Dva avijatičara, Jack Alcock i Arthur Brown, 1919. zaputila su se Irsku u prvom povijesnom pokušaju neprekinuta preleta Atlantika ne bi li i tako zaliječili rane koje je otvorio Veliki rat.
Frederick Douglass, na međunarodnom nizu predavanja u Dublinu 1845. i 1846. otkriva da Irci podupiru njegovo zalaganje za ukidanje ropstva, ali uviđa i da dok glad hara ruralnim predjelima, siromasi trpe nedaće koje bi zgrozile čak i američkoga roba. Senator George Mitchell 1988. ostavlja u New Yorku mladu ženu i novorođeno dijete i putuje u Belfast jer ga je dopao zadatak da, kao sin oca irsko-američkoga podrijetla i majke Libanonke, u Sjevernoj Irskoj moderira zloglasno ogorčene i raspaljive mirovne pregovore neizvjesna ishoda.
Te tri priče okosnice su romana Transatlantik Columa McCanna, jednog od najhvaljenijih i najvažnijih autora svog naraštaja, autora čiji se romani i kratke priče čitaju se na 35 jezika, a za njih je dobio prestižna književna priznanja među kojima su: National Book Award, Međunarodna književna nagrada IMPAC Dublin te naslov Chevalier des Arts et Lettres od francuske vlade i književnu nagradu Irske zaklade u Monaku.
Talent za pisanje McCann je demonstrirao još kao student, pa je tako imao jedva 20 godina godinu kad je uredništvo irskih dnevnih novina Evening Press zaključilo da je toliko vješt s riječima da zaslužuje vlastitu kolumnu. Želja za avanturom ipak je pobijedila ljubav prema novinarstvu i McCann se u ranim dvadesetima preselio u SAD.
Svoju novu domovinu prvo je obišao i to tako što je biciklom tijekom dvije godine prešao 12 tisuća kilometara. Radio je i s maloljetnim delikventima, a nakon toga, sa sjajnim ocjenama, dovršio visokoškolsko obrazovanje. McCann, danas profesor kreativnog pisanja na poslijediplomskome studiju koledža Hunter u New Yorku i suradnik vodećih svjetskih novina, na književnoj sceni debitirao je 1994. zbirkom priča Fishing the Sloe-Black River, kao 29-godišnjak. Zanimljivo, zbirku je dovršio nakon što je godinu i pol dana živio u Japanu.
Pisac poznat po stilističkim bravurama, ali i iznimno pedantnom istraživanju koje provede za svaku knjigu, ubrzo je stekao zavidnu reputaciju i kod publike i kod kritike. Godine 2003. Magazin Esquire uvrstio ga je na svoj popis „Najboljih i najbistrijih“. Dvije godine kasnije njegov kratki film Sve u ovoj zemlji mora bio je nominiran za Oscara 2005. Na pitanje o tome kako piše i što želi „postići“ pisanjem, medijima je svojedobno odgovorio: „Pišem ono što sam želim čitati. Točno je toliko jednostavno i ujedno toliko kompleksno”, dodavši kako vjeruje u demokraciju pripovijedanja i da mu se jako sviđa činjenica da priče mogu prelaziti sve vrste granice i ograničenja.
U praksi je svoju teoriju dokazao 2009. romanom Neka se veliki svijet vrti kojim je zasjeo na ljestvice najprodavanijih naslova na četirima kontinentima i za koji je osvojio cijeli niz prestižnih nagrada.
Slične reakcije izazvao je i njegov zadnji roman Transatlantik u kojem McCann kroz priču o tri značajna prelaska Atlantika povezuje i niz izuzetnih žena čije su privatne sudbine ponijela povijesna strujanja, iznova pokazujući zašto je jedan od najhvaljenijih i najvažnijih autora svojega naraštaja. Skačući s kontinenta na kontinent, iz stoljeća u stoljeće, predstavljajući paletu vješto izvedenih likova, kako povijesnih, tako i onih izmišljenih, McCann iznova demonstrira ono što je New York Times nazvao „emocionalnim jurišom“, paralelno se baveći pitanjem identiteta i povijesti u velikome svijetu koji iz godine u godinu postaje sve manji i čudesniji.
„Divan pisac… McCanna zanimaju životi izgrađeni usred nasilja, skrivene veze mjesta, vremena i ljudi te prošlost koja na najčudnije načine iskrsava u sadašnjosti“, glasila je presuda Publishers Weeklyja. „Majstorski izveden i duboko dirljiv roman koji izuzetno profinjenim jezikom istražuje granice jezika i varke pamćenja… epski ambiciozan… smjelo strukturiran“, ustvrdili su kritičari Kirkus Reviewsa, dok su u magazinu Oprah za roman istaknuli da je to ples na žici nevjerojatno nadarena pisca... „Podsjeća na najbolja djela Michaela Ondaatjea i Michaela Cunninghama, Transatlantik je McCannovo najdojmljivije djelo.“
S engleskog preveo Ozren Doležal
Pogledajte intervju u povodu izlaska Transatlantika:
Ukratko o Columu McCannu
• Filmska adaptacija njegove kratke priče Sve u ovoj zemlji mora bila je nominirana za Oscara 2005. godine. Pogledajte film:
- Filmska prava za roman Neka se veliki svijet vrti kupio je J. J. Abrams, producent Losta, Fringea, ali i redatelj filmova Super 8, Nemoguće misije III te Zvjezdanih staza.
- U biciklističkom maratonu 1986. McCann je obišao 40 država u Sjevernoj Americi.
- Otac Columa McCanna bio je profesionalni nogometaš u Londonu.
- Neka se veliki svijet vrti zasjeo na liste najprodavanijih knjiga na čak četirima kontinentima, a njegovi romani i kratke priče čitaju se na 36 jezika.
- Kad ga pitaju za savjet mladim piscima, McCann odgovara: „Čitajte, čitajte, čitajte. Dobit ćete vlastiti glas iz glasova drugih.“
