Pitanje želimo li strana ulaganja trebalo bi biti retoričko. No, stvari nisu tako jednostavne; da, želimo strana ulaganja, ali takva da povuku i domaću proizvodnju, da se nacionalni dohodak ne izvlači nepotrebno iz zemlje i da nisu bazirana isključivo na izvozu, a da izvan granica nisu smješteni ni svi njihovi servisi.
Na čekanju 200 projekata
Istodobno, i ulagači kod nas vide velik potencijal, većina se uvjerila da mogu izvući dobar profit, no ne žele birokratske prepreke, lokalne šerife, tromo provođenje zakona i lošu komunikaciju s centralnim i lokalnim vlastima.
– Strana ulaganja naša su budućnost. Bez investicija, osobito u privatnom sektoru, nema šanse za oporavak u nekom kraćem roku. Isto tako, svjesni smo da javni sektor mora imati ulogu u investicijskom tijeku – istaknuo je ministar gospodarstva Đuro Popijač, napomenuvši da Vlada, nakon izrade kataloga investicija, prvi put ima ideju što i koliko privatni sektor želi investirati u Hrvatskoj.
Investicije koje bi trebale biti podrška gospodarskom planu oporavka odnose se, kaže, na energetski i komunikacijski sektor, vodno gospodarstvo te nekoliko atraktivnih lokacija u turističkom sektoru.
Moramo izgraditi nekoliko novih izvora električne energije, javni sektor spreman je ući u područje obnovljivih izvora. U planu je i niz manjih hidrocentrala, HE Ombla, a u završnoj je fazi dokumentacija za Plomin 3 – kazao je Popijač, naglasivši da će natječaji biti otvoreni i za domaći i strani privatni kapital.
U naftnom biznisu, pak, Janaf provodi velike investicijske infrastrukturne projekte, a kad ih završi, Hrvatska će biti spremna otvoriti tržište za skladištenje nafte u Sisku i Omišlju vrijedno stotine milijuna eura.
Respektabilna infrastruktura omogućit će korištenje plinom gradovima koji dosad nisu bili uključeni. Nastavit će se gradnja interkonektora prema Mađarskoj, radit će se na interkonektorima prema Srbiji – iznosio je planove ministar gospodarstva.
Da bi lokacija ostala atraktivna i za domaće, i za strane investitore, ističe čelnik Ine Zoltan Aldott, presudna je stabilnost zakonodavnog okvira, a ponajprije poreznog sustava. Drugi je uvjet fleksibilnost radne snage i radnog zakonodavstva.
Bernard Jakelić, zamjenik predsjednika HUP-a, pozdravio je Vladin pokušaj da privuče strane investicije, no upozorio je na primjedbe domaćih i stranih investitora koji se suočavaju s problemima, uglavnom uzrokovanima administracijom, na svim razinama. Na čekanju je 200-tinjak projekata.
Dragan Lazukić, predsjednik Nadzornog odbora Sunčanog Hvara, podsjetio je da su oni jedan od slučajeva u kojima nitko nije zadovoljan.
Manjak komunikacije
- ORCO Grupa uložila je 50 milijuna eura svog novca, a jedini su razlog zbog kojeg se nije išlo u daljnje renoviranje neriješeni imovinskopravni odnosi. No, ako bi se gledalo dugoročno, ova je investicija uspješna, jer Hvaru ostaju renovirani hoteli i poboljšana infrastruktura, bez obzira na to kako će se ovo riješiti.
U proteklih pet godina bilo je mnogo problema u tom javno-privatnom partnerstvu, a kao najveći predstavnik investitora navodi nekomunikaciju između središnjih vlasti i lokalne zajednice.
Sunčani Hvar kao tvrtka osjećao je posljedice pasivnosti lokalne vlasti. ORCO je kao ulagač bio spreman uložiti u nove hotele 2006. i 2007. godine, kad je na tržištu bilo novca. Da je tada bilo više volje lokalne vlasti, sigurno bismo uložili više – poručio je Lazukić te napomenuo da u ugovoru postoji “best effort clausule” i da se Hrvatski fond za privatizaciju obvezao poduzeti sve da se riješe odnosi s Gradom Hvarom.
No, potpuno je različito shvaćanje “najboljih napora” kad je posrijedi država i privatni ulagač. Kad bismo ponovno odlučivali, vjerojatno ne bih ušao u ovo. Možda jedino s dodatnim jamstvima.
Popijač mu je, pak, uzvratio da se ORCO Grupa obvezala na neke stvari, a od 13 hotela obnovili su tri.
– Zašto je to stajalo 400 milijuna, to ne znam... To se mora riješiti, no često se događa da investitori možda i neoprezno prihvaćaju neke obveze. To je, kao i Željezara Split, puklo u trenutku kad investitor više ne može ispunjavati obveze. Ostavili su 400 radnika na brizi državi. Ali, pustimo loptanje, Sunčani Hvar, Orco, ima i pozitivnih primjera ulaganja – kaže Popijač.
Zaduženi, a ne bogati
Matjaž Prinčič, predsjednik upravnog odbora EMAC Capitala koji je uložio u zemljište na Pelješcu, požalio se, pak, da su bili žrtva pogrešnih optužbi, zbog kojih su propustili rokove i na kraju ispali iz projekta.
– Mislim da je velikoj većini sada jasno da smo kvalitetan, dugoročni strani investitor, s kapitalom koji kotira na burzi. Mi smo reguliran fond, čak i regulatorima u Londonu i New Jerseyju moram pisati opravdanja za negativne novinarske članke. Sve to ide dalje, stvara se nepotreban negativni efekt.
Julian Ogrin, predsjednik uprave Tele 2 Hrvatske, istaknuo je da su dosad uložili tri milijarde kuna u gradnju mreže te potaknuli veliko izravno i neizravno zapošljavanje. No, razočaran je time što će, od planiranih novih 15 milijuna kuna ulaganja, zbog trošarina na SMS poruke potrošiti samo pet.
Ovdje je jasno da nemamo svijest središnje vlasti o teškoćama ulaganja. Više od deset posto iznosa računa klijenti plaćaju Vladi, što je jedan od problema – optužuje Ogrin.
No, Hrvatskoj ostaju i strukturalni problemi. Na pogrešnu strukturu investicija upozorio je Ljubo Jurčić, profesor na Ekonomskom fakultetu. Stoga, kaže, unatoč investiranih 28 posto bruto dohotka, što je nešto više nego kod drugih zemalja u regiji, nismo mali rast. To je dokaz loše potrošnje – zaključuje.
Mi gradimo infrastrukturu, no netko je, kaže, mora trošiti, a to je političko-strateško pitanje. Odgovornost je države da stvara uvjete za izgradnju sekundarnog, prerađivačkog sektora.
– Kod nas se događa deindustrijalizacija; zato što se koristimo mobitelima i drugim uređajima mi nismo bogati ljudi, mi smo zaduženi ljudi. Privatne i javne investicije moraju ići ruku pod ruku. Nedostaju, smatra, i jamstva investitora. Kaže kako osobno za željezare Split i Sisak nije htio dati potpis bez jamstva od pet milijuna eura. Kad propadne posao, tada bismo barem imali jamstvo. Kad je posrijedi ORCO Grupa, ugovor, kaže, nije dobar.
Ne može se ni u jednoj državi raditi na obećanje i dobru volju. Ja sam radio na ugovoru za Inu – ništa izvan ugovora ne postoji, nikakvo obećanje. Kad je Podravka u pitanju, ista je stvar, tamo me svi vole i nitko me ne voli. Kompanija funkcionira po pravilima struke, ništa na obećanje i dobru namjeru – kaže Jurčić.
Lokalni šerifi
Na nebrojene primjedbe lokalnoj upravi, posebno pri gradnji energetske infrastrukture, upozorio je Bernard Jakelić. Rekao je da se nenamjenski troše sredstva za ceste koje su uvjet za izdavanje uporabne dozvole, a velik su problem i geodetske izmjere jer datiraju još iz Austro-Ugarske, koja je željela znati kolikim fiskusom iz zemljišta raspolaže.
– Mi to još nemamo. To nisu problemi koji se ne mogu riješiti, no nužna je reforma lokalne samouprave, bez toliko lokalnih šerifa koji odlučuju tko će dobiti građevinsku dozvolu.
Popijač se složio da postoji nekoliko stotina administrativnih točaka koje sudjeluju u izdavanju građevinske dozvole. Istaknuo je da svakome pomaže da dođe do građevinske dozvole, ali i da to nije sustav.
Svatko tko radi u administraciji mora shvatiti da mu se pružila prilika da pomaže, a ne moć i prilika za, ne daj Bože, koruptivne djelatnosti. Ovdje je napravljena najveća decentralizacija – sve je dano u ruke lokalnoj upravi. Vratimo onda sve državi. Svi moramo shvatiti da plaće dobivamo od onih koji ulažu – kaže Popijač.
Zanimljivo je da se i ministar gospodarstva pita kako je moguće u dvije i pol godine izgraditi 200 tisuća četvornih metara trgovačkog centra, a nije moguće napraviti tri tisuće četvornih metara industrijskog pogona. Vrijednost zemljišta koje je država poklonila za poduzetničke zone iznosi 700 milijuna kuna. To isto zemljište proda se po deset puta većoj cijeni.
Zašto se poduzetničke zone ne opreme infrastrukturom? Kad spominjemo energiju, ona je također roba, netko mora biti zainteresiran da je dovede do potrošača. Sad potrošač mora sam izgraditi infrastrukturu, a na kraju mu je uzmu, kao što je slučaj kod trafostanica – kaže te dodaje da ćemo ulaskom u EU morati otvoriti vrata svima koji žele dovesti energiju kupcu.
To ne znači da se HEP neće pojavljivati kao takva infrastruktura koja će dovoditi energiju do kupca.
Može li se u Njemačkoj ili Austriji dogoditi da netko kupi zemljište koje je poljoprivredno ili šumsko, pa da se ono prenamijeni – upitao je Popijač.
Kad je Podravka u pitanju, ista je stvar, tamo me svi vole i nitko me ne voli. Nije baš tako. SAMO\" ZATVORITE VENTILE \"TAMO tamo gdije curi novac za luksuz.