Vidjeli smo pravu ljubavnu priču. Ona je u koliko-toliko sretnom braku, ali zaljubi se u drugoga. Strast se slavodobitno vraća u njezin život i mijenja ga. To je najkraći mogući siže predstave “Boris, Milena i Radko” Slovenskog narodnog gledališča iz Ljubljane koju smo vidjeli u sklopu 38. Dana satire Fadila Hadžića.
Naravno, kada ime komada – autora i redatelja Dušana Jovanovića – “prevedete” u imena glavnih protagonista, a to su Boris Cavazza, Milena Zupančić i Radko Polič, ljubavna priča poprima sasvim drugu dimenziju. Riječ je, naime, o ljudima duboko zašlim u šezdesete godine, bračnom paru koji ima i unuke, ali im se život, zbog treće osobe, nađe na prekretnici. Tekst je istinski nadahnut te, bez ikakvih mudrolija i ograda, propituje svačije pravo na strast, leptiriće u trbuhu, ljubavno uzbuđenje...
U prvih nekoliko replika jasno je da ga je pisao istinski znalac, čovjek koji poznaje glumce, ali i život. Stoga je konačni rezultat priča koja možda i nema sretan završetak, ali će u svakom gledatelju, uz obilje smijeha, pobuditi i nadu da za pravi život nikada nije kasno i kako sve ovisi o vlastitoj hrabrosti.Na jednostavnoj sceni sav je prostor ostavljen glumcima i zapravo je nemoguće odrediti tko prednjači u tom sjajnom trolistu prvaka slovenskog glumišta. S njima su na sceni Nina Valič (kao Milenina i Radkova kći) i Alojz Svete, koji toliko dobro tumači ulogu Radkove majke da bi bilo zanimljivo doznati koliko je ljudi iz publike u ulozi 97-godišnje partizanke uopće vidjelo – glumca.
