Rođen je 15. rujna 1953. u Baškoj Vodi kod Makarske gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu pohađao je u Makarskoj. Redovito je ministrirao u crkvi kod fra Anđela Šimića.
Građevinski fakultet upisao je u Zagrebu. Istovremeno je odslušao tri godine laičke teologije. Na fakultetu je bio predsjednik Socijalističkog saveza studenata i tajnik podružnice Socijalističkog saveza radnog naroda u Gradskom odboru.
Diplomirao je početkom 1977. Tada odlazi na odsluženje vojnog roka. Po povratku bio je asistent na Građevinskom fakultetu. Od 1979. je tajnik Društva hrvatskih građevinskih konstruktora. Predstojnik katedre za mostove na Građevinskom fakultetu postao je 1987. Tri godine kasnije dobija dužnost predsjednika SIZ-a za znanosti.
Nakon demokratskih promjena 1991. postaje predsjednik Skupštine zagrebačkog sveučilišta.
U novoj hrvatskoj vladi ubrzo postaje pomoćnik ministra znanosti, tehnologije i informatike. Nedugo potom i ministar. Nakon odlaska Hrvoja Šarinića s dužnosti predstojnika Ureda predsjednika na mjesto premijera u kolovozu 1992., preuzima njegovu dužnost.
Na njegov prijedlog dotadašnja vila „Zagorje“ preimenovana je u Predsjedničke dvore. Kaže da je na Tuđmanov prijedlog postao potpredsjednik HDZ-a a da u tom trenutku uopće nije bio član te stranke. 1993. je izabran za glavnog tajnika HDZ-a s obrazloženjem da je za „središnju politiku, temeljenu na kontinuitetu djelovanja stranke ali i načelima kršćanske demokracije“.
1994. prelazi u vladu Nikice Valentića gdje postaje ministar obnove i razvitka. U medijima su se pojavljivale optužbe da je većinu poslova davao Konstruktor inženjeringu, tvrtki svog kuma Željka Žderića.
Potpisao je i ugovor s američkom tvrtkom Bechtel. Izgradio je novi maslenički most koji je danas dio autoceste Zagreb – Split. U dijelu javnosti pojavljivale su se kritike zbog lokacije mosta koji se često zatvarao zbog bure.
Iako je više puta objašnjavao kako su tu lokaciju još prije desetak godina odredili prometni stučnjaci, a ne on, stalno se pri zatvaranju mosta spominjalo njegovo ime. Bio je ministar do kraja Matešine vlade 2000. godine. Nakon toga prelazi u IGH. Ta tvrtka je u mandatu Račanove vlade i ubrzane gradnje autocesta prema modelu Radimira Čačića dobijala velike poslove.
S mjesta predsjednika Nadzornog odbora IGH 2006. prelazi za direktora te tvrtke. Dotadašnji direktor Petar Đukan vratio se na njegovo ranije mjesto. Đukanovo ime pojavilo se u istrazi o Fimi mediji, načinu financiranja HDZ-a. Prema svjedočenju Branke Pavošević, nekadašnje blagajnice te stranke, Đukan je u plastičnoj vrećici 2005. donio milijun kuna donacije od IGH. Kada su brojali bilo je deset tisuća kuna manje.
IGH je svojim djelatnicama koji su dobili dijete od 2008. isplaćivao 20 tisuća kuna bruto. To su radili još nekoliko godina. S izbijanjem krize i recesije, kada se i u Hrvatskoj puno manje gradilo, počeli su problemi za IGH.
Prema izvješću Zagrebačke banke ta tvrtka je 2012. završila s 450,5 milijuna kuna neto gubitka. Jedno vrijeme je bila u blokadi zbog poreznog duga. Bitno je smanjila broj zaposlenih. Vjerovnici su 2013. pristali na predstečajnu nagodbu. Ukupne tražbine prema toj tvrtki iznosile su u lipnju te godine 1,9 milijardi kuna.
Na referendumu o pristupu Hrvatske Europskoj uniji glasovao je protiv jer „smatra da Unija neće dugo potrajati“. Ne sviđa mu se ni zbog sadašnjih načela. „Nespojivo mi je da se dva muškarca mogu oženiti“, rekao je pojašnjavajući da su najbolje europske države one koje su izvan EU.
Otkrio je kako je Ivića Pašalića za glavnog tajnika stranke 1992. predložio Stipe Mesiće dok je kandidat Josipa Manolića za tu funkciju bio Ivo Sanader. „Bio sam osobno za stolom... kad ih je Tuđman pitao imaju li kandidate za glavnog tajnika stranke. Mesić je predložio Pašalića, a Manolić Sanadera“, rekao je.
Oženjen je, sa suprugom koja nikad nije istupila u javnosti, ima petero djece. Mediji su zabilježili da skoro redovito jednom godišnje hodočasti sa suprugom iz Zagreba u Mariju Bistricu. Na novinarsko pitanje kakva mu je imovinska kartica, odgovorio je da više nije političar te da nije dužan okrivati svoje imovinsko stanje.
„Dijete pokazuje guzicu, a budale se hvale svojom imovinom“, odgovorio je Jure Radić na novinarsko pitanje o tome koliko ima dionica u Institutu građevinarstva Hrvatske na čijem je čelu.
