupu poslu”. Što to za vas znači, kakav je to pristup?
Studije ukazuju da su inkluzivne organizacije koje uvažavaju različitosti i u kojima su oba spola jednako zastupljena, najuspješnije. Takve organizacije donose bolje odluke i kreativnije su. Ne vjerujem da postoji neki “ženski” pristup poslu”. Rekla bih da su žene više navikle izvršavati nekoliko zadataka odjednom, za razliku od muškaraca, i da se žene više od svojih muških kolega moraju potruditi kako bi uspjele. Organizacije mogu smanjiti razliku među spolovima tako što će jednakost ugraditi u svoje strateške ciljeve, baš kao bilo koji drugi poslovni cilj.
