Što je Biafra? Kako je došlo do toga da se u Zagrebu formirala umjetnička Grupa Biafra, odgovorit će dosad najveća izložba djela sudionika te skupine od kojih su mnogi aktivni i danas, četrdeset godina poslije prve izložbe održane u Studentskom domu Moše Pijade na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu. Bio je to jedan sirotinjski radni i smještajni prostor ondašnjih studenata Akademije koji su, u tom siromaštvu, sami sebi bili najsličniji jadnicima iz afričke zemlje Nigerije gdje se istočni dio tijekom političnih sukoba tijekom 1967. i 1968. godine odvojio kao Republika Biafra, a stanovništvo je bilo izloženo nezapamćenoj gladi, neimaštini, bolestima. Tako su 1970. godine hrvatski biafranci – Stjepan Gračan, Branko Bunić, Miro Vuco i Ratko Petrić – usporedili svoje studentsko siromaštvo s Afrikom, a u zapuštenom prostoru Studentske poliklinike održali prvu izložbu.
Autorica izložbe Jasmina Bavoljak istražila je aktivnosti Grupe Biafra i dokumentirala njihov rad koji se može vidjeti u Klovićevim dvorima. Uz ove sudionike i članove bili su tu još i Izet Đuzel, Ratko Janjić, Zlatko Kauzlarić Atač, Stanko Jančić, Ivan Lesiak, Rudolf Labaš, Đurđica Zanoški, Emil Tanay, Vlado Jakelić i drugi.
Na tragu hipi-pokreta, biafranci su bili radikalni, brutalni i šokantni u figuraciji, a kritični u stavovima. Uz izložbu je snimljen i prigodni film o članovima grupe. Mnogi su voljeli njihov angažirani rad i stavove, no bilo je i onih koji su osporavali rad nekih članova zamjerajući im prenaglašavanje "ružnih" detalja u figuraciji ljudskoga tijela. Njihova angažirana umjetnost nikoga nije ostavljala ravnodušnim.
