U obveznim mirovinskim fondovima posljednjeg je dana prošle godine bilo gotovo 92 milijarde kuna.
Ta svota novca ekvivalentna je četvrtini hrvatskog BDP-a. Godina ranije završila je s ukupnom imovinom OMF-ova od 84,2 milijarde kuna. Novac se uglavnom oplođuje na obveznicama hrvatske države, a nedostaje prilika za ulaganje u velike projekte, naročito one infrastrukturne. Iza mirovinaca je turbulentna godina u kojoj su pod prismotrom javnosti bili uglavnom zbog Agrokora iako je udjel dionica tvrtki iz sastava koncerna u ukupnoj imovini mirovinskih fondova bio zanemariv. Na kraju godine može se reći da su fondovi dobro upravljali našom mirovinskom štednjom, jer su ostvarili prinose kojima su pobijedili konkurenciju iz regije i mnogih europskih zemalja, a budućim umirovljenicima su od osnivanja zaradili gotovo 25 milijardi kuna.
Prema OECD-ovu istraživanju hrvatski mirovinski fondovi imaju bolji realni prosječni prinos većine zemalja članica OECD, ali i ostalih zemalja pa su u prinosima nadmašili austrijske, belgijske, kanadske, nizozemske i švicarske mirovinske fondove. Od početka rada pa do zaključno s krajem 2017. prosječni godišnji prinos svih obveznih mirovinskih fondova kategorije A iznosio je 8,95 posto, kategorije B u kojoj štedi više od 98 posto stanovništva 5,76 posto, a kategorije C 6,93 posto.
U protekloj pak godini najbolju je zaradu imao Raiffeisen fond kategorije A s prinosom od čak 7,14 posto, a najmanju je zaradu ostvario AZ fond kategorije B sa svega 1,25 posto prinosa. Posljedica je to činjenice da su bili najviše izloženi u Ledu kojem je kriza Agrokora izbrisala 97 posto vrijednosti, ali i da su ulagali u Tevu koja je bila jedan od većih burzovnih gubitnika 2017. godine. Ipak, na tim su dionicama u AZ fondu dugo godina zarađivali pa utjecaj ne treba gledati isključivo kroz negativni period jer je AZ nerijetko imao najviše prinose u prethodnim godinama. To je ujedno i najveći obvezni mirovinski fond koji upravlja s ukupno 38 posto imovine. Prosječni prinos u kategoriji A iznosio 4,57 posto, kategoriji B 3,06 posto, a za kategoriju C prinos je 6.08 posto.
U godini za nama osim o Agrokoru pričalo se puno i o dokapitalizacijama državnih tvrtki koje su redom propale. Mirovinci su “trebali” sudjelovati u jačanju Hrvatske poštanske banke i Petrokemije, ali nijedna se od transakcija nije realizirala. Nije tajna da fondovi zagovaraju izlazak HEP-a na tržište kapitala, kao i da su zainteresirani za energetske projekte poput Plomina C pa čak i nekog modela sufinanciranja LNG terminala, ali država ih uporno gura prema tvrtkama koje trebaju spašavati. Kako im je na prvom mjestu sigurnost imovine njihovih članova od privatizacija su mirovinski fondovi sudjelovali samo u preuzimanjima nekoliko hotelskih kuća.
Država im i nije ponudila više, a nedostatak projekata u privatnom sektoru natjerala je na jače financiranje države pa je udio plasmana u državne obveznice veći od 77 posto. Ako se uskoro ne pojave neki kvalitetni projekti iz državnog ili privatnog portfelja naši će mirovinski fondovi biti prisiljeni priliku potražiti preko granice i kapitalno jačati strane tvrtke dok god domaći biznis ne shvati prednosti financiranja putem tržišta kapitala.
