Tomislav Gotovac, umjetnik koji je svojim javnim djelovanjem kao konceptualni umjetnik i filmski stvaratelj često šokirao sredinu, bilo golotinjom i skidanjem na javnim mjestima bilo performansima u kojima je svakodnevne radnje kao što je gledanje televizije ili ležanja u krevetu izvodio na Cvjetnom trgu ili na Trgu bana Jelačića, napustio nas je u 74. godini. Liječio se posljednjih tjedana u bolnici na Rebru, ali njegovo tijelo, koje je u javnosti poznato kao vjerojatno najsnimaniji muški akt, više nije izdržalo.
Kobni pad u kupaonici
Otišao je Tom, nije se više mogao boriti. Nagli odlazak ubrzao je pad u kupaonici prije više od dva mjeseca, kad je, onemoćao, ležao tri dana u kadi – sve dok Vlasta Delimar i Milan Božić, prijatelji s kojima se družio, nisu nasilno ušli u stan u pratnji policije i vatrogasaca te ga prebacili u bolnicu, prvo jednu, pa drugu. Na nesreću, konačno je zbog manjka prihoda za skupo liječenje završio u ubožnici u Dugoj Resi.
Angažiranjem bivše supruge Zore prebačen je, u zapuštenu stanju, prije dva mjeseca u ustanovu za starije na Srebrnjaku, a naposljetku je završio na bolničkom odjelu Rebra. – Posljednjih godina Milan Božić i ja intenzivno smo se družili s Tomom. Bili su to ručkovi, večere koje su trajale satima, dolazio je k nama jer je njegov stan bio pretrpan najrazličitijim predmetima, samo je krevet bio slobodan. Volio je društvo. Kroz to naše druženje stvoren je i prošlogodišnji performans „Dva muškarca i jedna žena“, u kojem smo nas troje u šest ujutro goli prošetali Ilicom. Za mene je Tom bio jedan od najvećih genijalaca koji su djelovali na ovim prostorima. Bio je osebujan, često i svadljiv, nije uvijek bilo lako s njim. A na drugoj strani je uvijek čekao blagi čovjek, pun razumijevanja – svjedoči multimedijska umjetnica i performerica Vlasta Delimar.
Kao čovjek koji svijet oko sebe gleda u slikama, upravo na njegov filmski način, Gotovac je često za glavnoga aktera priče uzimao običnoga čovjeka – najčešće sebe – koji se bori s režimom, s policijom, protiv predrasuda i malograđanštine. Skidao se i protestirao u Galeriji Klovićevi dvori, kupao se u fontani ispred HDLU-a, umjetničke udruge koja mu je 2007. dala i nagradu za životno djelo. Mnogi su ga vrijeđali govoreći mu – nemaš dovoljno sportsko tijelo za razgolićavanje. No, nisu shvaćali da nije njegovo tijelo bilo samo posrednik za prenošenje poruke, da se tijelom može reći mnogo više nego riječima. Zato je Tomislav Gotovac u hrvatskoj sredini shvaćen kao „čovjek slučaj“. On je to znao jer je kao filmski redatelj i autor eksperimentalnih filmova radio s ljudima, s tijelima koja nose poruke što ih prihvaća tek avangardna umjetnost. Povremeno je bio i glumac, a od šezdesetih godina prošloga stoljeća posvetio se likovnom izražavanju stvarajući kolaže. Sudjelovao je i u konceptualnim akcijama koje su s vremenom prerasle u performanse. A oni su svojom žestinom, otkvačenošću i šokom redovito izazivali burne reakcije.
Kino Tuškanac kao drugi dom
Gotovac je kao mladac ušao u svijet vizualnih umjetnosti svojim prvim performansom „Šišanje i brijanje“ (1970., 1971.) kada je naznačio cijeli svoj umjetnički credo – svakodnevne rituale i obične radnje uzdignuti preko osobnoga angažmana u umjetnički kontekst. Znao je gdje je ona granica kad se osobna umjetnička provokacija može kazniti policijskim privođenjem, što je najbolje osjetio 1981. kad je u Ilici i na Trgu trčao gol i ljubio tlo u akciji „Zagrebe, volim te“, a Ivan Posavec i Mio Vesović su sve to dokumentirali fotografijom.
“Nedostajat će u prvim redovima kina Tuškanac”, jedan je od sjajnih komentara o sveprisutnosti Toma Gotovca u filmskom svijetu. Naime, nekad Kinoteka u Kordunskoj, a danas kino Tuškanac kao specijalizirane dvorane bile su njegov drugi dom.
kakve veze ima pismenost sa shvaćanjem jednog gotovca. Pokazati kitu narodu je samo provokacija i trebalo ga je uškopiti ili strpati u Jankić, kujam Gotovac je oduševljena i Igorom Mandićčem jer je u srednoj školi skinuo gače i hodao hodnikomm pokazujući kitu. Ljeivčari su stvarno totoalno poremečeni, a da stvar bud gora glume da shvaćaju umjetnost tipa riganja, sranja, pišanja, drkanja. Stvarno su jadni