Redatelj Petar Selem upravo se vratio iz Foggie gdje je režirao Verdijeva "Trubadura". Otvorenje sezone u netom obnovljenoj zgradi Gradskog teatra bilo je na dan sv. Ambroza 7. prosinca, što je tradicija jednaka onoj u milanskoj Scali. Selem je "Trubadura" režirao u pet zemalja, Austriji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i sada u Italiji.
- Teatar se zove "Umberto Giordano" jer je taj skladatelj rođen u Foggii, pa je ona uz njega vezana kao Pesaro uz Rossinija, Busseto uz Verdija ili Puccini uz Luccu. U Foggii postoji vrsta kulta uz Giordana. U parku koji nosi njegovo ime početkom dvadesetih prošloga stoljeća jedan kipar, osim skladateljeva, postavio je i kipove likova iz Giordanovih opera.
Koliko je režija bila različita od dosadašnjih Vaših "Trubadura"?
- Meni su ovdje bili zadani dekor i kostimi, premda uvijek radim sa svojim kostimografom i scenografom. Uvjet je bio da imamo repliku autentične scenografije "Trubadura" koju je rekonstruirao jedan atelijer iz Rima koji se time bavi. U takav prostor trebalo je umetnuti moju režiju od koje nisam odustao, možda sam je i radikalizirao. Uvodnu sliku tretirao sam kao vrstu prizora egzorcizma, magije u kojoj se ritualno ubija jedna lutka koja je plod vještice i đavla.
Jeste li bili zadovoljni pjevačima?
- Imao sam možda i predobru pjevačku podjelu. Manrico je bio Lando Bartolini, veliko pjevačko ime. On je iz Domingove generacije s fenomenalno svježim glasom i sjajnom scenskom figurom. No, njegova je gluma gestualna. Kad sam mu objasnio što hoću, rekao je da je to filmska gluma, a da on pjeva u operi. No, dvije sjajne mlade pjevačice, Azucena Monica Faralli i Leonora Tiziana Ducati, otvorena su srca primile moju režiju. Međutim, Bartolini je sa strettom napravio malu predstavu, pjevao je na bis s klanjanjem.
Kada će osječka "Carmen" u Zagreb?
- To treba pitati nekoga tko o tome može odlučiti. Mislim da bi "Carmen" na većoj pozornici čak i dobila i da bi Martinina uloga još jače zabljesnula.
Bilo je polemika poslije dodjela nagrada hrvatskog glumišta zbog operne nagrade Janezu Lotriču. Vi ste bili u žiriju?
- Nije bilo polemike, već reakcije press ureda HNK Split. Svatko ima pravo misliti što hoće o nagradi, ali mislim da je usporedba s Domingom smiješna. Baš je u to vrijeme Lotrič u Splitu radio Eru. Lotrič je Slovenac, ali je apsolutno duboko ukorijenjen u hrvatskom glumištu. Ima još nešto. Godine 1992., kad je Split bio u stanju u kojem je bio i kad se poneki naš vrhunski umjetnik nije usudio doći u Split, Lotrič je bio s nama. Radio je "Mojsija" s nama. Lotrič pripada hrvatskom glumištu kao što je pripadao i Josip Gostič koji je također bio Slovenac.
Što je sa zagrebačkim "Simoneom Boccanegrom"?
- Još mi nitko nije rekao da ne ide u terminu u kojem je planiran, u lipnu 2002. godine. Doduše, čuo sam priče da će se opet odgoditi. Čini mi se da bi to bilo neumjesno.
Kad ćete opet režirati u inozemstvu?
- Pa iduće godine na ljetnom festivalu Puglie trebao bih raditi "Turandot", a za iduću sezonu imam dvije varijante. Prva je "Tosca", a druga jedna Giordanova opera koja je zaboravljena i djelomice izgubljena jer je dio partiture izgorio u napuljskom San Carlu. To je u doslovnom prijevodu opera "Loš život". Sada se ta opera pokušava rekonstituirati, a mene te nepoznate stvari privlače.
D. Derk
