Dodatak od 27 posto na mirovinu, koji je uveden 2007. godine samo za osiguranike u državnom mirovinskom osiguranju, proporcionalno bi trebalo dati svima ili pak nikome iznad određenog cenzusa. Nacija mora dati odgovor i znati tko je s kime solidaran i tko sve to plaća – izjavio je Zoran Anušić, konzultant Svjetske banke, na okrugom stolu mjesečnika Banka i Instituta za javne financije o problemima i perspektivama mirovinskog sustava.
Pad mirovina neizbježan
Anušić je bio samo jedan od sudionika rasprave koji smatra da država mora preispitati postojeći mirovinski model, pa i pojedine elemente solidarnosti jer mirovine vrlo često nemaju veze s uplatama, a procjene vrijednosti budućih mirovina pesimistične su. Tako je savjetnica RiF-a Marija Zuber izračunala da će mirovine osiguranika iz drugog stupa s prosječnom plaćom i 30 godina staža u osiguranju pasti na 29 posto njihove posljednje plaće odu li u mirovinu sa 60 godina, odnosno na 32 posto umirove li se sa 65 godina. Sada je omjer zadnje plaće i prve mirovine 40 posto. Država, rekla je Zuber, ne može biti amnestirana od odgovornosti za sve osiguranike u drugom stupu, a ne samo za one koji su imali mogućnost izbora, pa se pokazalo da bi bolje prošli da su ostali u pravom stupu. Krešimir Rožman, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstava, ponovio je da je radna skupina pripremila niz prijedloga za promjene, ali nekoliko se puta ogradio da ne zna što će se s tim promjenama dogoditi, kada će i kako biti donesene. Jedan od prijedloga ide za time da se riješi status osiguranika iz drugog stupa te da se i njima prizna pravo na zaštitni dodatak iz 2007. proporcionalno uplatama, ali Rožman nije znao reći hoće li se to i dogoditi. Ujednačavanje prava ne bi sada bio veliki trošak jer se odnosi na nekoliko stotina žena, ali "kalkulacije na dugi rok pokazuju da troškovi rastu enormno". Pitanje je može li država podnijeti taj trošak, rekao je Rožman te se pozvao na Zakon o fiskalnoj odgovornosti koji ne dopušta probijanje proračunskih troškova. Zajednička radna skupina predložila je da se ograniče mirovine povlaštenih skupina – sada je njihova najviša mirovina 17.600 kuna, a najviša radnička 8800, no Rožman kaže da se to ne može odmah napraviti jer bi neke mirovine pale i do 50 posto, pa bi se uvelo osmogodišnje prijelazno razdoblje. Sindikalistica Ana Miličević-Pezelj nije propustila spočitnuti da država nije toliko obzirna kad su u pitanju obični građani. Prema Rožmanu, plan je i razmišljanje da se drukčije riješi pitanje plaćanja doprinosa samostalnim umjetnicima te da se pooštre uvjeti za umirovljenje policajaca, ali kod njih ujednačavanje nije moguće.
Bez revizije ništa
Teško je bez revizije intervenirati i u braniteljske mirovine, a o tome odluku ne donose stručnjaci. Marija Zuber upozorava da trenutačno čak 830 tisuća mirovina nije pokriveno uplaćenim doprinosima, tu je 160 tisuća korisnika najniže mirovine, 250 tisuća invalidskih, 240 tisuća obiteljskih i 180 tisuća povlaštenih.
– Potrebno je osvijestiti ulogu sustava socijalnog osiguranja, na njemu je da ublažava siromaštvo, a ne da povećava standard umirovljenika. Bolji standard osigurava se u vrijeme radne aktivnosti, a ne izlaska iz svijeta rada – kazala je Marija Zuber. Zoran Anušić također je kazao da treba promisliti neke elemente solidarnosti, posebne i povlaštene mirovine, iznos minimalne mirovine, priznavanje staža za neuplaćene doprinose i slično. Zuber je naglasila da se u ukupnom broju osiguranika nalazi 8,6 posto samozaposlenih, a u naplaćenim doprinosima samo 1,7 posto. Obrtnik može državi dugovati doprinose za 20 godina i otići u mirovinu ako je redovito plaćao 15 godina. Predrag Bejaković je kazao je da treba očekivati još dulju dob za odlazak u mirovinu, sužavanje mirovinskih prava, penalizaciju prijevremenog umirovljenja, radni angažman umirovljenika. Posljednje dvije godine Hrvatska je izgubila 112.120 radnih mjesta, a dobila 51.265 novih umirovljenika.
Meni tu sve skupa ipak nešto ne štima. Nema mi logike da se povečava dob rada kada toliko mladih lunja po zavodima, bjesomučno traže posao i trpe. Ja ne kužim tu neku obrnutu politiku. Naravno, nije to i tako jednostavna matematika ali ona laića je uvijek ona prava bez previše filozofiranja. Obavezno je pod hitno potrebno svesti mirovine na ujednačenu kvotu, što bi značilo da ona bude prosječna i u skladu sa onim što je čovjeku potrebno za preživljavanje. Znam da neke države tako i funkcioniraju a to su države koje nisu u tako teškim financijskim problemima, što bi značilo da gospodare pametno. Mirovina mora biti jedinstvena solidarna i socijalna. Dobro se zna da su troškovi života u nekom prosjeku, recimo oko 5.000 kn i takove jedinstvene mirovine bi morali imati svi umirovljenici koji su svoj radni vijek odradili do kraja i to bez razlike po stručnosti i statusu i svi ostali recimo povlašteni, od branitelja, do zastupnika ....dakle apsolutno svi. Zar nije pokvareno da netko iz saborskih klupa za mali kratki vijek u sabornici dobiva ovakove visoke mirovine?! To je drskost van pameti. Mislim da je ionako potrebno u saboru napraviti reda i da u sabor mogu ući samo časni i toga vrijedni građani bez nekih posebnih naknada (minimalna davanja za pokrivanje osnovnih troškova vezanih na boravak) i isto tako bi trebali biti plaćeni samo onda kada su prisutni a ne da se vade kako rade na terenu (gdje ionako primaju neke svoje plaće na radnim mjestima) a sabornica zjapi prazna i netko formalno za govornicom govori zidu, samo da ispuni neku svoju normu (totalna idiotarija). Recimo, to govorim za sabor ali isto tako mislim da treba ukinuti apsolutno sve vezano na neke odbore, nadzorna tijela i te formalne gluposti gdje se dobivaju naknade, gdje trebaju isto tako sjediti ili raditi moralne osobe i stručne a ne neke figure za pranje novca. Jednako tako i u pravosuđu treba srediti mnogo toga, nema povlaštenih, nema beneficiranih radnih mjesta jer svako radno mjesto je na svoj način stresno i tu nema razlike jedino u tome da svatko za sebe misli da mu je najteže. Recimo po sudovima sjedaju neke tzv. Figure pod nazivom viječnici“, kao odlučuju o odlukama a nemaju pojma o predmetnom slučaju i kako kažu dolaze da prikupe neki đeparac. Sramota. Eto i tu velike uštede. U viječnike, ovisno o kakvoj vrsti predmeta se na sudu raspravlja, treba za pomoć sucu staviti osobu koja je najpribližnija nekom procesu i svojom stručnošću može pripomoći odluci suca (a ne da recimo odluku o presudi donece radnik crvenog križa i on odluči da je neka osoba kriva (sramota). Eto kao put kojim mislim da treba ići jer ovo što se sada kalkulira nema osnove da opstane. Žalosno je da penzići nakon 30-40 godina rada sada skapavaju, da je večina mirovina mala i da se sada forsira zapošljavanje do pred smrti koja čeka pred vratima. Ovaj postupak da se produžuje radni vijek mi je samo legalno ubistvo jer se na taj način pokušava smanjiti penzionerska populacija koja ima onda nakon 65 godina vrlo malo vremena da još malo poživi i to bar malo kvalitetno. Žalosno je gledati mlade kako zuje od oglasa do oglasa na burzama a oni im nemogu ništa pomoći (jedino su tamo da dobiju plaću i kada si sam nađeš posao da te podrže... ha ha ha!!), te kako na ljeto odlaze na razne destinacije raditi, izrabljivani do krajnjih granica. Žalosno je da naša mladost, posebno visokoobrazovana samo traži priliku da izađe iz ove „doline suza“. Sreća je za našu državu da je naša mladost zapala u neku depresivnu fazu i da su pritajeni u svojem nezadovoljstvu, samo neznam do kada. Zato je za ovu državu najpametnije da jednom ošto raskine sa tom svojom teorijom o smirivanju duha, da se nezakonita, nepotrebna i povlaštena davanja ukinu, da se sve do 60 godina pospremi u mirovinu i da se otvore radna mjesta mladima koji su voljni raditi. Eto za sada toliko.