Dugometražni igrani film "Most na kraju svijeta" redatelja Branka Ištvančića, čiji dokumentarci godinama osvajaju i domaće i strane festivale, te autora "Duha u močvari", jednog od najgledanijih hrvatskih igranih filmova, zagrebačkoj se je publici premijerno predstavio jučer u velikoj dvorani kina Europa.
Napeti triler prepun emocija nastao prema scenariju književnika Josipa Mlakića, vraća nas u atmosferu kasnih devedesetih. Sela bosanskih Hrvata su uništena i oni su nastanjeni u kućama hrvatskih Srba. Posebnom državnom uredbom, u srpske kuće trebaju se početi vraćati njihovi vlasnici, a Hrvate koji žive u njima čeka neizvjesnost. U toj jezivoj atmosferi, dogodi se misteriozni nestanak starca, pa policajac Filip (Aleksandar Bogdanović), i sam nastanjen u srpskoj kući, kreće u predanu istragu tijekom koje se suočava s vlastitim demonima prošlosti, a sve se vrti oko Mosta na kraju svijeta, kao simbola koji bi ih sve trebao spajati, a ne razdvajati.
Prije svoje kinodistribucije koja započinje 1.1. 2015., film Most na kraju svijeta prikazan je prvi put na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, gdje je ispraćen pohvalama i publike i struke, a ponajviše golem glumački ansambl koji okuplja oko trideset glumaca iz Hrvatske, BiH i Srbije, koje predvode Aleksandar Bogdanović, Boro Stjepanović, Vlatko Dulić, Nela Kocsis, Đorđe Kukuljica, Nikša Kušelj, Jelena Perčin, Slaven Knezović, Slobodan Ćustić, Bora Nenić, Sanja Radišić, Anita Schmidt, Miralem Zubčević, Draško Zidar, Jelena Jokić, Areta Ćurković, Jasmin Telalović i brojni drugi…
Za film čiji je itinerar uključivao petnaestak različitih gradova i lokacija, angažirana je i golema ekipa. Direktor fotografije je Branko Cahun, skladatelj Dalibor Grubačević, za scenografiju je zaslužan Zvonko Sarić, kostime Felicita Glavaš, dok su maske povjerene Bianki Žugelj. Produkciju potpisuje Irena Škorić i Artizana film.
Film je nastao u koprodukciji Hrvatske (Artizana film), HRT-a, Bosne i Hercegovine (Heft produkcija), Francuske (Dari films) i Srbije (Kinematografska kuća).
>> "Most na kraju svijeta" priča je o tome kako baš ništa nismo naučili poslije rata