U Centru za kulturu Čakovec otvorena je izložba “Demoni – rock-legende iz Čakovca”. S više od 120 izloženih fotografija i raznim memorabilijama izložba, čiji je autor Dario Damjan, pokriva razdoblje od osnutka benda 1961. Na otvorenju izložbe bili su i članovi Demona Željko Thes Piki, Božidar Damjan Braco, Zoran Grujić Glaž i Radomir Grujić Lalo.
Najveći hitovi Demona, kroz koje je u raznim fazama prošlo između 35 i 40 glazbenika, bile su balade “Zadnja noć”, “Ti i ja”, “Volim te”, “Ivana”, “Nikad nećeš znati”... Skupina tadašnjih i bivših gimnazijalaca osnovala je 1961. godine Vokalno instrumentalni sastav Demoni na inicijativu Antuna Sabola Tonija. Za ime je zaslužan Nenad Antonović Neno, a početni sastav činili su još i Ivan Cividini Cico, Juraj Percač Đuro i Zvonko Gojnik Pat.
– Za 1961. godinu to je bila prilično napredna ideja, ali znamo da je čakovečka Gimnazija od prvog pa do današnjeg dana rasadnik naprednih ideja. Treba uzeti u obzir kako su te godine Beatlesi izdali tek prvu singl ploču, a Rolling Stonesi godinu poslije. No, bio je tada dovoljan broj rock’n’roll bendova na koje su se mogli ugledati, a Elvis Presley već je odavno rasturao. Posebna inspiracija bila im je tada najpopularnija grupa Shadows. U prvoj postavi VIS Demoni nisu imali pjevača, tada je to bilo normalno – pojašnjava nam Miljenko Milović, kroničar čakovečke glazbene scene koji je 20 godina bio DJ u tom gradu.
Za manje od pola godine iz grupe su izašli Percač i Antonović, a ušli Dražen Videc, Ivica Slapar Dudek, Zvonko Banfić Seri i Marijan Bosnar Bac. Čak tri člana benda kasnije su postali – zubari. Jedva punoljetni, nisu imali novac za instrumente, ističe Milović, pa im ih je kupio Komitet socijalističke omladine.
– Mladim Demonima išlo je u prilog i to što su svi bili skockani i u odijelima, s friškim frizurama. Profesori i roditelji osluškivali su što misli vlast pa ni oni nisu pravili previše problema – kaže.
Demoni tada još nisu imali svoje pjesme, svirali bi ono što su čuli na Radio Luxemburgu i skidali s ploča. To je, veli Milović, bilo vrijeme kad je Čakovec počeo zauzimati visoko mjesto na zemljovidu rock-gradova. VIS Demoni svirao je po Sloveniji, Podravini, Zagorju i Zagrebu, ponekad i na moru. Toni Sabol je ispričao anegdotu s gaže u Podravini, u prepunoj dvorani, gdje su na početku treće pjesme djevojke počele vrištati.
– Bili su blago zbunjeni, tada je bilo popularno vrištati na hit-pjesme, ali to što su svirali nije uopće bila poznata pjesma! Nisu vidjeli ono što je vidjela publika, da je iz jednog zvučnika, a zvučnik je bio iza njih, upravo skočio jedan debeli miš – otkriva Milović.
Iako su bili kvalitetan i popularan bend, VIS Demoni nisu puno zarađivali. Ostalo bi im jedva za sendvič. U Čakovcu je 1963. postojala grupa Dječaci neba čiji će članovi 1965. postati sljedeća generacija Demona.
– Poznato je kako im je Toni Sabol, osnivač VIS-a Demoni, prodao prava na ime grupe za “litru i vodu”. U tu cijenu bio je uračunat promo materijal i tiskani plakati. Božidar Damjan Braco, Miljenko Balić Milči, Josip Dujić Džo, Igor Lalić, Ljubomir Drvenkar Raka, Emil Vugrinec Koki i Ivan Krištofić Kiki, tako su postali druga postava Demona do 1970. – ističe Milović.
Tad se već nosila duga kosa, jeans i visoke pete.
– Janis Joplin urlala je “Cry Baby”, a Hendrix je na pozornici ležeći zubima svirao gitaru. To je ipak bilo previše za roditelje koji su odrasli na valceru, tangu, polki, zabavnim i starogradskim pjesmama – ističe Milović i pojašnjava da su roditelji i vlast tada već osjećali strah od novog i nepoznatog pa je Savez omladine instrumente ovaj put odlučio dati “umjerenijoj” grupi Kometi, u strahu da ne bude optužen da podržava huliganske Demone.
No Demoni su svoj najvećeg saveznika imali u vjernoj publici. Na gaže su putovali vlakom i automobilima koje bi im posuđivali čakovečki obrtnici. Kad su nakon nastupa u Grazu dobili jednomjesečnu gažu u Austriji, preko dana bi vježbali, a navečer nastupali. No, kako su svi bili maloljetni i markirali iz škole bez znanja roditelja, nakon dva tjedna austrijska policija ih je deportirala.
Milović se sjeća i kako mu je jedan sugrađanin ispričao nevjerojatnu zgodu povezanu s Crvenim koraljima. Kod jednog je obrtnika taj sugrađanin posudio kombi “kaj bi iz Zagreba dopelal nekšne štrumente za Demone”. S prijateljem iz Varaždina taj se Međimurac odvezao u Zagreb i “posudio” instrumente od Crvenih koralja koji su taj dan nastupali u Zagrebu. “Dečki, poglečte kaj sam vam dopelal, več nisam mogel gledati kak se močite zotom vašom kramom”, rekao je taj neimenovani “dobročinitelj” kad je u Čakovcu istovario robu iz kombija. Demoni su odlučili jedno vrijeme “zadržati” instrumente pa ih onda pošteno vratiti. Instrumenti su kod njih ostali oko pola godine, sve dok se jedan član benda nije djevojci pohvalio da sviraju na instrumentima od Crvenih koralja. Sve je došlo do milicije i oprema je vraćena. Luda vremena...
U Demone je, priča Milović, 1968. ušao Zoran Grujić, što je bila najava treće postave. Godinu kasnije u bend stiže i Željko Thes. Obojica su prije toga svirala u grupi Generali. Sve dalje je, kako bi se reklo, povijest. Uslijedili su albumi, sve posjećeniji koncerti i najveći hitovi poput balade “Zadnja noć”. Demoni su se ugasili 1982. Bilo je pokušaja povratka, a 2013. su se čak i okupili u studiju kako bi snimili nove pjesme.
