U Tonskoj dvorani zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta premijerno je prikazana predstava redatelja Ivana Penovića “Znaš ti tko sam ja”. Mladi redatelj, ujedno autor teksta, koji je našoj publici poznat po predstavama “Flex”, “Katalonac” i “Prijeđanje vublike”, i ovog je puta ostao vjeran svojem humorističnom i improvizacijskom stilskom potpisu. Dijelom temeljena na fantastičnim avanturama stvarne braće Zanović, crnogorskih prevaranata koji su tijekom 18. stoljeća operirali po europskim dvorovima, predstava hitro prelazi iz žanra u žanr miješajući povijesne činjenice, fikciju, klasične i suvremene načine pripovijedanja. Tako u prvom dijelu, gledajući dinamičnu i uzbudljivu priču Zanovića, koji na momente asociraju na davne balkanske pretke “Mućki”, pred nama kao da se prikazuje film.
Venecija kao Dubai
Braća Stjepan (Livio Badurina) i Primislav (izvrsni Bernard Tomić) uz naratora Silvija Vovka, Ninu Violić i Lanu Barić, koji spretno odijevaju ulogu za ulogom, vode nas kroz svoje “putešestvije” Europom 18. stoljeća, od Crne Gore, preko Venecije (koja je, kažu, bila ono što je danas Dubai), do Milana, Amsterdama i Rusije. Sve je to popraćeno odličnom glazbom Karla Mrkše i Filipa Triplata, koja najavljuje i prati sulude skokove iz mjesta u mjesto, godine u godinu, naglašene dodatno konstantnim preodijevanjem postava u sudarajuće kombinacije poput frakova i trenirki ili Nike tenisica i kimona.
Taj sraz suvremenog i povijesnog očituje se kako vizualno tako i pripovjedno, pa u dosjetkama i referencama, da bismo zatim bili informirani kako je sve što se pred nama odigralo bio hologram –likovi oživljeni HNK analizom.
Bez upozorenja, bačeni smo zatim u suvremenost, ili vjerojatnije budućnost. Drugi dio gledamo u formi talk showa “Povjest priča” (namjerno netočno napisano), u kojem uz oživljene Zanoviće sebe predstavljaju hrvatska povjesničarka znakovitog prezimena Kutle (Barić), ali i oživljeni književni lik s identitetskim kompleksima Mama Ubu (Violić), direktna referencija na preteču avangardnog kazališta i teatra apsurda dramu “Kralj Ubu” s kraja 19. stoljeća.
Identitet nije nešto fiksno
Priču o lukavoj braći zaključujemo slijedeći imperativ današnjeg društva – samoreprezentaciju. Identitet nikad nije fiksna stvar, govori nam predstava, a kako iz uloge u ulogu danas skačemo na Facebooku i Instagramu, braća Zanović dvjesto godina prije s uvijek novim osobnostima i imenima skakali su s dvora na dvor.
Želite li vidjeti u kojem se smjeru kreće ili bi moglo krenuti naše suvremeno kazalište – svakako pogledajte novog Penovića. Iako ćete doduše, u uskoj Tonskoj dvorani za to morati ponekad iskrenuti vrat.
