Na prve informacije da braća Coen snimaju remake vesterna „Čovjek zvan hrabrost“ (1969.) postavljalo se pitanje što je redatelje povuklo u projekt. To svakako nije bilo puko osuvremenjivanje svojevrsnog vestern-klasika, najpoznatijeg po tome što je Johnu Wayneu donio prvog Oscara više u počast i za minuli rad nego zbog konkretne uloge, jer braća Coen naprosto nisu takvi likovi. Već s prvim scenama potvrđuje se da njihov „Čovjek zvan hrabrost“ ima vrlo malo sličnosti s originalom, ali u ranoj fazi gledanja može se razviti teorija da je na stranu upravo ovoga filma prevagnulo to što su sreli i naprosto morali naći neki projekt za petnaestogodišnju glumicu Hailee Steinfeld. Teorija ne mora biti točna, ali cilj njezina iznošenja ionako je ponajprije da naglase koliko je cura izvanredna i neodoljiva. Toliko da i glavne muške zvijezde Jeff Bridges i Matt Damon djeluju pored nje kao sporedni likovi, ili u najjačem slučaju njezini partneri.
Priča govori o bistroj i upornoj djevojčici koja želi osvetiti smrt svoga oca i traga za njegovim ubojicom, a u tome joj pomažu „najtvrdokorniji američki šerif“ Cogburn (Jeff Bridges), epitet sadrži dozu ironije zbog njegovoga pijanstva, i teksaški rendžer (Matt Damon).
Cogburnova je tvrdokornost na samoj granici karikature, ali nikada je ne prelazi, jednako kao što braća Coen nikada ne idu u rastezanje okvira klasičnog vesterna u njima i te kako svojstvenu stilizaciju. Ovdje se stvari na razrješavaju dolaskom NLO-a kao u slučaju igranja s filmom noirom u „Čovjeku kojeg nije bilo“. Ovaj je film više vestern nego što je „film braće Coen“, no u svom je miješanju patosa i realističnosti, to i te kako dobar, ako već ne i za povijest velik vestern.
odličan film...