Miroslav Kraljević novog ravnatelja zagrebačke Moderne galerije Branka Franceschija prati za cijelog njegova profesionalnog djelovanja. Punih 18 godina bio je voditelj Galerije “Miroslav Kraljević”, zbog čega su ga i zvali “gospodin Kraljević”, da bi 2014. u splitskoj Galeriji umjetnina kao tadašnji ravnatelj otvorio također Kraljevićevu izložbu.
Dočekao ga je Kraljević i sada, kao prvi projekt Moderne galerije na čije čelo je zasjeo 12. veljače. Očito mu donosi sreću, a sretan događaj za hrvatsko-mađarske kulturne odnose u vrijeme kada Hrvatska predsjeda Vijećem Europe bit će i 3. ožujka kada se u Budimpešti otvara izložba “Miroslav Kraljević, hrvatski modernist i tri najistaknutija sljedbenika Kraljevićeva nasljeđa u hrvatskom slikarstvu prve polovice 20. stoljeća, Uzelac – Gecan – Trepše”. U idiličnom Várkert Bazáru – Palači straže na Dunavu bit će prikazane 62 slike, a likovni postav potpisuje Biserka Rauter Plančić kojoj je ovo ujedno projekt s kojim odlazi u mirovinu.
Oni koji prate likovnu scenu sjećaju se 2013. kada su Rauter Plančić i autor ove izložbe Zvonko Maković krenuli s realizacijom projekta Kraljević i prvu njegovu izložbu priredili u Požegi koju je, iako rođen 1885. u Gospiću, smatrao svojim zavičajem. Prošetali su se s njim po Splitu, Dubrovniku, Osijeku, Veneciji, Novom Sadu, a slijedi Budimpešta i prvo seriozno predstavljanje hrvatske moderne umjetnosti u Mađarskoj.
– Među Kraljevićevim djelima u ovom konceptu izložbe je i pet djela protagonista koji su se nastavili na njega. Primjerice, za Marijana Trepšu njegova je generacija govorila da je najbliži Kraljeviću, dok je Uzelčeva slika “U ateljeu boema” “najkraljevičkija” slika od Kraljevićeve smrti – govori Maković pa nastavlja:
– Kraljevićev pak “Autoportret sa psom” iz 1910. ključna je slika izložbe i njegova stvaralaštva jer ta slika ga je otvorila. Naslikao ju je na zadnjoj godini Akademije u Münchenu. Šalje ju u Zagreb, na izložbi je odmah zamijećena i nagrađena te s tom nagradom Kraljević dobiva stipendiju za Pariz u kojem se potpuno i razotkrio.
Kraljevićeva slika koju Maković ističe kao ključnu odmah je i otkupljena za Modernu galeriju u čijem je vlasništvu već 110 godina. Kraljević je bio iznimno plodan autor. Iz Pariza je sa sobom donio 600 crteža nastalih u godini dana te oko 25 poznatih ulja koja su danas u javnim i privatnim zbirkama, a naslikanih u svega 11 mjeseci. Ako se zna da je vrlo intenzivno živio, što znači da je obilazio kavane, bordele i kazališta, onda se vidi koja je to čudesna energija s kojom je stvarao. Uz to, cijeli je život patio od tuberkuloze od koje je u konačnici 1913. u Zagrebu i preminuo.
U nepunih 27 godina napraviti ovako fascinantan opus govori o izuzetnom talentu.
Izložbe njegovih radova priređene nakon Kraljevićeve smrti, njegovi nasljednici s kojima će biti izložen u Budimpešti, kažu, pohodili su na prstima iz strahopoštovanja, a mali kuriozitet izložbe bit će i prvi put prikazana druga verzija Gecanova “Cinika” na koju je Maković slučajno naišao prije nekoliko godina u kolekciji Vugrinec.
