GAVELLINE VEČERI

Ako dobar teatar i živi izvan Zagreba, u Rijeci ga trenutno nema

život lude, gavella, hnk rijeka (1)
Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL
1/12
05.10.2011.
u 22:52

Život lude je snoviđenje, oproštaj sa stvarnošću (i životom) jednog već unaprijed izgubljenog pisca.

Da se gledalište u kazalištu primjetno isprazni nakon prvog čina predstave, nije uobičajen prizor u zagrebačkim kazalištima, naročito ne kada su na sceni gosti. Zagreb doista ima izuzetno pristojnu građansku (ponekad i malograđansku) teatarsku publiku, koja se najčešće da i ozbiljno maltretirati. A oni koji su sinoć pobjegli iz Gavelle propustili su pojavu Krista u drugom činu. On je, naravno, žena, a stigao je kako bi spasio petnaestogodišnju kinesku prostitutku od sifilisa i zabio zadnji čavao u lijes ludila glavnog junaka.

Kakve on veze ima s vješticom i zaljubljenim parom iz prvog čina? Ne pretjerane, jer "Život lude" je snoviđenje, oproštaj sa stvarnošću (i životom) jednog već unaprijed izgubljenog pisca. Predstava je to nastala u koprodukciji HNK Rijeka i HKD Teatra Rijeka i bila je to prva izvanzagrebačka predstava na ovogodišnjim Gavellinim večerima (iako je Revizor premijerno izveden na Dubrovačkim ljetnim igrama 2010. godine, prošle je sezone igrao u ZKM-u pa s pravom nosi prefiks zagrebački, baš kao i "Kiklop" Scene Gorica koji je tako i tako već gledao cijeli Zagreb). A osnovni cilj Gavellinih večeri je pokazati najbolje od prošle sezone i dokazati zagrebačkoj publici kako dobar teatar živi i izvan metropole. Ovog je puta ta namjera u potpunosti iznevjerena.

Naime, osnovno je pitanje tko je predstavu koju je prema novelama Ryunosake Akutagawe režirao David Doiashvili uopće stavio na repertoar i s kojim ciljem. Redatelj Doiashvili, naime, uza sve što nam je priuštio na sceni postavlja i brojna pitanja koja počinju s: gdje počinje poimanje umjetnosti, a gdje ono prestaje. Pri tome sam priznaje da ta i druga njegova kazališna pitanja možda i nemaju smisla, ali, eto, on želi da se gledatelji malo zamisle. Bili smo zamišljeni više od dva sata, čekajući da glavni junak konačno pronađe britvu i skrati nam muke, puni čuđenja zbog te samodopadljive larpurlartističke vizije teatra.

Junaci ove priče samo su glumci koji ipak uspijevaju glumiti. Pohvale u prvom redu idu na račun Jelene Lopatić.

Komentara 3

PI
pin
23:48 05.10.2011.

Ne \"živi dobar teatar izvan Zagreba\". To samo vi malograđanski tzv. \"kritičari\" stalno ponavljate, a kako bi se dodvorili.

JU
juma
01:38 06.10.2011.

Isus kao zena spasava petnaestogodisnju kinesku prostitutku od sifilisa?! A jesu li na kraju svi skupa izveli performans ispaljivanje cepova iz guzice, ili rezanje hrvatske zastave, kao ostali vec nacionalno priznati rijecki umjetnici? Umjetnost nije skandal, primitivizam i natjecanje u pravljenju sto vecih sablazni na sceni. Sudeci po onome sto nam dolazi s rijecke scene, ta spoznaja do tamo jos nije stigla.

PE
Pegaz
10:56 06.10.2011.

juma, Ne moze ni komentar na predstavu bez regionalistickih sranja, ha?

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije